Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3311/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-403/2022-41 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-403/2022- 41 od 23. travnja 2025. u stavku I. 1. u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nije prihvaćen preko iznosa od 1.867,13 eura pa do iznosa od 4.247,13 eura (za iznos od 2.380,00 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim u stavku I. 2. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove potrebe tuđe pomoći i njege nije prihvaćen preko iznosa od 39,02 eura pa do iznosa od 130,06 eura (za iznos od 91,04 eura), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zatim u stavak I. točka 3. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.036,44 eura, te u stavku II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.380,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 23. rujna 2016. a s osnove tuđe pomoći iznos od 91,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama počam od 23. travnja 2025. po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.- dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.036,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO počam od 9. svibnja 2026. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

Odbija se tuženi sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II Odbija se žalba tužitelj kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u pod stavkom I. točka 1. izreke za iznos neimovinske štete od 1.867,30 eura, u stavku I. točka 2. za iznos imovinske štete u iznosu od 39,02 eura, te troškova liječenja i prijevoza u iznosu od 132,72 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos tuđe pomoći od 91,04 eura od podnošenja tužbe do presuđenja.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 171,87 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 4.247,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna je za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete iznos od 262,78 eura i to tuđe njege i pomoći iznos od 130,06 eura i troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR (slovima: pet tisuća šest stotina dvadeset pet eura)."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Prema odredbi čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom čl. 1052. st. 1. ZOO-a propisano je da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Da li se u konkretnom slučaju radi o nužnoj obrani i da li je došlo do njenog prekoračenja, kada nije vođen kazneni postupak, sud prosuđuje u parničnom postupku prema pravilima kaznenog prava.

Prema odredbi čl. 29. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, nadalje:KZ) koji je važio u vrijeme štetnog događaja nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. To znači da se obrana mora ravnati prema intenzitetu napada, prema vrsti i jačini napada jer obrana mora prema svom intenzitetu i načinu biti takva da bude dovoljna za odbijanje predstojećeg napada. Ako štetnik prekorači nužnu obranu odgovarat će oštećeniku za naknadu štete koja je nastala samo tim prekoračenjem.

Sud zaključuje da je u konkretnoj situaciji tužitelj bio taj koji je tuženika udario objema rukama u područje prsa na taj način ga odgurujući, dok se tuženik s druge strane gubeći ravnotežu i nastojeći izbjeći pad uhvatio za ramena tužitelja, uslijed čega su obojica pali na pod. Takvo postupanje tuženika je refleksna reakcija svake prosječne osobe kojoj uslijed gubitka ravnoteže prijeti pad, pa se pokušava uhvatiti za ono što joj se nalazi u neposrednoj blizini. Tuženik je na taj način postupao u nužnoj obrani, nastojeći da zbog udarca tužitelja u prsa ne izgubi ravnotežu i padne na betonski pod, a što mu na kraju nije uspjelo. Kako su tužitelj i tuženik nakon prvog pada na pod ustali držeći se u klinču jedan za drugoga, uslijedila su još dva njihova pada zbog toga što su gubili ravnotežu. S druge strane, proizlazi da je na jednak način postupao i tužitelj, iako je on prvi počeo s naguravanjem, na način da je htio odgurnuti tuženika od sebe. Na opisan način tuženik nije svojim postupanjem prekoračio nužnu obranu, pa niti ne može odgovarati tužitelju za nastalu štetu. Nadalje, iz provedenih medicinskih vještačenja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj prilikom štetnog događaja odnosno tri pada na pod zadobio ozljede prijeloma šestog rebra desno, udarca u glavu i trzajnu ozljeda vrata, zbog kojih ozljeda se u KBC Split javio tek sutradan. Tužitelj je i sam naglašavao da je osoba starije životne dobi i fizički dosta slabiji od tuženika, tako da su padovi na tlo kod tužitelja rezultirali i težim ozljedama, za razliku od tuženika.

Tužitelj nije dokazao da mu je tuženik fizičkim udarcima nanio opisane ozljede, pa da bi se utoliko radilo o prekoračenju nužne obrane koja bi u tom slučaju zaista bila neprimjerena kao odgovor na napad u vidu odgurivanja. Stoga se ozljede nastale tužitelju i njihova jačina mogu pripisati jedino nesretnom slučaju jer prilikom prepirke tuženik nije tužitelju zadao nikakve posebne fizičke udarce radi kojih su ove ozljede nastale, već su iste ozljede posljedica pada uslijed njihovog podjednakog naguravanja. I tužitelj i tuženik su dakle postupali u nužnoj obrani braneći se od napada podjednakim sredstvima (odguravanjem) uslijed čega je tužitelj nesretnim slučajem zadobio možebitne teže ozljede od tuženika, a što se nikako ne može pripisati krivnji ili odgovornosti tuženika.

Budući da ovaj sud nije utvrdio da bi radnjama tuženika, koje su bile istog intenziteta i trajanja kao i radnje tužitelja, tuženik prekoračio nužnu obranu, primjenom odredbe čl. 1052. st. 1. ZOO-a, tuženik nije dužan naknaditi tužitelju štetu povodom ovog štetnog događaja, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I."

5. Na navode žalbe valja reći da osim stranaka ovog postupka, očevici štetnog događaja bili su majka tuženika te DM koji je zaposlenik tuženika, dok ostali saslušani svjedoci svoje iskazivanje zasnivaju na onome što su čuli od osoba koje su prisustvovale štetnom događaju i u pravilu iskazuju identično kao i osobe od kojih imaju takva saznanja.

6. I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su između stranaka duže vrijeme narušeni međuljudski odnosi vezano uz sporove koji se vode u vezi zajedničkog dvorišta, kao i da prije štetnog događaja je došlo do verbalnog sukoba između majke tuženika, koja je tada bila s unukom, i tužitelja vezan uz postavljanje stalka za sušenje rublja u dvorištu, te da je tuženik u vezi tog sukoba izašao iz svog poslovnog prostora koji se nalazi u kući.

7. Iz iskaza stranaka i svjedoka koji su bili prisutni štetnom događaju proizlazi, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, da u fizičkom kontaktu između stranaka nije bilo udaranja rukama i nogama, već prilikom naguravanja da je u tri navrata dolazilo do pada stranaka na tlo s različitim položajem tijela prilikom pada na tlo (tuženik na tužitelju i obrnuto). I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da, a nakon što je tuženik došao, da je došlo do međusobne svađe i vrijeđanja između njega i tužitelja, te je pravilno sud na temelju iskaza tužitelja i AM utvrdio, da je tužitelj rukom odgurnuo u prsa tuženika, a na što ukazuje i medicinska dokumentacija, pa makar sastavljena nekoliko dana nakon štetnog događaja, a iz kojeg proizlazi da se je tuženik žalio liječniku zbog udarca u desnu stranu prsnog koša koji je zadobio prilikom napada od strane njemu poznate osobe. S druge strane , kod tužitelja su u medicinskoj dokumentaciji konstatirane ozljede i to prijelom 6-tog rebra desno, udarac u glavu i trzajna ozljeda vrata. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je tuženik uhvatio za vrat (tzv. kravata) te ga brzim i stručnim zahvatom preko kuka prebacio na pod te mu je svojim tijelom pritisnuo grudni koš i skakao po njemu držeći ga za vrat i udarao mu glavom o pod.

8. Iz iskaza AM i tuženika ne proizlazi da, a nakon što je tužitelj odgurnuo tuženika rukama u prsa, da je tuženik učinio ono što tužitelj tvrdi, nego da je tuženik prilikom gubitka ravnoteže uhvatio tužitelja za ramena, pa su oboje pali na pod, dok saslušani svjedok DM nije vidio razloge toga pada, kao ni kasnijih padova.

9. Međutim, u tom dijelu ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja glede uzroka pada na tlo pa makar iz iskaza tuženika datih u prekršajnom postupku proizlazi da iskazuje kao u ovom postupku, treba reći i da je tužitelj iskazivao jednako kao u ovom postupku, s tim da ovaj sud ukazuje na izjavu koju je tuženik dao djelatnicima policije (list 181 spisa) iz koje proizlazi da je nad tužiteljem napravio zahvat oko vrata (kravata) a nakon čega su pali na pod zbog gubitka ravnoteže.

10. Razlog za takvo vjerovanje iskazu tužitelja sud nalazi i u nalazu sudskog vještaka koji je sačinjen za potrebe u povodu podnesene kaznene prijave od strane ODO u Splitu iz kojeg proizlazi da je tužitelj zadobio prijelom prednjeg kraka 6 -tog desnog rebra što predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati mehanizmom pada, dok glede postavljenih dijagnoza kontuzije glava i istegnuća mišića vratne kralježnice koji nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane, one ne predstavljaju tjelesnu ozljedu u sudsko medicinskom smislu, a na tu mogućnost da je prijelom rebara zadobiven padom je ukazao medicinski vještak koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari dr. TM.

11. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su se stranke ukupno u tri navrata hvatale u "klinč", pri čemu dolazi do njihovog padanja na tlo, pri čemu je dr. TM, makar on nije specijalist sudske medicine, ukazao i na mogućnost da je prigodom naguravanja te lošeg položaja tijela i neočekivanog zahvata moguće i da nastane trzajna ozljeda vrata.

12. Potrebno je ukazati i na nalaze i mišljenja dr. RM, koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari, koji je također ukazao na mogućnost nastanka trajne ozljede vrata u dinamici štetnog događaja.

13. Kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane, dakle, šteta prouzročena u granicama nužne obrane nije protupravna.

14. S obzirom na to da ZOO ne sadrži definiciju nužne obrane tada treba primijeniti definiciju iz kaznenog zakona, a kako to pravilno i čini prvostupanjski sud, a prema kojoj je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Da bi bile ispunjene pretpostavke za nužnu obranu, mora postojati napad koji određujemo kao povređivanja i ugrožavanje nekog pravom zaštićenog dobra koji potječe od čovjeka. Napad mora biti protupravan, te mora biti istodoban ili izravno predstojeći, što znači da je zabranjena nužna obrana protiv napada koji se tek planiraju ili pripremaju .

15. Pravno na nužnu obranu postoji za sve vrijeme trajanja napada, jer kad napad prestane, prestaje i pravo na nužnu obranu. Tek u slučaju prekoračenju nužne obrane postoji odgovornost za štetu, no, pošto prekoračenje nužne obrane nužno prethodi istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad oštećenika, to će za štetu postojati i doprinos oštećenika šteti.

16 Cijeneći iskaze stranaka i svjedoka saslušanih u ovom postupku, ovaj sud zaključuje da je nakon prvog pada stranaka došlo do daljnjeg svađanja i vrijeđanja između stranaka, a nakon čega u međusobnom naguravanju došlo je još u dva pada na tlo.

17. Ovaj sud prihvaća iskaz tuženika da nakon prvog pada tužitelj je nastavio s vrijeđanjem i nasrtanjem, a nakon čega su se uhvatili u "klinč" i još dva puta pali na pod. Iz stanja spisa jasno proizlazi da je tuženik više od 20 godina mlađi od tužitelja i nekoliko desetaka kilograma teži, pa u konkretnoj situaciji, kada je tužitelj odgurnuo tuženika rukama u prsa, tuženik kao mlađa i teža osoba, dakle, fizički superiornija osoba, korištenjem zahvata zvanom "kravata" i bacanjem tužitelja na pod, te nastavnom daljnjim bacanjem na tlo tužitelja prilikom njegovog daljnjeg nasrtaja na njega (bez udaranja nogama i rukama), umjesto da se udalji, takvim postupanjem je prekoračio nužnu obranu, pa utoliko postoji njegova odgovornost za štetu nanesenu tužitelju po čl. 1052. st. 1. ZOO.

18. Međutim, kao što je ovaj sud prethodno naveo, a obzirom da prekoračenju nužne obrane nužno prethodi istodobni ili izravno predstojeći napad protupravni napad oštećenika, to će postojati doprinos oštećenika nastanku vlastite štete.

19. Ovaj sud prihvaća iskaz tuženika i svjedoka AM da je tužitelj, a obzirom na neriješene imovinske odnose, vrijeđao majku tuženika (nije za očekivati da osoba starije životne dobi koja je pri tom s unukom uzvraća takve uvrede), a što je dovelo do toga da tuženik dođe na mjesto štetnog događaja iz svog poslovnog prostora, nadalje, tužitelj je prvi odgurnuo tuženika u prsa. Ovaj sud njegov doprinos nastanku vlastite štete ocjenjuje u opsegu od 30% a u preostalom opsegu od 70% postoji odgovornost tuženika.

20. Obzirom na prigovore koje je tuženik istaknuo u tijeku postupka valja reći, a obzirom i na protek vremena od podnošenja tužbe pravilno je prvostupanjski sud dozvolio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), pri čemu valja reći da u takvoj situaciji zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, kao što i valja reći da je tuženik i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva dužan platiti zatezne kamate, u ovom slučaju kako to traži tužitelj od dana podnošenja tužbe.

21. Tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potražuje s osnove pretrpljene neimovinske štete ukupan iznos od 4.247,13 eura, s osnove imovinske štete – tuđe pomoći i njege 130,06 eura te s osnove troškova liječenja i prijevoza radi liječenja (odlasci na kontrole, korištenje autobusa, odlasci na terapije) 132,72 eura, ukupno 4.509,91 euro.

22. Iz objedinjenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Nikoli Siliću, dr. RM i dr. VM proizlazi da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio ozljede glave, vrata i desnog prsišta s tim da izolirani prijelom jednog rebra nije dovelo do umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, ali kod tužitelja a što je utvrđeno kliničkim pregledom, je došlo do umanjenja pokretljivosti vrata u svim krajevima u srednjem stupnju, a što govori da je nakon trzajne ozljede vrata došlo do smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 3% koji će se kod tužitelja očitovati kod težih fizičkih poslova naročito kod podizanja tereta srednje težine u nivou i iznad glave, ukoliko je vozač i kod uključivanja u promet kod prestrojavanja u prometu.

23. Nadalje, kod tužitelja je sa neurološko-psihijatrijske strane došlo do umanjenja trajnih posljedica u opsegu od daljnjih 2%, tako da su se vještaci usaglasili, da je kod tužitelja ukupno došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 5%.

24. Tužitelj je imao bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana a lakog 2 mjeseca (dr. RM) dok je i trpio strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna (psihijatar dr. Nikola Silić). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO , a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, ovaj sud je mišljenja da tužitelju za neimovinsku štetu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.530,08 eura, međutim kad se taj iznos umanji za 30% doprinosa tužitelja nastanku vlastite štete, to onda čini iznos od 2.471,61 euro, dok u odnosu na imovinsku štetu-potrebu tuđe nemedicinske pomoći u opsegu od 14 dana 2 sata dnevno (dr. RM), dakle, 28 sati, po slobodnoj ocijeni ovog suda tužitelj ima pravo na zatraženi iznos od 130,06 eura, međutim, obzirom na doprinos tužitelja nastanku vlastite štete, to onda čini iznos od 91,04 eura, a na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od presuđenja obzirom da je ta potreba utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan.

25. To i u odnosu na zatraženu imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja, takav zahtjev je neosnovan jer osim što ti troškovi nisu ama baš ničim dokumentirani, na postojanje tih troškova tužitelj nije ukazao niti u svom iskazu.

26. Kako se promijenio uspjeh stranaka u postupku to je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP valjalo odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška zastupanom po punomoćniku odvjetniku.

27. Temeljem Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5. te temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku trebalo je za sastav tužbe, 4 podneska i pristup na 15 ročišta za svako priznati po 200,00 eura, za 2 ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja 100,00 eura i za sastav žalbe koja je bila potrebna 250,00 eura što onda ukupno čini iznos od 4.350,00 eura, a obzirom da uspjeh tužitelja obzirom na osnovu i visinu (155,00 : sa 2) čini 77,50% uspjeha tužitelja, to onda čini iznos od 3.371,25 eura a kad se tome doda PDV -e od 842,81 eura to onda čini iznos od 4.214,06 eura, a kad se tome dodaju troškovi vještačenja od 822,38 eura, onda to čini dosuđeni iznos od 5.036,44 eura, pri čemu nisu priznati troškovi zatražene pristojbe na tužbu i presudu jer čl. 4. toč. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje ZSP) takva obveza nastaje u trenutku podnošenja tužbe odnosno zaprimanja prijepisa odluke, a iz stanja spisa proizlazi da pristojba nije plaćena.

28. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.

29. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl . 166. st. 1. i 2. ZPP te Tbr. 10. toč. 1. Tarife što ukupno iznosi 312,50 eura, međutim obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom postupku od 55%, to onda čini 171,87 eura, dok nije prihvaćen i zahtjev za plaćanje pristojbe na žalbu temeljem čl. 4. toč. 1. ZSP obzirom da obveza pristojbe nastaje u trenutku podnošenja žalbe a tužitelj tu pristojbu nije platio.

U Zagrebu 19. svibnja 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić