Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2779/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Jurić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Osijeku pod poslovni broj 39. Su- 529/2015, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-327/2022-13 od 24. svibnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-327/2022-13 od 24. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, predlagatelja osiguranja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv protivnika osiguranja ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pred Općinskim sudom u Đakovu, pod posl.br. Ovr-654/2022., te se ukidaju sve provedene radnje. II Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 851,08 eura/6.412,56 kn, sa zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa nadalje, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 24. svibnja 2023. godine, pa do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu da navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, sukladno odredbi čl. 295. - 298. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12,25/13,93/14,55/16,73/17 i 131/20 - dalje OZ) predložio prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenika temeljem ovršne isprave – isprave o suglasnosti o zapljeni računa (zadužnica) ovjerene kod javnog bilježnika Dragice Dumančić poslovni broj OV-12908/06. Također nije bilo sporno da je rješenjem pod posl. br. Sp-1202/2019 od 19. svibnja 2020. godine ovršenik, ovdje tužitelj, oslobođen od obveze koju je imao prema tuženiku, temeljem ovršne isprave – javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 310/13.

6. Međutim, sporno je je li tužitelj u jednostavnom postupku stečaja potrošača oslobođen preostalih obveza isključivo u odnosu na ovršnu ispravu – javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka br. Ovrv-310/13 ili je u istom postupku oslobođen obveza i na potpuno drugu ovršnu ispravu – isprava o suglasnosti o zaplijeni računa (zadužnica) ovjerene kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-12908/06.

7. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenje:

- da potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika, proizlazi iz iste osnove za plaćanja, tj. jednog Ugovora o kreditu, a tražbinu, znači dug po navedenom ugovoru tuženik je namirivao na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika, sve dok rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja nad imovinom tužitelja, kao potrošača, isti nije oslobođen preostalih obveza u odnosu na ovdje tuženika i ovršnu ispravu rješenja o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-310/13 za visinu duga od 17.503,54 kn glavnice, 14.194,46 kn kamata i troška 2.757,20 kn

-da je time tužitelj oslobođen preostalih obveza s osnova duga koji potječe iz Ugovora o kreditu zaključenim između tužitelja i Volksbank d.d., sada Nova Hrvatska banka d.d. od 21. rujna 2006. godine, a sva prava iz Ugovora o navedenom kreditu ustupljena su tuženiku izjavom o ustupu prava br. OV- 3179/22 potvrđene po javnom bilježniku Nenadu Dolinaru iz Zagreba

-da prema odredbi čl. 79.n Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ br. 100/15 i 67/18) u rješenju o zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača sud će osloboditi potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove i vjerovnike iz čl. 79.a istog zakona, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno

-da je predmet naplate u postupku izravne naplate u kojem je ovršenik podnio prijedlog iz čl. 210. st. 1. OZ upravo tražbina ovrhovoditelja čija osnova za plaćanje leži u jednom Ugovoru o kreditu, to ovršenik na temelju javne isprave i to rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog stečaja potrošača u kojem je on oslobođen upravo te tražbine u odnosu na ovrhovoditelja dokazuje da je prijedlog ovrhovoditelja za zasnivanjem založnog prava

-da to znači da tuženik za tu tražbinu više ne može protiv tužitelja pokretati ovršne postupke, postupke osiguranja niti naplaćivati tu tražbinu jer je tužitelj te tražbine oslobođen, neovisno o postojanju drugih ovršnih isprava danih kao sredstvo osiguranja za tražbinu koja je prestala.

8. Slijedom iznesenog, prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

9. Tuženik u žalbi osporava pravilnost pobijane presude navodeći u bitnom da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja po osnovi Isprave o suglasnosti o zapljeni računa ovjerene kod javnog bilježnika Dragice Dumančić posl. br. OV-12908/09 već isključivo po osnovi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka br. Ovrv-310/13, pozivajući se na odredbu članka 79.a Zakona o stečaju potrošača.

10. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365.st.2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem zaht jeva tužitelja sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, odlučivši kao u izreci pobijane presude.

13. Naime, tužitelj (protivnih osiguranja) zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-654/2022 od 13. listopada 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

14.Tužitelj je postavio zahtjev za proglašenje postupka osiguranja nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, tj. da je tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih protivnik osiguranja odnosno tužitelji više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

15. U konkretnom slučaju, obveza tužitelja prema tuženiku proizlazi iz jednog Ugovora o kreditu (namjenski Ugovor o kreditu za kupnju vozila sklopljenog s prednikom tuženika Volksbank d.d.), a tražbinu (dug po navedenom Ugovoru) tuženik je namirivao na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-310/13 za visinu duga od 17.503,54 kn glavnice, 14.194,46 kn kamata i troška 2.757,20 kn na novčanim sredstvima tuženika kao ovršenika sve dok rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja nad imovinom tužitelja kao potrošača, isti nije oslobođen preostalih obveza u odnosu na ovdje tuženika i ovršnu ispravu - rješenje o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-310/13.

16. Tužitelj u jednostavnom postupku stečaja potrošača nije oslobođen od preostale obveze samo u odnosu na osnovu plaćanja (rješenje o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-310/13) već i u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje, ovdje tuženika.

17. U konkretnom slučaju, predmetna tražbina tuženika proizlazi iz jednog Ugovora o namjenskom kreditu odnosno tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka stečaja potrošača te je postojala u trenutku donošenja rješenja o oslobođenju od preostalih obveza. S obzirom da je temelj osnove za plaćanje osnova Ovrv-310/13 (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka), koji se navodi u rješenju suda prvog stupnja Sp-1202/19 od 19.svibnja 2020. upravo tražbina (dug) koji proizlazi iz Ugovora o namjenskom kreditu, to je riječ o tražbini koja je obuhvaćena učinkom stečaja potrošača.

18. Tužitelj je oslobođen od preostale obveze u odnosu na tuženika kao vjerovnika pa je tuženikova tražbina prema tužitelju prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih protivnik osiguranja odnosno tužitelji više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, pa vjerovnik tu tražbinu ne može prisilno naplaćivati od ovdje tužitelja kao potrošača, neovisno o postojanju drugih ovršnih isprava (danih kao sredstvo osiguranja za tražbinu koja je prestala).

19. Upravo odredba čl. 79 v. Zakona o zaštiti potrošača potrošaču (tužitelju) daje mogućnost tražiti proglašenje ovrhe (ovdje postupka osiguranja) nedopuštenom.

20. Nadalje, odredba članka 79.a. Zakona o stečaju potrošača ne može se tumačiti izolirano, već isključivo u vezi s cjelokupnim sustavom Zakona o stečaju potrošača, osobito s odredbama koje uređuju oslobođenje potrošača od preostalih obveza (čl. 43. i 43.a ZSP). Tumačenje tuženika, prema kojem se oslobođenje odnosi samo na one osnove za plaćanje koje su poimence označene u rješenju o stečaju potrošača, a ne na sam dug kao takav, potpuno bi negiralo institut stečaja potrošača, jer bi vjerovnici mogli nastaviti prisilnu naplatu pozivanjem na druge osnove koje proizlaze iz istog pravnog odnosa. Takvo tumačenje bilo bi protivno načelu socijalne funkcije stečaja potrošača, ali i načelu pravne sigurnosti, jer bi potrošač, unatoč pravomoćnom oslobođenju od obveza, ostao trajno izložen ovrhama po istom dugu.

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

22. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tuženik određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl.365.st.2. ZPP).

23. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović