Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-483/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupani po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Povrv-182/2021-32 od 3. prosinca 2025., u vijeću održanom dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Povrv-182/2021-32 od 3. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; da tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, OIB: 02535697732; isplati tražbinu u ukupnom iznosu od 27.883,44 EUR, i to glavnicu u iznosu od 27.021,16 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. rujna 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim redovne kamate u iznosu od 363,42 EUR, zatezne kamate u iznosu od 233,42 EUR, zatim naknade u iznosu od 265,45 EUR, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 2.953,88 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija u preostalom dijelu traženog parničnog troška za iznos od 1.553,84 €.“
2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka te predlaže preinačiti pobijanu odluke i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa duga po Ugovoru o stambenom kreditu kojeg je zaključio sa tuženikom 14. rujna 2017. godine.
5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
6. Glede prigovora dvostruke litispendencije, žalitelju valja reći da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispedencija i identitet spora. U konkretnom slučaju već iz navoda žalbe je razvidan navod tuženik da ga je tužitelj blokirao kod Financijske agencije za isti iznos, iz čega je potpuno jasno da o ovoj stvari ne teče druga parnica.
7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.
8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj, kao banka i tuženik, kao korisnik kredita 14. rujna 2017. godine sklopili Ugovor o stambenom kreditu na iznos od 225.000,00 kuna (sada 29.862,63 eura) s rokom otplate 180 mjeseci.
10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke je razvidan ukupan dug tuženika po tom Ugovoru o stambenom kreditu, na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao prigovora.
11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud "odbio provesti dokaze predložene po tuženiku", budući tuženik tijekom parničnog postupka nije predložio provesti niti jedan dokaz, iz čega slijedi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika,
12. Žalitelju valja istaknuti, da je zakonodavac u Zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.
Teret dokaza je na tužitelju.
13. Osim toga, razvidno je i to da je tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, a osporena presuda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, čije pravno stajalište i primjenu zakona prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Slijedom navedenog, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred sudom prvog stupnja te navode žalbe, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo prvostupanjskom presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te ovaj viši sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju zbog osobito teške povrede procesnih pravila ili pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske na njegovu štetu, a koje uključuje obvezu sudova da pruže dostatno obrazloženje svoje odluke.
15. Zaključno, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
16. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.
17. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
18. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
