-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-939/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Kujundžić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-958/2019-36 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-958/2019-36 od 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 958/2019-36 od 11. prosinca 2025. te sudi:

Odbija se tužiteljica ĐŽN sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici ĐŽN po osnovi primjene ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi 915,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na: iznos 32,26 EUR od 30. studeni 2009.

iznos 32,26 EUR od 31. prosinac 2009.

iznos 32,26 EUR od 31. siječanj 2010.

iznos 32,26 EUR od 28. veljača 2010.

iznos 32,26 EUR od 31. ožujak 2010.

iznos 32,26 EUR od 30. travanj 2010.

iznos 32,26 EUR od 31. svibanj 2010.

iznos 32,26 EUR od 30. lipanj 2010.

iznos 32,26 EUR od 31. srpanj 2010.

iznos 32,26 EUR od 31. kolovoz 2010.

iznos 32,26 EUR od 30. rujan 2010.

iznos 32,26 EUR od 31. listopad 2010.

iznos 25,85 EUR od 30. studeni 2010.

iznos 25,85 EUR od 31. prosinac 2010.

iznos 25,85 EUR od 31. siječanj 2011.

iznos 25,85 EUR od 28. veljača 2011.

iznos 25,85 EUR od 31. ožujak 2011.

iznos 25,85 EUR od 30. travanj 2011.

iznos 21,45 EUR od 31. svibanj 2011.

iznos 21,45 EUR od 30. lipanj 2011.

iznos 22,31 EUR od 31. srpanj 2011.

iznos 18,00 EUR od 31. kolovoz 2011.

iznos 18,00 EUR od 30. rujan 2011.

iznos 18,00 EUR od 31. listopad 2011.

iznos 18,00 EUR od 30. studeni 2011.

iznos 18,00 EUR od 31. prosinac 2011.

iznos 18,00 EUR od 31. siječanj 2012.

iznos 18,00 EUR od 29. veljača 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. ožujak 2012.

iznos 18,00 EUR od 30. travanj 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. svibanj 2012.

iznos 18,00 EUR od 30. lipanj 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. srpanj 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. kolovoz 2012.

iznos 18,00 EUR od 30. rujan 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. listopad 2012.

iznos 18,00 EUR od 30. studeni 2012.

iznos 18,00 EUR od 31. prosinac 2012.

iznos 1,91 EUR od 31. siječanj 2013.

te se nalaže tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici ĐŽN po osnovi primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF 3.911,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

iznos 92,77 EUR od 29. veljača 2012.

iznos 90,50 EUR od 31. ožujak 2012.

iznos 92,55 EUR od 30. travanj 2012.

iznos 92,90 EUR od 31. svibanj 2012.

iznos 91,70 EUR od 30. lipanj 2012.

iznos 90,31 EUR od 31. srpanj 2012.

iznos 89,32 EUR od 31. kolovoz 2012.

iznos 86,31 EUR od 30. rujan 2012.

iznos 127,04EUR od 31. listopad 2012.

iznos 91,93 EUR od 30. studeni 2012.

iznos 91,24 EUR od 31. prosinac 2012.

iznos 83,76 EUR od 31. siječanj 2013.

iznos 85,74 EUR od 28. veljača 2013.

iznos 90,56 EUR od 31. ožujak 2013.

iznos 89,03 EUR od 30. travanj 2013.

iznos 78,66 EUR od 31. svibanj 2013.

iznos 79,62 EUR od 30. lipanj 2013.

iznos 81,36 EUR od 31. srpanj 2013.

iznos 84,80 EUR od 31. kolovoz 2013.

iznos 89,07 EUR od 30. rujan 2013.

iznos 124,07EUR od 31. listopad 2013.

iznos 88,53 EUR od 30. studeni 2013.

iznos 88,95 EUR od 31. prosinac 2013.

iznos 79,95 EUR od 31. siječanj 2014.

iznos 82,58 EUR od 28. veljača 2014.

iznos 82,51 EUR od 31. ožujak 2014.

iznos 80,41 EUR od 30. travanj 2014.

iznos 87,04 EUR od 31. svibanj 2014.

iznos 79,73 EUR od 30. lipanj 2014.

iznos 82,93 EUR od 31. srpanj 2014.

iznos 81,60 EUR od 31. kolovoz 2014.

iznos 84,00 EUR od 30. rujan 2014.

iznos 77,66 EUR od 31. listopad 2014.

iznos 125,05EUR od 30. studeni 2014.

iznos 86,75 EUR od 31. prosinac 2014.

iznos 87,74 EUR od 31. siječanj 2015.

iznos 77,75 EUR od 28. veljača 2015.

iznos 87,65 EUR od 31. ožujak 2015.

iznos 87,74 EUR od 30. travanj 2015.

iznos 87,74 EUR od 31. svibanj 2015.

iznos 87,74 EUR od 30. lipanj 2015.

iznos 87,74 EUR od 31. srpanj 2015.

iznos 88,24 EUR od 31. kolovoz 2015.

iznos 87,84 EUR od 30. rujan 2015. te joj naknaditi trošak parničnog postupka od 2.203,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2025. do isplate „

II Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je djelomično povučena tužba radi isplate svote od 31,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi primjene ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi 915,34 eura sa kamatama na pojedinačno označene svote tekuće od dospijeće pa do isplate kao i isplatiti joj po osnovi primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF 3.911,11 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene svote od dospijeća pa do isplate dok je pod točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u svoti od 2.203,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja i presude žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijane odluke suda prvog stupnja preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba protiv prvostupanjskog rješenja je neosnovana dok je žalba protiv presude suda prvog stupnja osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svota koje je preplatila u ispunjenju ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 26. listopada 2006. zaključili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u ispunjenju ugovornih odredbi gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja je jednostranom voljom tuženika mijenjana tijekom otplate kredita jer se radi o nepoštenim odredbama koje su ništetne.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka odlučujući u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) upućivanjem na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) te ocjenjujući ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) jer tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama pregovaralo s tužiteljicom niti da su joj te odredbe protumačene.

5.1. U odnosu na pravni interes tužiteljice utvrđivati ništetnim odredbe Ugovora o kreditu i traženje navodnih obeštećenja s obzirom na nesporno sklopljeni Dodatak ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016. (dalje: Dodatak) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje: ZIDZPK), prvostupanjski sud zaključuje da se tužiteljica niti jednom odredbom Dodatka nije odrekla svojih potraživanja ili prava na obeštećenje, niti je takvo odricanje propisano odredbama ZIDZPK pa zaključuje kako tužiteljica ima pravo tražiti povrat preplaćenih svota uslijed primjene ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

6. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene, posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj pa je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

7. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

7.1. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

8. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. ZZP, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

9. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut S p orazum o korištenju utvrđene preplate (čl. drugi Dodatka- Izračun konverzije), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

10. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

11. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

11.1. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

12. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbama Dodatka kojom ugovorne strane sporazumno potvrđuju da se Dodatak smatra voljom ugovornih strana na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

12.1. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključi la Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

13. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

14. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

15. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

16. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

17. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka utvrđenih novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.

18. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.

19. Ovo je izrijekom ugovoreno u odredbama Dodatka gdje su stranke utvrdile da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama u valutnoj klauzuli u euro sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatom sukladno čl. 19.c ZIDZPK te su stranke Dodatka utvrdile iznos neotplaćene nedospjele glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. te iznos preplate i suglasno utvrdile na dan sklapanja Dodatka a nakon obračuna učinka konverzije, preostali iznos neotplaćene nedospjele glavnice, prema novom otplatnom planu te je tužiteljica nadalje potvrdila kako joj je tuženik dostavio izračun konverzije i ostalu dokumentaciju predviđenu odredbama Dodatka te je svojim potpisom izrazila suglasnost sa prihvatom izračuna konverzije.

20. Tako je sadržajem Dodatka moguće utvrditi da se ne radi o obnovi (novaciji) u smislu odredbi ZOO već je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog Ugovora izmijenjen u skladu s Dodatkom, čime je postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

20.1 Stoga tužiteljica ne može zahtijevati niti razliku u provedenoj konverziji jer je odredbama Dodatka, sklopljenog sukladno odredbi čl. 160. ZOO, sporazumno sa tuženikom potvrdila da je postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

21. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom I izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

22. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu.

23. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom I I izreke pobijane prvostupanjske presude tako da je zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice odbijen i odlučeno jednom odlukom da svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

24. I naposlijetku, pobijanim prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba tužiteljice povučena za svotu od 31,73 eura pravilnom primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP jer se u odnosu na konačni tužbeni zahtjev kojega je tužiteljica postavila podneskom od 7. veljače 2025. tuženik nije očitovao na način da se protivio djelomičnom povlačenju pa se smatra da je na takvo povlačenje i pristao zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena paušalna žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis