Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3363/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić kao predsjednice vijeća te Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Podružnica Split, Varaždinska 54 OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-359/2023-28 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-359/2023-28 od 19. studenog 2025. pod stavkom I izreke u dosuđujućem dijelu preko nepobijanog iznosa od 700,00 € do dosuđenog iznosa od 2.053,79 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 3. srpnja 2023. pa do isplate i pod stavkom II izreke u dosuđujućem dijelu preko nepobijanog iznosa od 84,00 € do dosuđenog iznosa od 334,53 € sa zatraženom zateznom kamatom od 3. srpnja 2023. pa do isplate te odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-369/2023-28 od 19. studenog 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I, II i III izreke.

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku pod stavkom IV izreke i sudi: Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 396,75 €, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te sudi:

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe na ime pretrpljene neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od

II Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplati tužiteljici iznos od 334,53 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. srpnja 2023. pa do konačne isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos glavnice po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći preko dosuđenog, za iznos od 665,47 € tužbeni zahtjev tužiteljice po ovom osnovu odbija kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu zatražene imovinske štete

– troškova liječenja u iznosu od 200,00 €, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.588,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određu je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

1.2. Rješenjem o ispravku navedene presude riješeno je:

"I. Ispravlja se Presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025. na način da na stranici broj 1, u izreci presude, točka I umjesto riječi: "I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe na ime pretrpljene neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od", treba pravilno stajati: "I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe na ime pretrpljene neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od 2.053,79 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. srpnja 2023. pa do konačne isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos glavnice po osnovu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa, za iznos od 12.946,21€ € tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.". II Ispravlja se Presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn -359/2023-22 od 20. ožujka 2025. na način da na stranici br. 3, točka 3. obrazloženja redak 9 iza riječi "kamatom, počam od dana…" umjesto riječi: "presuĎenja", treba pravilno stajati: "presuđenja".

III Ispravlja se Presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn -359/2023-22 od 20. ožujka 2025. na način da na stranici br. 8, točka 21. obrazloženja redak 4 umjesto riječi: "iznosa od", treba pravilno stajati: " iznosa od 4.446,21 €, slijedom čega na strani tuženika postoji obveza isplate daljnjeg iznosa od 2.053,79 € po osnovu pretrpljene neimovinske štete u predmetnom štetnom događaju.".

IV Ispravlja se Presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025. na način da na stranici br. 8, točka 22. obrazloženja redak 2 umjesto riječi: "štete za iznos od", treba pravilno stajati: "štete za iznos od 2.053,79 €." V Ispravlja se Presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025. na način da na stranici br. 12, točka 55. obrazloženja redak 2 umjesto riječi: "uspjela sa 14,7%, dok je tuženik u visini uspio sa", treba pravilno stajati: "uspjela sa 14,7%, dok je tuženik u visini uspio sa 85,3%.".

VI U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-359/2023-22 od 20. ožujka 2025. ostaje neizmijenjena."

2. Protiv navedene ispravljene presude žale se obje parnične stranke i to tužiteljica protiv odbijajućeg dijela pod stavkom I, II i III izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom IV izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a tuženik protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I izreke preko iznosa od 700,00 € sa zatraženom zateznom kamatom i pod stavkom II izreke preko iznosa od 84,00 € te odluke o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i oboje predlažu njihove žalbe usvojiti uz naknadu troška podnesenih žalbi.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te nenovčane imovinske štete i imovinske nastale ozljeđivanjem u štetnom događaju - prometnoj nezgodi od 9. listopada 2022. kada je stradala kao suputnik na motociklu osiguranom kod tuženika.

6. Pobijana ispravljena presuda je u svemu sačinjena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a i obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u sadržaju spisa, imajući u vidu da su svi uočeni nedostaci otklonjeni donošenjem rješenja o ispravku navedene presude, protiv kojeg tužiteljica nije podnijela žalbu, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a na koju je svojom žalbom upirala tužiteljica. Isto tako, u tijeku postupka nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U ovom stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 9. listopada 2022., pasivna legitimacija i isključiva odgovornost tuženika te da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja predmetne tužbe, isplatio tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 4.446,21 €.

8. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.1. Naime, pregledom priložene medicinske dokumentacije i nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka neurokirurga dr. Miro Jurinović, specijalista audiologije dr. Zlatka Kljajića, te psihijatra, dr. Časlava Lončara utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom baze lubanje, potres mozga, prijelom lumbalnog (prvog slabinskog kralješka) otvorenu ranu vlasišta i površinske ozljede glave.

9.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Mire Jurinovića, neurokiruga, utvrđeno je da je tužiteljica istog dana zaprimljena u bolnicu u Zavod za neurokirurgiju, gdje je nakon obrade konstatiran prijelom tjemene kosti i sljepoočne kosti s li jeve strane s napomenom da je frakturna linija sezala do mastoidnih ćelija u kojima je bilo krvi kao što je zabilježeno i da je krvi bilo i u lijevom bubnjištu, koja fraktura je bila dužine 10 cm, a pri pretrazi CT vidjelo se i par mjehurića zraka unuta r lubanje, te da je kod tužiteljice naknadno ustanovljen i prijelom prvog slabinskog kralješka kompresivnog tipa, klinasto oblikovanog što je tipično za takav prijelom, da je zbog ozljede lubanje i prijeloma prvog slabinskog kralješka trpjela bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg 15 dana, a blažeg, prvenstveno zbog prijeloma kralješka još narednih 8 tjedana (56 dana). U punom obimu bile su joj reducirane životne aktivnosti 4 tjedna, potom polovično u obimu nadalje još 6 tjedana, a time da je trajno oštećenje tjelesnog zdravlja s neuorkirurškog gledišta na račun opisanih ozljeda ocijenjen sa 12%, u kojem omjeru će ulagati pojačane napore zbog ograničene pokretljivosti kao posljedice prijeloma kralješka zbog kojih će kod fizičkih poslova kao i pri dužem stajanju i hodanju biti ograničeno sposobna, pa kako je u bolnici bila 4 dana, po otpustu kroz 3 tjedna trebala je pomoć i njegu dva sata u danu i potom još tri tjedna jedan sat u dan, to sve na račun osobnih potreba tužiteljice kao u vidu pripomoći i održavanju osobne higijene jer je tužiteljica imala aplicirana tzv. ortozu (steznik za potporu kralježnice) u tom vremenu, a ukupno liječenje je trajalo šest mjeseci.

9.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, specijaliste audiologije utvrđeno je da zbog frakturne pukotine sljepoočne kosti u dužini od 10 cm i krvi (hemototipanon) u lijevom bubnjištu nisu nastupile značajnije reperkusije na sluh, ravnotežu, niti je bio oštećen lični živac koji zna biti ponekad povrijeđen u sklopu ovakvih povreda te da smanjenje životne aktivnosti za vrijeme liječenja koje je trajalo šest mjeseci ocjenjuje sa 5%, s time da intenzitet trajanja bolova i potrebu pružanja tuđe njege i pomoći procjenjuje identično kao i vještak neurokirurg i da se sve navedeno iz domene ORL vještačenja može uklopiti u procjenu vještaka neurokirurga.

9.4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Časlava Lončara, psihijatra utvrđeno je da u spisu nema psihijatrijskih nalaza, a da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja doživjela "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2 -3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je idućih pet dana, srednjeg intenziteta iduća tri tjedna, a blagog inteziteta 8-10 tjedana. Zbog oštećenja opisanih od vještaka tjelesne medicine tužiteljica cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju što dovodi do trajne frustracije i povrede duševnog integriteta, koje procjenjuje lakog stupnja od 5-10%, a koja procjena se uklapa u procjenu vještaka tjelesne medicine.

10. Prvostupanjski je sud nalaze i mišljenja imenovanih vještaka iznesenih na ročištu od 2. prosinca 2024., na koje niti stranke nisu imale primjedbi ni prigovora u cijelosti prihvatio kao stručne, iscrpne te sačinjene sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pravilima struke.

11. Polazeći od iznesenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 123/08, 134/09, 125/11, 94/13, 78/15, 60/16 i 29/18 - dalje: ZOO), a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu čl. 1100. ZOO.

12. Iz sadržaja obrazloženja pobijane ispravljene presude proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete vodio računa o kvalifikatornim okolnostima, jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha predviđenih odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO te neugodnostima kojima je liječenje bilo popraćeno (mirovanja, nošenja tzv. ortoze (steznik za potporu kralježnice) za vrijeme liječenja tijekom 6 mjeseci, uzimanja analgetike protiv bolova, spreja za nos i kapi uho te odlazaka na kontrolne preglede), dob tužiteljice, (u vrijeme nezgode imala je 19 godina), te je tužiteljici na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, duševne boli i strah utvrdio osnovanim zahtjev u iznosu od 6.500,00 € koji je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 4.446,21 € te je tužiteljici dosudio daljnji iznos od 2.053,79 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (3. srpnja 2023.) pa do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO.

13. Žalbenim navodima stranke nisu dovele u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane ispravljene presude ni u pobijanom dosuđujućem niti u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke.

14. Naime, vodeći računa o intenzitetu i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha kao i neugodnostima kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, njezinoj životnoj dobi (rođena 2003. - u vrijeme štetnog događaja imala je 19 godina), cilju kojem služi ta naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, ovaj drugostupanjski sud nalazi da težina povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. ZOO, a tek dosuđena naknada uz već nesporno isplaćeni iznos prije utuženja predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog članka za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Zbog izloženog, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u ovom predmetu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 2. u svezi s čl. 19. st. 1. i čl. 1046. ZOO, a imajući u vidu i promijenjene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske u primjeni ZOO donesene na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020.. Stoga nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika da je naknada za utuženu neimovinsku štetu dosuđena u previsokom iznosu preko nepobijanog dijela, a niti da je dosuđena u preniskom iznosu.

16. Neosnovano tuženik prigovora odluci suda prvog stupnja o visini sata tuđe pomoći i njege od 5,31 € po satu. Naime, prihvaćajući stav izražen u pobijanoj ispravljenoj presudi prvostupanjskog suda da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju 21 dan 2 h dnevno, te 21 dan 1 h, te da se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 2 h, odnosno 1 h dnevno u domaćinstvu tužiteljice, te istoj pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika, a da je općepoznato kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac i koje u određeno domaćinstvo dolaze na svega par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo prema potvrdi [obrt], prema kojoj je cijena jednog sata tuđe njege i pomoći za održavanje osobne higijene u razdoblju od 1. rujna 2022. do 2. svibnja 2023., dakle u razdoblju kada je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć, iznosila 5,31 € po satu i po stavu ovog suda drugog stupnja primjerena cijena sata takvog rada pa posljedično tome i takve tuđe pomoći i njege iznosi upravo 5,31 € po satu s time da tuženik ničim nije dokazao da bi ta cijena u promatranom razdoblju u [adresa], kao turističkom gradu eventualno bila niža. Stoga je tužiteljici za ukupno 63 sata tuđe pomoći i njege pravilno dosuđena primjerena novčana naknada upravo u dosuđenom iznosu pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, uzimajući u obzir opseg pružanja iste i realno utvrđenu cijenu sata u vrijeme pružanja iste u gradu u kojem tužiteljica živi.

17. Pravilno je odbijen paušalni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja u iznosu od 200,00 €. Naime, u konkretnom slučaju, tužiteljica je bila dužna dokazati da joj je nastao trošak liječenja odnosno bila je dužna dokazati osnovu i visinu tog dijela tužbenog zahtjeva te po toj osnovi dostaviti adekvatne dokaze ili predložiti izvođenje određenih dokaza radi utvrđivanja činjenica o postojanju prava na isplatu takvog troška u visini od 200,00 €. Međutim, tužiteljica je to u konkretnom slučaju propustila, a postavljanje takvog zahtjeva, samo po sebi, nije dostatno za zaključak da je tužiteljici doista nastao trošak liječenja na ime odlaska i povratka s pregleda i terapija u utuženoj visini, pa je u tom dijelu njezin zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

18. Radi svega navedenoga valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude pod stavkom I i II temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19.1. Osnovano tužiteljica osporava odluku o parničnom trošku pod stavkom IV izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

19.2. Naime, i prema stavu ovoga suda, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima postupka uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe. Tužiteljica je djelomično povukla tužbu podneskom od 3. prosinca 2024., a tuženik se podneskom od 5. veljače 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe i za smanjeni dio tužbenog zahtjeva od 2.923,79 € je zahtijevao naknadu troškova postupka za do povlačenja poduzete parnične radnje u smislu članka 156. st. 3. i 158. ZPP-a. Stoga, a protivno stajalištu prvostupanjskog suda, tuženik osnovano može ostvariti samo pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe i to za potrebne radnje do povlačenja 3. prosinca 2024. budući da do povlačenja nije došlo zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu.

20. Zbog izloženog, a pravilnom primjenom materijalnog prava, tuženiku je za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 7. t.1. Tarife valjalo priznati 100 bodova, za sastav podneska od 03.12.24. po Tbr. 8. t.1. Tarife 100 bodova, za pristup na ročišta od 04.10.24. i 02.12.24. po Tbr. 9. t.1. Tarife po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i 25% PDV-a sveukupan trošak tuženika prema njegovom zahtjevu iznosi 1.000,00 € dok trošak sastava podneska od 5. veljače 2025. tuženiku nije priznat jer nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP obzirom je sadržaj istog tuženik mogao ukratko iznijeti na ročištu održanom idućeg dana.

21.1. Novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj predmet, glasi:

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri usp jela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.2. Stoga će u nastavku ovaj sud odlučiti o troškovima postupka temeljem odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 8.830,00 €.

21.3. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti odnosno u omjeru od 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela je sa 27,05% (100%+27,05%=127,05 %) dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u sporu u omjeru od 72,95%, kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 54,1%.

21.4. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po punomoćniku odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP u svezi čl. 155. st. 1. ZPP, te je tužiteljici na ime troška obraćanja tuženiku u mirnom postupku, na ime troška sastava tužbe po Tbr 7. t.1. Tarife, sastava podneska od 22.9.2023. i 3.12.2024. po Tbr. 8. t.1. Tarife te za pristup na ročišta dana 04.10.24., 02.12.24. i 05.02.25. po Tbr. 9. t.1. Tarife valjalo za svaku radnju priznati po 100 bodova ili ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i 25% PDV razmjerno uspjehu u sporu od 54,1%, dosuditi trošak u iznosu od 946,75 €, a uz trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskih vještačenja u iznosu od ukupno 450,00 €, koji je bio neophodan za ishod postupka, ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.396,75 €, a stavljanjem u prijeboj priznatog troška tuženiku u iznosu 1.000,00 € uz preinačenje odluke o parničnom trošku pod stavkom IV temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP -a valjalo je naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 396,75 €.

22. Nije udovoljeno zahtjevu stranaka za naknadu troška žalbe i to tuženika jer nije uspio sa podnesenom žalbom, dok je tužiteljica djelomično uspjela, ali samo u odnosu na dio odluke o parničnom trošku (čl. 35. ZPP), radi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić