Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3463/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Marcanu, odvjetniku u Umagu, Ulica 1. svibnja 4/I, protiv tuženika ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi zasnivanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-305/2022-58 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-305/2022-58 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] osnovana stvarna služnost puta kao pravo staze, progona stoke i kolnika za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev na trpljenje upisa navedene služnosti (točka I izreke). Nadalje naloženo je tužiteljici naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke) dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti puta/kolnika u korist povlasne nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice te zahtjev za trpljenje upisa iste.

5. U ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koju je stekla nasljeđivanjem, a da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je nekretnina tuženika ograđena, a kako je to prikazano na fotografijama dostavljenim uz odgovor na tužbu.

6. Pošavši od utvrđenja:

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2022.,

- da je tuženik svoju nekretninu u samovlasništvo stekao 2005. dakle u razdoblju kada je vinograd s nekretnine tužiteljice već bio uklonjen, da je međe obnovio 2017., da je svoju nekretninu ogradio, raščištio pristupni put preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (pravac "Y") te rampu postavio 2018.,

- da je tužitelj prethodno navedenu nekretninu imao u suvlasništvu, ali da je ista bila zapuštena i neobrađivana, da je na istoj bio i prije (1990-ih) ali samo kako bi ju razgledao kada je nekretnina, sada u vlasništvu tužiteljice, već bila zapuštena,

- da je pravni prednik tužiteljice na temelju zakona dosjelošću poštenim posjedovanjem izvršavajući sadržaj stvarne služnosti puta - provoza i prolaza pješice, stekao služnost na povlasnoj nekretnini sada u vlasništvu tuženog ali ne i progona stoke, jer to tužiteljica u postupku niti ne tvrdi, a nije utvrđeno niti iz provedenih dokaza,

- da je, s obzirom da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem 2020., sukladno odredbi čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu: ZV), posjed stvari i prava koje je njezin pok. otac eventualno imao, a vezano za istu nekretninu (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) u času njegove smrti prešao na tužiteljicu i to onakav kakav je bio u času smrti njezinog prednika,

- da, imajući u vidu konfiguraciju nekretnine tuženika i to konkretno pravac puta koji je predmetom ovog postupka označen s "Y" i "Z", uz suhozid, a po kojem pada lišće , tuženik nije znao, niti je morao znati za stvarnu služnost prolaza pješice koju je imao prednik tužiteljice i koja je prešla njegovom smrću na tužiteljicu , a imajući u vidu i to da tuženik inače ne živi u selu [adresa] gdje se predmetna nekretnina nalazi, a nisu živjeli ni njegovi pravni prednici,

- da je nekretnina tužiteljice neobrađivana još od prije 2001. kada je vinova loza sa iste povađena ili odrezana,

- da je vinograd na nekretnini tužiteljice bio posađen sredinom 1960-ih godina pa ako se obrađivao do kraja 1990-ih godina (a nitko ne tvrdi drugačije) te kako drugog pristupnog puta do njezine nekretnine, osim spornim putem nema, da je protekao dvadesetogodišnji rok iz odredbe čl. 229. st. 1. ZV sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 29. st. 2. ZV, čl. 241. st. 3. ZV i čl. 243. ZV utvrdio je da se sadržaj stvarne služnosti puta provoza na nekretnini tuženika nije izvršavao kroz razdoblje od 20 godina prije podnošenja tužbe u ovom predmetu posljedično čemu da je ta služnost prestala zastarom, a služnost staze je prestala jer tuženik kad je stekao nekretninu nije znao za tu služnost po čl. 243. ZV te iz tog razloga zahtjev tužiteljice ocijenio je neosnovanim.

7. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne situacije od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 . ZPP-a).

9. Tako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je prednik tužiteljice predmetnu stvarnu služnost stekao na temelju zakona (dosjelošću), da je temeljem nasljeđivanja isto pravo prešlo na tužiteljicu međutim da u razdoblju od 20 godina koji je prethodio pokretanju postupka u ovoj pravnoj stvari ta stvarna služnost nije izvršavana posljedično čemu je ista prestala.

10. Vezano za žalbene navode tužiteljice kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o neizvršavanju prava predmetne služnosti preko 20 godina valja reći kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tuženika te je istom povjerovao navodeći da je njegov iskaz logičan i uvjerljiv, dok navodima tužiteljice u dijelu kojim je iskazivala da je njen otac nakon što je prestao obrađivati predmetnu nekretninu za života, za vrijeme svoje bolesti, nakon što je vinograd izvađen odlazio traktorom na tu nekretninu radi obilaska te da je ona zajedno sa svojom kćeri možda dvaput godišnje šetala spornim putem do svoje nekretnine, da je put bio vidljiv na terenu te da nikada nije bio zarašten do te mjere da se po njemu ne bi moglo proći i pješke i traktorom pak nije poklonio vjeru jer su ti njezini navodi suprotni kako iskazu tuženika tako i ostalim provedenim dokazima (iskazima svjedoka MG, NG, FG kojima sud nije imao razloga nepovjerovati). Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelj ice u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj su ona i njen otac i nakon što je vinograd bio izvađen i dalje prolazili spornim putem te se koristili pravom služnosti prolaza i provoza kao i da su uvijek bili vidljivi tragovi staze. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu nespornu činjenicu da tužiteljica do svoje nekretnine može doći jedino predmetnim putem a da iz iskaza naprijed navedenih svjedoka proizlazi da je za pristup do nekretnine tuženika s javnog puta bilo potrebno angažirati radi raskrčivanja radnike s malčerom , (koje je tuženik 2018. i angažirao) iz čega proizlazi da je i put do nekretnine tužiteljice bilo zapušten kojim nije bilo moguće proći pogotovo traktorom.

11. Na daljnje žalbene navode valja reći da s obzirom na naprijed navedeno utvrđenje da na nekretnini tuženika, niti u trenutku kada je isti postao samovlasnik iste, nisu bili vidljivi tragovi staze – puta prema nekretnini tužiteljice kao povlasnom dobru za koje utvrđenje je sud dao valjane razloge i zaključak suda da tuženik s obzirom na stanje na terenu nije znao ili morao znati za postojanje predmetne služnosti odnosno da tužiteljica nije dokazala suprotno ukazuje se pravilnim.

12. Neosnovani su i navodi tužiteljice da je sud izašao izvan okvira tužbenog zahtjeva kad je utvrdio da je u konkretnom slučaju prestalo pravo predmetne služnosti budući tuženik u ovoj pravnoj stvari nije postavio protutužbeni zahtjev na utvrđenje prestanka odnosno ukidanja stečenog prava predmetne služnosti. To iz razloga što je dosjelost originalni način stjecanja prava (služnosti) na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo (služnosti) na stvarima u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Isto tako takvo pravo služnosti prestaje u trenutku kada se ispune zakonom određene pretpostavke za prestanak iste.

13. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 241. st. 1. i čl. 243. ZV kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

14. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. I odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II i III izreke, koju tužiteljica posebno niti ne osporava, pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica