REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2348/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčević- Trcović, odvjetnica u Đakovu protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 322/2023-5 od 10. veljače 2026., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1213/2019-51 od 14. travnja 2023., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-322/2023-5 od 10. veljače 2026. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P- 1213/2019-51 od 14. travnja 2023. i odbijen tužbeni zahtjev i protiv točke II. izreke iste drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li osnovan zahtjev tužitelja za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je tužitelj zaključio Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a u provedenoj konverziji joj je priznat manji iznos preplate od onog iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, sve u razdoblju do provedene konverzije?“
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-322/2023-5 od 10. veljače 2026. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1213/2019-51 od 14. travnja 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. „Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 62000162316/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. siječnja 2016. godine korisnik kredita, odnosno tužitelj u potpunosti obeštećen? „
2. „Ima li potrošač (tužitelj) pravo na punu restituciju svega što je preplatio temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je sklopljen u valutnoj klauzuli u CHF, a u vezi kojeg je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15, dalje: ZID ZPK), pa tako i pravo na preplatu, koju je vještak utvrdio prilikom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno tijekom postupka, u valuti kune na dan provedbe konverzije i one utvrđene sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu, te pazi li sud u tom slučaju po službenoj dužnosti na ništetnost Aneksa uz Ugovor o kreditu?„
3. „Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“
4. „Gubi li korisnik kredita (tužitelj) ugovorenog sa valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?“
5. „Da li potrošač (tužitelj), koji je u skladu s Rev 2868/18 ovlašten tužiti i na kojeg se u skladu s Rev 3142/18 proteže direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz presude TS Zg P-1401/12, potvrđenom presudom VTS RH Pž- 7129/13 i Pž-6632/17 potvrđeno odlukom VSRH Rev 2221/18 i koji je na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) prihvatio aneks ugovoru o kreditu i konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima, ima pravo na isplatu iznosa koji je više platio banci (tuženiku) zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valuti CHF za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do prihvata konverzije, ako je financijski vještak u tijeku postupka izračunao da postoji iznos više plaćenog i da konverzijom banka nije vratila sve neosnovano stečene koristi koje je stekla primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?“
6. „Je li osnovan zahtjev tužitelja za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je tužitelj zaključio Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a u provedenoj konverziji joj je priznat manji iznos preplate od onog iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, sve u razdoblju do provedene konverzije?“.
Kao razlog važnosti navodi različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica se istom protivi i predlaže ga odbiti uz naknadu troškova.
3. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova i neujednačena praksa ovoga suda u odlukama broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022., Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022. (tako i Revd-30/2025-2 od 17. lipnja 2025. i dr.). Stoga je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe uzima da je u odnosu na ostala pitanja, inače suštinski ista, prijedlog povučen.
4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženice za naknadom takvog troška (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
