Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2180/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-179/2025 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-179/2025 od 16. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.482,50 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-179/2025 od 16. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. u kojem je tužitelj odbijen s parničnim troškom preko iznosa od 3.305,16 €.

III. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom II. kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.482,50 € do iznosa od 3.305,16 € (za iznos od 822,66 €), te rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 822,66 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 168,76 €, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke presuđeno je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.230,94 €[1] /39.412,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2019. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odlučeno da je tuženik dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.482,50 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. kojim mu nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na vozilu nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. lipnja 2019. u [adresa], na raskrižju [adresa] s [adresa] i [adresa], a za koju smatra odgovornom LN vozačicu osobnog automobila Opel Vectra 1.7 TD, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

6. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li osiguranica tuženika izazvala prometnu nezgodu u kojoj je tužitelju nastala šteta, odnosno postoji li odgovornost i obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da se dana 18. lipnja 2019. oko 17:30 sati u [adresa] na raskrižju [adresa] s [adresa] i [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranica tuženika LN kao vozačica osobnog automobila Opel Vectra 1.7 TD koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a da je drugim vozilom marke VW Passat ST7641I koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi upravljao sin tužitelja ZN;

- da su nakon prometne nezgode sudionici suglasno izjavili policijskim službenicima da ne traže njihovo službeno uredovanje povodom utvrđivanja nastanka okolnosti prometne nezgode te da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno popunjavanjem

Europskog izvješća o prometnoj nezgodi;

- da iz Potvrde Postaje prometne postaje Split od dana 18. lipnja 2019. proizlazi da policijski službenici koji su izišli na mjesto nesreće nisu izvršili očevid prometne nesreće, iako su ga trebali izvršiti unatoč činjenici da su im vozači-sudionici u nesreći izjavili da ne traže njihovo službeno uredovanje povodom utvrđivanja okolnosti nastanka prometne nesreće te da su pitanje odgovornosti za materijalnu štetu nastalu prilikom nesreće riješili sporazumno popunjavanjem obrasca "Europskog izvješća o prometnoj nesreći";

- da iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi sastavljenog 18. lipnja 2019. u 17,25 sati proizlazi da su sudionici prometne nezgode ZN i LN ispunili i potpisali isto te su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svjetlo, kao i da nitko nije ozlijeđen u prometnoj nezgodi;

- da iz pregleda Odluke – otklona tuženika od dana 03. listopada 2019. proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da ne postoji obveza tuženika za naknadu štete jer da očevid nije rađen, a da se osiguranik očitovao da je prošao kroz žuto svjetlo u kojem slučaju da je oštećenik prekršio odredbe ZOSPC-a, na koju odluku je tužitelj izjavio prigovor;

- da iz iskaza ZN proizlazi da je toga dana upravljao očevim automobilom te se zaustavio na semaforu na kojem je bilo upaljeno zeleno svijetlo i pričekao je dok se nije upalila dopunska zelena strelica za skretanje u lijevu stranu budući je ht io skrenuti prema izlazu iz grada, a kada je krenuo na njega je udario automobil marke Opel Vectra kojim je upravljala osiguranica tuženika. Zatim, proizlazi da je pozvao policiju te su policijski službenici izašli na lice mjesta te ih uputili da bi bilo najbolje sastaviti Europsko izvješće o nezgodi, što su i napravili, a potom i kod tuženika. Isto tako je naveo da pretpostavlja da je pješacima na pješačkom prijelazu preko [adresa] bilo upaljeno crveno svijetlo s obzirom da je njemu bilo zeleno svjetlo za skretanje, a da je do sudara došlo u križanju prije pješačkog prijelaza;

- da iz iskaza osiguranice tuženika proizlazi da je njezin potpis na Europskom izvješću o prometnoj nezgodi te da je od trenutka nezgode do potpisivanja izvješća prošlo sat ili dva, da su policiju pozvali 45 min nakon nezgode, a onda su otišli do tuženika i popunili novo izvješće budući da je ovo koje su donijeli bilo ispravljeno pa su onda popunili i ispunili još jedno izvješće kod osiguranja u kojem je isto navedeno da je ona prošla kroz crveno svijetlo na semaforu. Zatim je navela da je tvrdila da je prošla kroz žuto svijetlo, ali i da nije da bi nju ZN bio dužan propustiti, a potpisala je da je prošla kroz crveno jer je bila u šoku i pod dojmom policijskom službenika i pritiskom ZN koji su joj rekli neka potpiše tako;

- da je tuženik tužitelju dostavio dopis od dana 23. srpnja 2019. godine – Obavijest o totalnoj šteti kojim je utvrđeno da je vrijednost vozila na dan utvrđivanja nastanka štete iznosila 100.00,00 kuna, vrijednost spašenih dijelova vozila 61.000,00 kuna, a šteta na vozilu 39.000,00 kuna, da je tužitelj s tvrtkom Autoflex d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji motornog vozila za iznos od 61.100,00 kuna te da je tužitelj platio vučnu službu 412,50 kuna.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su sudionici prometne nesreće suglasno dogovorili, da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno, popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, kako to proizlazi iz samog Europskog izvješća o nesreći, a u kojem su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svijetlo, pri čemu je takvo izvješće dva puta potpisala, tako da sud prvog stupnja zaključuje dokazima provedenim tijekom postupka da je do prometne nesreće došlo na način naveden u predmetnom Europskom izvješću. Naime, suprotstavljajući s jedne strane Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, koje su sudionici nesreće nesporno potpisali, s druge strane Potvrdu Postaje prometne policije te uspoređujući ovu dokumentaciju s iskazima samih sudionika prometne nezgode, prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranica tuženika kriva za štetni događaj, odnosno da tuženik nije uspio dokazati da do prometne nesreće nije došlo na način kako je to navedeno u predmetnom Europskom izvješću. Naime, odredbom čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC) propisano je da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima a što, iz navedenog izvješća, proizlazi da su sudionici i učinili. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da je, od strane sudionika prometne nesreće, popunjeno Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, koje su sudionici prometne nezgode nesporno potpisali, a da tuženik osporava sadržaj tog izvješća, koje je potpisala vozačica vozila osiguranog kod tuženika, na tuženiku je bio teret dokaza da do prometne nesreće nije došla na način kako je to naveli sudionici pa kako navedeno nije dokazao prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

11.Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud .

12. Žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud pogrešno u cijelosti temelji odluku na sadržaju Europskog izvješća, a koje kao takvo nema dokaznu snagu niti se u konkretnom slučaju može uzeti kao jedini relevantni dokaz u postupku , ocijenjeni su kao neosnovani. Naime, prvostupanjski sud odluku o odgovornosti osiguranice tuženika za nastanak štetnog događaja temelji na provedenim dokazima i to iskazu tužitelja koji je naveo da se zaustavio na semaforu na kojem je bilo upaljeno zeleno svijetlo i pričekao je dok se nije upalila dopunska zelena strelica za skretanje u lijevu stranu budući je htio skrenuti prema izlazu iz grada, dok je pješacima na pješačkom prijelazu preko [adresa] bilo upaljeno crveno svijetlo s obzirom da je njemu bilo zeleno svjetlo za skretanje, a do sudara došlo u križanju prije pješačkog prijelaza, pri čemu je pravilno cijenio činjenicu da je osiguranica tuženika zajedno sa ZN dva puta potpisala Europsko izvješće, a u kojem su sudionici naveli da nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svjetlo, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio tako da je stav prvostupanjskog suda utemeljen na činjenicama i dokazima utvrđenim i provedenim u postupku.

13. Isto tako, odredbom čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 - dalje: ZSPC) propisano je da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Iz priloženog izvješća proizlazi da su vozači postupili sukladno odredbi čl. 176. ZSPC, pri čemu je osiguranica tuženika čak dva puta potpisala navedeno izvješće, to je tuženik koji je osporavao sadržaj tog izvješća, koje je potpisala vozačica vozila osiguranog kod tuženika, bio dužan dokazati suprotne navode odnosno da do prometne nesreće nije došlo na način na koji su to naveli sudionici prometne nesreće u navedenom izvješću, a koje je suglasno iskazu tužitelja.

14. Prema tome, u konkretnom slučaju kada su se sudionici prometne nezgode suglasno dogovorili da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, navodeći pri tome da nije bilo ozlijeđenih osoba, kako to proizlazi iz samog Europskog izvješća o nesreći, a u kojem su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svijetlo, pri čemu je takvo izvješće dva puta potpisala, što potvrđuje i iskaz tužitelja, dok iskazom osiguranice tuženika (koja navodi da je prošla kroz žuto svijetlo) nije dovedena istinitost navoda iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za nastanak štete na vozilu tužitelja primjenom čl. 1072. st. 1. ZOO. Naime, iskaz tuženice je nelogičan i neuvjerljiv u dijelu gdje navodi da je potpisala da je prošla kroz crveno jer je bila u šoku i pod dojmom policijskih službenika i pritiskom ZN koji su joj rekli neka potpiše tako jer upravo drugačije proizlazi iz iskaza tužitelja i priležećeg Europskog izvješća, koje je osiguranica tuženika potpisala čak dva puta.

15. Isto tako, neosnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata tekućih od dana štetnog događaja jer da se radi o naknadi nenovčane imovinske štete koja nije popravljena (reparirana) pa se ne može smatrati zakašnjenjem ispunjavanja obveze.

16. Naime, na iznos dosuđene imovinske štete na vozilu, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, dalje ZOOP-a, tužitelju pravo na zateznu kamatu pripada od odštetnog zahtjeva do isplate. Iz stanja prvostupanjskog spisa odnosno dopisa tuženika od 19. lipnja 2019. (list 8 spisa) te dopisa tuženika od 3. listopada 2019. (list 12 spisa), proizlazi da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev 19. lipnja 2019., slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate tekuće na iznos imovinske štete od 19. lipnja 2019. Takvo shvaćanje u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu sukladno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. i dr., slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

17. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kao i pod točkom II. u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

18. U odnosu na žalbu tužitelja u pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju jer prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka kako je to pravilno i primijenio prvostupanjski sud.

19. Međutim, osnovano tužitelj navodi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo mu priznati trošak sastava podneska od 30. travnja 2021. u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), kao i trošak obrazloženog podneska od 17. studenog 2022. u iznosu od 100 bodova te trošak podneska od 16. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova po Tbr. 8/1 Tarife jer se radi o obrazloženim podnescima potrebnim radi vođenja ove parnice.

20. Nadalje, u odnosu na trošak sastava podneska od 7. veljače 2023., valja reći da pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio trošak tog podneska jer takav podnesak u kojima ponavlja već istaknute navode nije ni po stavu ovog suda bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Što se tiče troška sastava podneska od 2. veljače 2023., valja reći da tužitelj trošak tog podneska nije niti zatražio u predanom troškovniku, slijedom čega prvostupanjski sud nije o njemu niti odlučivao kao o parničnom trošku, a niti je zatražio niti trošak pristupa na ročište 22. studenog 2022.

21. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio trošak plaćenih sudskih pristojbi i to pristojbi na tužbu i rješenje u iznosu od 112,02 € te pristojbi na žalbu i prvostupanjsku presudu, poslovni broj: Pn-157/2020 u iznosu od 148,14 €, jer je tužitelju nastao trošak koji je u obvezi naknaditi tuženik.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena je žalba tužitelja za iznos parničnog troška od 822,66 € i u tom dijelu preinačena je prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanoj presudi pod točkom II., dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja neosnovana te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

23. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, pripada mu i trošak žalbenog postupka sukladno uspjehu u žalbenom postupku od 56 % pa mu je primjenom Tbr. 10. točka 4. Tarife (žalba protiv rješenja) valjalo dosuditi iznos od 70,00 € uz trošak sudske pristojbe od 98,76 € odnosno ukupno 168,76 € tako da je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

24. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. V. izreke.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić