Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3611/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2024., poslovni broj Pn- 3129/2022-31, dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2024., poslovni broj Pn- 3129/2022-31 u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.588,09 eur od 20. siječnja 2021. do 15. ožujka 2021., kao i pod toč. IV. izreke.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 590,64 eur od 20. siječnja do 19. svibnja 2021. te sudi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 590,64 eur teče od 20. siječnja 2021. do 19. svibnja 2021., u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Preinačava se pobijana presuda u toč. IV. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 774,35 eur te sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 774,35 eur u roku 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 19. svibnja 2026. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 181,22 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku platiti tužitelju 590,64 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2021. pa do isplate (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 139,36 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od 30. travnja 2024. pa do isplate. U toč. III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu zatezne kamate na iznos od 590,64 eura od 20. siječnja 2021. do dana 19. svibnja 2021., te u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu zatezne kamate na iznos od 2.588,09 eura od dana 20. siječnja 2021.do dana 15. ožujka 2021. U toč. IV. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 241,40 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U rješenju sadržanom u istoj odluci, utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena za 1.194,48 eura, odnosno u dijelu u kojem je postavljeni tužbeni zahtjev tužbom tužitelja od 7. srpnja 2021. od ukupno 1.924,48 eura podneskom tužitelja od 21. rujna 2023. smanjen na iznos od ukupno 730,00 eura.

2. Protiv navedene presude u toč. III. izreke i odluke o troškovima postupka u toč. IV. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 590,64 eur i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) od 139,36 eur radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 22. rujna 2020. koju je prouzrokovao vozač vozila osiguran kod tuženika, uzevši u obzir da je tužitelju u mirnom postupku isplaćeno 2.588,09 eur.

6. U prvostupanjskom, kao i žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao niti visina dosuđene naknade štete. Sporna je odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete kao i na nesporno isplaćeni iznos štete od 2.588,09 eur. Također tužitelja prigovora pravilnosti odluke o troškovima postupka.

7. Naime, tužitelj je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (list 104-107 spisa) potraživao iznos od 590,64 eur na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, zatim iznos od 139,36 eur na ime tuđe pomoći i njege zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate te zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.588,09 eur tekuće od 20. siječnja 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do 15. ožujka 2021. (dan isplate).

8. Prvostupanjski sud smatra da na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju pripadaju zatezne kamate s danom 19. svibnja 2021. odnosno od dana završetka liječenja pa do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO -a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je u preostalom dijelu potraživanja zateznih kamata (na nesporno plaćeni iznos od 2.588,09 eur, kao i na iznos neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do završetka liječenja ) tužbeni zahtjev odbijen.

9. Zaključak prvostupanjskog suda ne može se u cijelosti prihvatiti.

10. Naime, u ovoj pravnoj stvari se radi o potraživanju naknade štete tužitelja temeljem police obveznog osiguranja u prometu, slijedom čega se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO.

11. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP određeno je da za štete nastale u prometu, a u slučaju neizvršenja obveze isplate iz čl. 12. st. 1. ZOOP, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ovaj sud je u više svojih odluka izrazio takvo pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev- 747/17 od 27. lipnja 2019., Rev-2767/18 od 30. lipnja 2020. i Rev-1156/22 od 17. studenoga 2022., Rev- 550/2025-2 od 17. rujna 2025.)

12. Slijedom navedenog, na štete nastale u prometu, vezano uz dospijeće iste i tijek zatezne kamate treba odlučivati primjenom citirane odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP, prema kojoj oštećena osoba u slučaju neizvršenja obveze isplate iz čl. 12. st. 1. ZOOP ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13. Iz navedenog razloga, tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos od 590,64 eur od 20. siječnja 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od završetka liječenja.

14. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate koje teku na nesporno isplaćeni iznos naknade štete u mirnom postupku od 2.588,09 eur od 20. siječnja 2021. do dana isplate 15. ožujka 2021., valja reći da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za isplatu, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj odluci.

15.1. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. do st. 4. ZOOP-a je propisano da:

„(1) Odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili

2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(3) Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. (4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.“

15.2. U konkretnom slučaju, odštetni zahtjev je podnesen 21. siječnja 2021., a isplata od 2.588,09 eur je izvršena 15. ožujka 2021. Kako je isplata izvršena u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP, konkretno u roku 54 dana, nema osnove za dosudu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer je tuženik izvršio svoju obvezu u zakonskom roku, kako to pogrešno smatra tužitelj.

16. Nadalje, u odnosu na odluku o troškovima postupka, valja reći sljedeće.

16.1. U predmetnom postupku tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za 1.194,48 eur te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao ukupno 730,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zakonske zatezne kamate na 2.588,09 eur (list 105-106 spisa). Prvi stupanj je prihvatio zahtjev za isplatu 730,00 eur zajedno sa pripadajućim zateznim zakonskim kamatama, dok je zahtjev odbijen u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata, a sve prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu. Također je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je utvrđuje da je tužba povučena za 1.194,48 eur.

16.2. Tužitelj u žalbi obrazlaže da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u omjeru od 37,94%, jer je konačno tražio 730,00 eur od zatraženih 1.924,48 eur eur, a u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva u omjeru od 100%.

17. U pravu je tužitelj da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu odluke o troškovima postupka, ali ne iz razloga koje navodi.

18. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, s time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako i odluci VSRH Rev-39/2025 od 5.ožujka 2025.) te ako je tuženik postavio određeni zahtjev za naknadu troškova.

19. U ovom predmetu, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za 1.194,48 eur u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, čime je djelomično povukao tužbu, a na koje povlačenje je tuženik pristao (list 115 spisa) te je u tom smislu, pravilno prvostupanjski sud donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba djelomično povučena.

20. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP u svezi s čl. 158. st. 1. ZPP i zaključio da tužitelj nije uspio u dijelu kojim je tužbeni zahtjev povukao te je odmjerio trošak na način da je isti dosudio isključivo tuženiku jer je uspio sa 62,07%, dok je tužitelj uspio sa 37,93%.

21. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj ima pravo na naknadu troška postupka prema uspjehu u sporu i to u cijelosti sukladno čl. 154. st. 5. ZPP, s obzirom da nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, a sve prema vrijednosti konačno specificiranog tužbenog zahtjeva od 730,00 eur.

22.1. Stoga tužitelju pripada trošak sukladno zatraženom troškovniku (list 121 spisa), temeljem odredbe čl. 154. st. 5. te čl. 155. st. 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) za: sastav odštetnog zahtjeva 75 bodova (Tbr. 32), sastav tužbe 75 bodova (Tbr.7/1), sastav podnesaka: 10. listopada 2021. 75 bodova, 8. travnja 2022. 75 bodova, te 12. lipnja 2023. 75 bodova, pristup ročištima: 10. studenog 2022. 75 bodova, 2. travnja 2024. 75 bodova, te za sastav podnesaka 8. prosinca 2022. 18,75 bodova.

22.2. Tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 21. rujna 2023. jer je sadržajno jednak podnesku 12. lipnja 2023. za koje mu je priznat trošak, zatim trošak pristupa na ročište za objavu presude jer nije pristupio, kao niti trošak podneska od 8. srpnja 2021. kojim se dostavlja dokaz o uplati, s obzirom da sud ima uvid u računovodstvene podatke.

23. Slijedom navedenog tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku u visini od 543,75 bodova ili 1.087,50 eur-a što uvećano za 25 % PDV-a ili 271,87 EUR- a iznosi ukupno 1.358,87 eur. Tužitelju je u cijelosti kao nužan priznat trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur-a te na presudu u iznosu od 26,54 eur-a što sveukupno iznosi 1.418,59 eur.

24. Međutim, kako tužitelj u žalbi navodi da mu pripada 37,94% parničnog troška, a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi (čl. 365. st. 2. ZPP) to mu je valjalo dosuditi 774,35 eur (515,55 eur+26,54 eur+33,18 eur+199,08 eur).

25. Odluka o zateznim kamatama na iznos dosuđenog troška od 774,35 eur temelji na čl. 151. st. 3. ZPP.

26.1. Nadalje, kao što je prethodno obrazloženo u točki 19. obrazloženja, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev . Tuženik je podneskom 16. listopada 2023. (list 115 spisa) zatražio trošak za povučeni dio u visini od 746,24 eur.

26.2. U konkretnom slučaju tuženiku je dosuđen trošak od 241,40 eur (pogrešnom primjenom materijalnog prava), ali kako se tuženik nije žalio na odluku o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška postupka, to je valjalo potvrditi pobijanu presudu u toč. IV. izreke.

27. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373.t.3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Obzirom da je tužitelj sa žalbom djelomično uspio u omjeru od 66%, u odnosu na vrijednost ožaljenog dijela (774,35 eur) valjalo mu je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife, dosuditi troškove žalbenog postupka od 154,68 eur, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 26,54 eur, odnosno sveukupno 181,22 eur.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić