Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4642/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Bušić, odvjetnik u Gospiću, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-124/2022-67 od 14. kolovoza 2024., na sjednici vijeća 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-124/2022-67 od 14. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. Izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju MJ isplati novčani iznos od 2.212,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju MJ isplati novčani iznos od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranja d.d. da tužitelju MJ nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.298,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 14. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u ukupnom iznosu od 2,412,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Štetni događaj na koji se odnosi tužbeni zahtjev je prometna nezgoda od 21. lipnja 2019. u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, a do koje je došlo zbog naleta na divlju svinju s područja lovišta kojim gospodari lovačka udruga osigurana kod tuženika.

6. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev utvrdio djelomično osnovanim, u iznosu od 2.212,00 eura, dok je za iznos od 200,00 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. U ovom žalbenom postupku sporna je samo visina iznosa dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete s obzirom na utvrđene ozljede tužitelja te, s time u vezi, koje su ozljede tužitelja posljedica predmetnog štetnog događaja, a sporan je opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom.

7.1. U žalbenom postupku nije sporna odgovornost tuženika zbog naleta vozila tužitelja na divlju svinju.

8. Iz spisa proizlazi:

- da je 21. lipnja 2019. došlo do prometne nezgode u mjestu [adresa] i da je u istoj tužitelj kao vozač zadobio tjelesne ozljede,

- da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 11. ožujka 2020. (list 34. -35. spisa),

- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu 19. srpnja 2022.,

- da je u postupku provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, koji je dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio opseg zadobivenih ozljeda, trajanje bolova i straha te je li došlo do smanjenja životne aktivnosti (list 125.-128. spisa)

- da je provedeno saslušanje vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića na ročištu radi otklanjanja prigovora tuženika (zapisnik, list 269.-271. spisa),

- da je u postupku provedeno i kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 224. -227. spisa) te prof. dr. sc. Vedrani Petrovečki (list 229. -237. spisa) u odnosu na okolnost dinamike prometne nezgode i okolnost postojanja uzročno posljedične veze između prometne nezgode i zadobivenih ozljeda tužitelja,

- da je i vještakinja prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki saslušana na ročištu radi otklanjanja prigovora tuženika (zapisnik, list 269.-271. spisa),

- da je tužitelj nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 2.412,00 eura (iznos od 2.300,00 eura na ime neimovinske štete i iznos od 112,00 eura na ime imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu).

8.1. U nalazu i mišljenju medicinskog vještaka je ocijenjeno da je tužitelj zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje prsnog koša u području prsne kosti i natučenje područja slabinske kralješnice. Liječen je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima i proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Kod tužitelja su u trenutku štetnog događaja bile izražene degenerativne promjene vratne i slabinske kralješnice, u prometnoj nesreći 2009. zadobio je trzajnu ozljedu vrata, prije predmetnog štetnog događaja liječio se i zbog bolova u području slabinske kralješnice. Po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 7 tjedana kumulativno, trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlja i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 2 tjedna (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje je završeno s pregledom fizijatra 29. kolovoza 2019.

8.2. Prema kombiniranom nalazu i mišljenju, pri naletu vozila tužitelja na divlju svinju došlo je do promjene brzine tijela tužitelja koje se nalazilo na sjedištu vozača od oko 9,6 km/h. Prema mišljenju prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki, tijelo tužitelja je zbog tromosti (inercije) poletjelo prema naprijed prema djelovanju najjače sile sudara te je pri tome došlo do trzaja glave tužitelja unaprijed, kada je nastalo istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Dinamika predmetnog štetnog događaja, ostvarena promjena brzine vozila i evidentirane tegobe tužitelja odgovaraju mogućnosti da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, ali samo u slučaju od prije postojećeg oštećenja vratne kralješnice. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj imao trzajnu ozljedu vratne kralješnice 2009., a isto tako su kronične degenerativne promjene utvrđene dijagnostičkim postupcima povodom predmetnog štetnog događaja. Ozljedu iščašenja i nategnuća mišića slabinske kralješnice nije moguće prihvatiti jer je utvrđena promjena brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj na donjoj granici za nastanak istegnuća mišića uz vratnu kralješnicu, a slabinska muskulatura je daleko snažnija od vratne. Uz to, puno su manji otkloni slabinskog dijela kralješnice tijela pa ne postoji mogućnost istezanja ovog dijela kralješnice. Pri tom treba imati u vidu i zaštitnu ulogu zatezanja sigurnosnog pojasa i otvaranja zračnih jastuka .

8.3. Prof. dr. sc. Božidar Šebečić je prilikom saslušanja na ročištu u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a s obzirom na navod prof. Vedrane Petrovečki iz u dijelu u kojem navodi da tužitelj u predmetnom događaju nije mogao dobiti ozljedu u vidu iščašenja i nategnuća mišića slabinske kralježnice odgovorio je da kod izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir da je tužitelj zadobio iščašenje i nategnuće slabinske kralježnice. U slučaju da se isključi natučenje slabinske kralježnice to bi imalo minimalni utjecaj na ocjenu duljine trajanja fizičkih bolova odnosno fizički bolovi srednjeg intenziteta bi umjesto 8 dana trajali 6 dana, a manjeg intenziteta umjesto 7 tjedana - 6 tjedana. Pregledao je tužitelja.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika kojim prigovara opsegu utvrđene pomoći i njege, ističe se da je isti utvrđen u trajanju od ukupno od 28 sati (2 sata dnevno je bila potrebna 2 tjedna), a što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je sve prigovore tuženika otklonio na ročištu. Navedeni zaključak nije doveden u pitanje, s obzirom na to da je tužitelju nakon nesreće bilo preporučeno mirovanje, a zasigurno mu je ista bila potrebna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., kako to pravilno ističe prvostupanjski sud . Navedeno je potkrijepljeno i navodima tužitelja u iskazu na ročištu (list 270.-271. spisa), odnosno da ga je dva do tri tjedna brat vozio liječniku te da ništa u kući sam nije mogao raditi, ukupno 4-5 tjedana. Dakle, navedeni žalbeni navod nije osnovan.

10. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da sud zanemaruje činjenicu da do ozljeda nije moglo doći na način kako ih opisuje tužitelj, s time da istima tuženik neobrazloženo prigovara. Međutim, ističe se da je evidentno da je medicinski vještak dr. Šebečić najprije ocijenjeno da je tužitelj zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje prsnog koša u području prsne kosti i natučenje područja slabinske kralješnice. Nakon što je provedeno kombinirano prometno – sudsko medicinsko vještačenje, prema kojem mišljenju vještakinje dr. sc. Petrovečki, ozljedu iščašenja i nategnuća mišića slabinske kralješnice nije moguće prihvatiti s obzirom na dinamiku prometne nesreće, dok je vještakinja nastalo istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu ocijenila mogućim (u slučaju od prije postojećeg oštećenja vratne kralješnice, a što je kod tužitelja postojalo zbog ranije prometne iz 2009.), medicinski vještak dr. Šebečić je na raspravi u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te istaknuo da kod izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir da je tužitelj zadobio iščašenje i nategnuće slabinske kralježnice. Dakle, navedena ozljeda nije uzeta u obzir dok su ostali prigovori tuženika također otklonjeni na ročištu.

11. Konačno, u odnosu na navode tuženika kojima osporava visinu dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete, ističe se kako slijedi.

11.1. Visinu neimovinske štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, opisanog u dijelu pod točkom 8.1. obrazloženja ove presude.

11.2. Prema članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenje primjene navedenih odredbi, VSRH je na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, podignuti za 50%.

11.3. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način da je isti uskladio s iznesenim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i s Orijentacijskim kriterijima VSRH. Naime, VSRH je, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, podignuti za 50%. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

11.4. U obrazloženju prethodno citiranog pravnog shvaćanja (poslovni broj Su-IV- 47/2020-5) je navedeno: „Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, VSRH se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9%. Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“

11.5. Nastavno na navedeno, s obzirom na to da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci DZS-a o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., valjalo je uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila konačnom postavljanju tužbenog zahtjeva u studenom 2023. i donošenju prvostupanjske presude u kolovozu 2024., a ista je u tom periodu iznosila 26,1 (uvid u podatke DZS-a, a što je notorna činjenica koju nije potrebno dokazivati prema članku 221. stavak 4. ZPP-a, kao i u podatke koje dostavlja tužitelj uz podnesak od 13. lipnja 2024.). Uz to, potrebno je cijeniti i dugotrajnost ovog postupka naknade štete odnosno da u navedenom periodu nije ostvario pravo na naknadu štete.

11.6. Primjenom prethodno navedenih odredbi ZOO-a te Orijentacijskih kriterija, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju naknade, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu ukupne naknade neimovinske štete . Iz odluke prvostupanjskog suda je razvidno da je sud cijenio sve utvrđene ozljede, trajanje liječenja, fizikalnih terapija, trajanje bolova i pretrpljenog straha (kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom).

11.7. Slijedom navedenog, sve opisane okolnosti utvrđene tijekom postupka opravdavaju ukupni iznos priznate naknade neimovinske štete u iznosu od 2.100,00 eura (te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 112,00 eura), pa žalba u odnosu na visinu naknade štete nije osnovana.

12. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, s time da istoj tuženik samo paušalno prigovara.

13. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove odluke.

14. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa je sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić