Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2149/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, podružnica Split, OIB: 94472454976, koje zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-586/2021-30 od 19. siječnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 586/2021-30 od 19. siječnja 2024. godine pod točkom I izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos preko iznosa od 2.457,69 eura do iznosa od 3.000,00 eura (za iznos od 542,31 euro), pod točkom II izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos preko iznosa od 97,55 eura do iznosa od 163,92 eura (za iznos od 66,37 eura) i pod točkom III izreke u dijelu kojim je tužitelju određena naknada troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.587,25 eura do iznosa od 1.879,84 eura ( za iznos od 292,59 eura) te sudi:

„1. Odbija se zahtjev tužitelja s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 542,31 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. studenoga 2021. godine do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja s naslova imovinske štete u iznosu od 66,37 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2024. godine do isplate.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 292,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2024. godine do isplate.”

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom I izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos s osnove naknade neimovinske štete preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 2.457,69 eura (za iznos od 1.457,69 eura) kao i pod točkom II izreke u dijelu kojim je određena isplata s osnove imovinske štete preko iznosa od 55,74 eura do iznosa od 97,55 eura (za iznos od 41,08 eura).

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 109,76 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura s naslova naknade neimovinske štete sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. studenoga 2021. godine do isplate, dok je zahtjev s iste osnove za više zatraženi iznos od 52,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. studenoga 2021. godine odbijen kao neosnovan (točka I izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 163,92 eura s naslova naknade imovinske štete sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, dok je za više zatražene zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice od 11. studenoga 2021. godine do presuđenja zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.879,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III izreke).

2. Navedenu presudu pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke preko iznosa od 1.000,00 eura, pod točkom II izreke preko iznosa od 55,74 eura, te pod točkom III izreke zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se pobijani dio presude potvrdi, uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, nenovčane imovinske štete i imovinske štete koje je pretrpio zbog prometne nesreće koja se dogodila 25. travnja 2020. godine u [adresa], na raskrižju ulica Cesta dr. Franje Tuđmana i Lindarska, kao vozač osobnog automobila, a za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao motornim vozilom Suzuki Swift, C- 271853.

6. U ovom stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, osnova i visina pretrpljene neimovinske štete do iznosa od 1.000,00 eura, te osnova i visina nenovčane imovinske štete do iznosa od 55,74 eura.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu pretrpljene neimovinske štete preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 3.000,00 eura, naknada nenovčane imovinske štete preko iznosa od 55,74 eura do iznosa od 97,55 eura, te osnova i visina pretrpljene imovinske štete (66,37 eura).

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio nije ustanovljeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

9. Sud prvog stupnja je u pretežnom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev, rukovodeći se pri tome nalazom i mišljenjem liječnika vještaka spec. ortopeda dr. GR iz čijeg nalaza proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, dok bolove u kralježnici koji su nastali nakon 20 dana vještak nije mogao povezati sa štetnim događajem, da umanjenja životne aktivnosti kao niti naruženosti nema, da je tužitelj imao bolove jakog intenziteta prvih 12 dana, zatim srednjeg intenziteta 8 dana, te slabog intenziteta 1 mjesec, da je tužitelju tuđa pomoć i njega zbog nošenja Schanzovog ovratnika bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno, te još jedan tjedan 1 sat dnevno i to kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, te da je liječenje završeno nakon 2 mjeseca od zadobivene ozljede.

10. Sa predmetnim vještačenjem usuglasio se i sudski vještak spec. neurokirurgije dr. RR u pogledu nepostojanja trajnih posljedica, te u pogledu pretrpljenih bolova što se tiče intenziteta i trajanja, pri tome navodeći da je tužitelj imao jake bolove pola dana (12 sati), srednje bolove 8 dana i bolove u blažem ili manjem stupnju 30 dana, te se usuglasio sa procjenom potrebne pomoći i njege kod kuće u prvom tjednu 2 sata u danu i u drugom tjednu 1 sat u danu pri čemu je naglasio da je tužitelju pomoć bila potrebna za osobne potrebe i za održavanje osobne higijene.

11. Prilikom suđenja prvostupanjski sud se rukovodio i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka spec. psihijatrije dr. Žane Kralj iz kojeg proizlazi da je tužitelj ispoljio primarni strah jakog intenziteta u trenutku štetnog događaja u trajanju nekoliko sekundi do minute, da je sekundarni strah pretrpio tijekom 12 sati za vrijeme zbrinjavanja u KBC Splitu i zbog trpljenja jakih bolova, strah srednjeg intenziteta trajao je narednih 8 dana zbog trpljenja bolova, a blagog intenziteta narednih 30 dana što je potkrijepljeno na temelju kontinuiteta liječenja kod psihijatra, liječnika obiteljske medicine i trpljenja bolova blagog intenziteta, te da sa psihijatrijskog aspekta nije došlo do smanjenja opće životne aktivnosti.

12. Temeljem provedenih sudsko medicinskih vještačenja sud prvog stupnja odlučio je da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura na ime pretrpljene neimovinske štete, te iznos od 97,55 eura na ime nenovčane imovinske štete. Dosudio je i na ime imovinske štete iznos od 66,37 eura sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u vezi čl. 223. st. 1. ZPP.

13. Tuženik u žalbi osnovano ističe da je sud prvog stupnja odmjerio pravičnu novčanu naknadu kao previsoku kada ju je ocijenio na ukupno 3.000,00 eura. Ovo iz razloga što je precijenio značaj zaštićenog dobra i time je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO).

14. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Naime, s obzirom da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja je po svojoj kvalifikaciji laka, da ne trpi umanjenje opće životne aktivnosti kao niti naruženost, a rukovodeći se pri tome intenzitetom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te uvažavajući Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02 Zagreb, 29. studenoga 2002, te poslovni broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine , ocjena ovoga drugostupanjskoga suda je da pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja u ovome slučaju iznosi ukupno 2.457,69 eura.

16. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao pretrpljenu imovinsku štetu u visini od 66,37 eura sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP. Naime, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. S obzirom da je tužitelj paušalno utužio s naslova imovinske štete za troškove liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 500,00 kuna/66,37 eura njegov zahtjev je neosnovan u tome dijelu.

17. Slijedom svega prethodno navedenoga, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, žalba tuženika je djelomično prihvaćena te je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 750,00 eura, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 66,37 eura, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

18. Međutim, žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud previsoko odmjerio cijenu sata tuđe pomoći i njege, smatrajući da je istu trebalo odmjeriti u iznosu od 20,00 kuna/2,65 eura[1] , nisu osnovani. Naime, sud je za ocjenu visine sata tuđe pomoći i njege uzeo u obzir cijenu od 35,00 kuna/4,64 eura koja cijena je primjerena bez obzira tko je tužitelju takvu pomoć pružao (članovi obitelji ili kvalificirano medicinsko osoblje) jer tužitelju to pravo pripada radi njegovih povećanih zdravstvenih potreba koje predstavljaju posljedicu predmetnog štetnog događaja, pa se nikako ne može govoriti o neosnovanom obogaćenju. Stoga je u ovome dijelu, za iznos od 41,08 eura, valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao i u dijelu kojim je dosuđena naknada neimovinske štete za iznos od 1.457,69 eura, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

19. Kako je došlo do djelomičnog preinačenja presude suda prvog stupnja, to je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.

20. Pri tome neosnovano tuženik u žalbi ističe da mu je trebalo odmjeriti zatraženi trošak u visini povučenog dijela tužbenog zahtjeva imajući u vidu činjenicu da je tužitelj tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev. Naime, u konkretnoj situaciji pravilno je postupio prvostupanjski sud kada taj trošak nije priznao tuženiku. To iz razloga što tuženik nema pravo na naknadu troškova u odnosu na taj dio, iako je u tome dijelu formalno uspio, jer je do smanjenja došlo unutar istog tarifnog razreda, sve sukladno obvezujućem pravnom shvaćanju s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. godine.

21. Prilikom donošenja odluke o troškovima, a budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP.

22. Kod ocjene kvalitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, gleda se odgovornost u nastanku štetnog događaja. Budući da postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika, tužitelj je s osnovom uspio u cijelosti, 100%.

23. Kod ocjene kvantitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva, gleda se u kojem je dijelu osnovan tužbeni zahtjev, a u kojem je dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.555,24 eura, a nije osnovan u iznosu od 608,68 eura, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 80,76 %, a tuženik s 19,23%.

24. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 90,38%, a tuženik s 9,61%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (90,38%- 9,61% = 80,77%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 80,77%.

25. Pod točkom III prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.879,84 eura, od čega se iznos od 1.400,00 eura odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja, iznos od 358,35 eura odnosi se na trošak provođenja vještačenja, a iznos od 121,49 eura odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu.

26. Međutim, određivanje troška u tom iznosu podrazumijeva da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 80,77%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 1.521,49 eura na 1.228,90 eura, dok trošak za medicinsko vještačenje u iznosu od 358,35 eura nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev- 1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.587,25 eura, dok je trošak u preostalom iznosu od 292,59 eura valjalo odbiti.

27. Dakle, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.587,25 eura zajedno sa zateznom kamatom, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 292,59 eura, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 2.108,18 eura, te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od ukupno 608,68 eura. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 28,87%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250 eura, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,5, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 67,69. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 380,19 eura. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 28,87%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 109,76 eura, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove drugostupanjske presude.

29. Tužitelj nema pravo na nagradu za sastav odgovora na žalbu jer ta parnična radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi čl. 155. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tomislav Aralica