Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1509/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Ivana Antolković Vitković, odvjetnica u [adresa], protiv I.-tuženika ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u [adresa], II.tuženice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].-tuženika PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-224/2024-59 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P - 224/2024-59 od 30. siječnja 2026. i sudi se:

"Utvrđuje se da je tužitelj AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], Donjozelinska ulica, livada, ukupne površine 254 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su 1. tuženik ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženica KH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženik PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužni priznati, te trpjeti upis prava vlasništva na ime i korist tužitelja, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se I., II. i III. -tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.937,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, po stopi koju odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje za druge odnose, kao i trošak predmetne žalbe u iznosu od 365,59 eura, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.562,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja, koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], Donjozelinska ulica, livada, ukupne površine 254 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su 1. tuženik ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženica KH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženik PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužni priznati, te trpjeti upis prava vlasništva na ime i korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po čl.29 Zakona o obveznim odnosima, i to po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi 1. tuženiku ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 EUR."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje nepravilnosti zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

5. Nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer je prvostupanjski sud naveo razloge za ocjenu pojedinih dokaza, drugo je pitanje pravilnosti zaključaka o odlučnim činjenicama koji se u ovom slučaju tiču pravnog shvaćanja suda odnosno primjene materijalnoga prava.

6. Pojedine odlučne činjenice su utvrđene temeljem dokaza i navoda stranaka iznesenih u postupku, dijelom su nesporne i utvrđene su iz isprava u spisu.

7. Nije sporno da je pred sudom prvoga stupnja vođen parnični postupak pod brojem P-5899/2016 po tužbi ovdje I. -tuženika protiv ovdje II. i III.-tuženih radi utvrđenja prava vlasništva č.k.br. 459/2 površine 284 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], taj je postupak dovršen presudom zbog ogluhe donesenom 10. siječnja 2017. pravomoćnom 31. siječnja 2017., tužitelj je prije pravomoćnog okončanja te parnice podnio protiv stranaka toga postupka, ovdje I. -III.-tuženih, tužbu glavnog miješanja, temeljem odredbe čl. 198. ZPP.

8. Tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva predmetne čestice, koja se sada vodi pod brojem 320/1, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj temelji na tvrdnji da je posjednik i faktični vlasnik te nekretnine, temeljem ugovora o kupoprodaji s LH, čiji je prednik OH 1960. -tih godina kupio nekretninu od zemljišnoknjižnog vlasnika sada pok. DH, od tada je nekretnina nasljeđivana i u posjedu obitelji OH tako da je on sa svojim prednicima u neprekinutom vlasničkom posjedu nekretnine od 1940. -tih godina i njihov je posjed upisan u katastru. Stoga upisi u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, iza pok. DH je kao nasljednica upisana njegova kćerka MH koja je umrla 2015. te su nakon nje upisani njeni nasljednici, ovdje II. i III. -tuženici, svaki u ½ dijela. Budući da je DH za života prodao zemljište UH, u trenutku smrti nije bio njen vlasnik i njegova kćerka MH nije ga mogla steći nasljeđivanjem.

9. I.-tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći, u bitnom, da predmetnu nekretninu zajedno s pravnim prednicima, majom i bakom VH samostalno i nesmetano posjeduje preko 30 godina a stekao ju je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od svoje majke TH, rođene VH, sklopljenog 19. prosinca 1988., osporio je da tužitelj ima "valjanu osnovu za stjecanje predmetne nekretnine".

10. II. i III.-tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu jer oni "s predmetom ovoga postupka nemaju ništa, eventualno dolaze samo kao nasljednici kćeri pok. DH (u vrijeme podnošenja tužbe upisanog z.k. vlasnika) MH koja s predmetnom nekretninom nikada nije imala ništa, nikada nije bila posjednik i vlasnik predmetne nekretnine".

11. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev uz obrazloženje prvostupanjskog suda, u bitnom, da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi s pravnim prednicima iz obitelji UH bio u neposrednom samostalnom posjedu odgovarajuće kakvoće kroz dovoljno dugo razdoblje da bi vlasništvo stekao dosjelošću, naprotiv dokazi upućuju da je u katastru pogrešno bila upisana obitelj UH, u stvarnosti je nekretninu koristila obitelj TH, ranije VH, jer su to potvrdili nepristrani svjedoci JH i FH. Zaključuje također da I. -tuženik zbog specifičnog položaja nekretnine koja je s tri strane okružena njegovim nekretninama nije imao potrebe provjeravati na koga glasi predmetna čestica te nije znao da je to posebna čestica.

12. Zaključke prvostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća kao pravilne.

13. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 93/91 - dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. i načelno se od tada njegove odredbe primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako nisu do toga trenutka istekli.

14. Imajući u vidu razdoblje izvršavanja posjeda, u pogledu tijeku roka dosjelosti u ovom slučaju treba uzeti u obzir i pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/41).

15. U smislu pravnog pravila par. 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, potreban je zakonit, istinit i pošten posjed koji traje cijelo vrijeme zakonom određeno.

16. Posjed je zakonit ako je utemeljen na naslovu podobnom za stjecanje vlasništva (par. 1461 OGZ), istinit ako nije pribavljen silom, prijevarom, potajno ili na izmoljeni način (par. 1464 OGZ), posjed je pošten ako tko drži stvar vjerujući da je njegova (par. 326 OGZ).

17. Prema pravnom pravilu par.1468. OGZ rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini, u slučaju kada ona nije uknjižena na ime onoga koji ju posjeduje, traje 30 godina, prema odredbi par. 1477. OGZ tko dosjelost svojeg posjeda zasniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina taj nije dužan dokazati zakoniti naslov stjecanja.

18. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i priloženih pisanih dokaza i isprava proizlazi:

- u vrijeme podnošenja tužbe u ovom sporu kao vlasnik predmetne nekretnine je bio upisan DH,

- u postupku po tužbi I.-tuženika protiv I. i III.-tuženih donesena je presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P - 5899/16-3 od 10. siječnja 2017., I. -tuženik je ishodio upis prava u zemljišnoj knjizi i ugovorom o darovanju nekretninu darovao svojoj kćeri AHR koja je upisana kao vlasnica, tužitelj je u zemljišnoj knjizi prethodno ishodio zabilježbu ovoga spora,

- iz priloženog spisa navedenog predmeta Pu P-2362/2019, ranije P-5899/16, koji je, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud "pregledao", proizlazi da su tamo tuženici, ovdje II. i III. -tuženici, u podnesku dostavljenom 11. siječnja 2017. naveli da su nasljednici iza MH, kćerke DH, ali predmetnu česticu nisu naslijedili jer "tu česticu ona niti nije imala", oni su vodili brigu o MH i zato su znali njene prilike, i od nje znaju da je njen otac DH tu zemlju prodao A, zato tu zemlju uživa obitelj UH koja ima i obiteljsku kuću blizu te čestice, nije im poznato da bi mama AHR AHRJ imala tu zemlju,

- pokojnog EH je naslijedila kćerka MH, čiji su nasljednici ovdje II. i III.-tuženici ali u rješenjima o nasljeđivanju predmetna nekretnina nije navedena kao dio ostavine,

- iz preslike posjedovnog lista izdanog 1968. (a ne 1990. kako pogrešno navodi prvostupanjski sud- list 10. spisa) proizlazi da je kao posjednik predmetne čestice broj 459/2 oranica [adresa], površine 79 čhv u katastru zemljišta bio upisan ČHR, [adresa], to potvrđuje i izvadak iz katastra zemljišta izdan 1990. (list 12. spisa),

- nije sporno da su nakon smrti UH u ostavinskom postupku vođenom u Općinskom sudu u Zelini pod brojem O-270/61 nekretninu kao vanknjižno vlasništvo naslijedili njegova supruga CH i sin BH, svaki u ½ dijela ,

- ugovorom o darovanju od **.**.1979. CH je, uz ostalo, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela darovala sinu RH,

-rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-614/2012 od 14. rujna 2012. pokojnog RH naslijedila je njegova supruga LH (AHRJ), i predmetna čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 284 m2 bila je navedena kao ostavinska imovina pod vanknjižnim nekretninama,

- 30. kolovoza 2016. sklopljen je kupoprodajni ugovor između LH, kao prodavatelja, i NH (ovdje tužitelja), kao kupca, predmet kupoprodaje je izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u posjedovni list broj 1971 k. o. [katastarska općina] (posjedovni list stranica 16 spisa) u cijelosti, i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Gradišće , površine 284 m2,

- iz rješenja Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 30. kolovoza 2016. (str. 17 spisa) utvrđeno je da je 30. kolovoza 2016. došlo do promjene posjednika predmetne nekretnine, pa umjesto LH dolazi upisan AH, ovdje tužitelj,

- iz rješenja Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 27. listopada 2016. (str. 18 -19. spisa) proizlazi da je u postupku nove katastarske izmjere stara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila novu oznaku i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ista formirana unutar čestice oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], također je u obrazloženju toga rješenja kojim je odbijen prigovor AHR AHRJ citirano izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te o novom razgraničenju od 20. ožujka 2012. iz kojeg p roizlazi da su stranke pristupile omeđivanju svojih parcela pa i međe između novih čestica 320 i 321, proizlazi da je tada došlo do dogovora među njima kako bi imali pravilniji oblik parcele, tako da staru česticu broj 459/2 (ovdje spornu) LH ostavlja AHR AHRJ a ona svoju okućnicu proširuje te su stranke potpisale izvješće, iz daljnjeg obrazloženja toga rješenja proizlazi da je AHR AHRJ očito odustao od dogovora, "nije se složio s novoformiranom česticom 320/1" no njegov je prigovor odbijen kao neosnovan,

- 19. prosinca 1988. sklopljen je "ugovor o doživotnom uzdržavanju" između HH kao uzdržavane osobe i ovdje 1.tuženika ČH kao uzdržavatelja, u ugovoru je kao imovina koja ima pripasti uzdržavatelju navedena između ostalih kčbr. [katastarska čestica] livada [adresa] površine 79 čhv, time da se uzdržavatelja ovlašćuje da odmah po potpisu ugovora u zemljišnim knjigama upiše vlasništvo svih nekretnina na svoje ima i stupi u posjed, HH preminula je 20. studenoga 1990.

19. Načelno je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je svaki tužitelj dužan dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, međutim prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Uopćeni zaključak o tome da tužitelj nije dokazao da je s prednicima bio u neposrednom i samostalnom posjedu odgovarajuće kakvoće kroz dovoljno razdoblje prvostupanjski sud temelji na obrazloženju da je predmetnu zemlju koristila obitelj HH jer to potvrđuju dva nepristrana svjedoka JH i FH a vjerodostojnim smatra i iskaz I. -tuženika ČH da on nije imao potrebe provjeravati na koga glasi predmetna nekretnina jer sa tri strane graniči s njegovim nekretninama zbog čega nije znao da je to posebna čestica. Valja odmah reći da je u vrijeme kada su svjedoci JH i FH saslušani u ovom postupku, još bio u tijeku postupak po tužbi ovdje tužitelja zbog smetanja posjeda predmetne nekretnine, protiv ovdje I. tuženika ali i JH i ĐH, supruga svjedokinje FH. Stoga se po ocjeni ovoga suda ne mogu iskazi tih svjedoka prihvatiti kao nedvojbeno nepristrani i praktično jedini dokazi na kojima sud temelji utvrđenje o stanju posjeda, tim više što su protivni činjenicama koje objektivno proizlaze iz pojedinih isprava, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja.

21. Također, iz obrazloženja pobijane presude (t. 35. i 36.) proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da ŠH s kojom je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, nije niti predala posjed zemljišta tužitelju budući da očigledno nije niti znala o kojoj se zemlji radi.

22. Utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda su protivni činjenicama koje proizlaze iz isprava u spisu, prvenstveno sadržaja citiranog rješenja Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 27. listopada 2016. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su ŠH i ČH već 2012. pokušali dogovoriti međe nekretnina koje posjeduju, iz rješenja jasno proizlazi da je ŠH posjedovala spornu čest. 459/2 k. o. [katastarska općina] koju je bila voljna "ostaviti" ČH time da ona proširi svoju okućnicu. Upuštajući se 2012. u dogovor s AHRJ je manifestirao saznanje da predmetna nekretnina predstavlja posebnu česticu i da ju ona posjeduje, drugo je pitanje točnog utvrđenja međa susjednih nekretnina.

23. Ove činjenice upućuju i na pogrešan zaključak da ŠH nije predala posjed nekretnine tužitelju prilikom kupoprodaje jer "niti nije znala o kojoj se zemlji uopće radi". Pri tome sud i pogrešno shvaća značenje njenog cjelokupnog iskaza u kojem je jasno navela da je riječ o livadi između njene i kuće tuž itelja, bila je posjedu njene obitelji, godinama su ju obrađivali, nakon smrti svekrve i supruga je ostala sama, nije ju obrađivala više godina te ju je prodala tužitelju, koji je među bolje znao od nje. Zbog toga u okolnostima ovoga slučaja činjenica da ŠH kod prodaje zemljišta tužitelju nije točno pokazala međe nekretnine ne dovodi u pitanje faktični posjed njene obitelji na spornoj nekretnini niti faktičnu predaju posjeda tužitelju kako to insinuira prvostupanjski sud.

24. Navodi ove svjedokinje o kontinuiranom posjedu i korištenju predmetne nekretnine od strane njene obitelji suglasni su i sa podacima katastra u kojem je njen svekar upisan kao posjednik, svakako od 1968. godine u kontinuitetu, također na istinitost njenog iskaza kao i navoda tužitelja upućuju i očitovanja II. i III. -tuženih u ovom postupku i u parnici vođenoj protiv njih po tužbi ovdje I. -tuženika. Riječ je o očito nezainteresiranim osobama za pitanje vlasništva nekretnine, oni potvrđuju da niti oni a niti njihova prednica nisu ikada bili u posjedu niti vlasnici nekretnine kao niti njihova prednica MH čiji je otac DH prodao tu nekretninu A, koji ju uživaju i koja se nalazi u blizini njihove kuće.

25. Zbog izloženih razloga ovaj sud zaključuje da iz svih provedenih dokaza proizlazi da su prednici tužitelja, obitelj ŠH, temeljem ugovora o kupoprodaji s EH, bili u zakonitom, samostalnom, i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine svakako već od 1968., opravdano se smatrajući njenim vlasnicima.

26. Kako do stupanja na snagu ZOVO 1980. nije protekao rok dosjelosti od 30 godina koji je propisivao paragraf 1468. OGZ, valja primijeniti odredbu čl. 28. st. 2. ZOVO prema kojoj savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva protekom 10 godina. Stoga proizlazi da su na strani prednika tužitelja OH do isteka 1978. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, iz tih činjenica proizlazi i ispunjenje pretpostavki za stjecanja prava vlasništva tužitelja kao njihovog sljednika.

27. Odluka suda u postupku radi smetanja posjeda po tužbi tužitelja nije relevantna za ovaj postupak jer su pretpostavke posjedovne zaštite različite od pretpostavki stjecanja prava dosjelošću a osim toga iz utvrđenih činjenica proizlazi da su na strani tužitelja odnosno njegovih prednika zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva bile ispunjene i prije pokretanja postupka radi smetanja posjeda.

28. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik u ovoj parnici nije dužan dokazivati činjenice iz kojih proizlazi njegovo pravo vlasništva, samim tim što je upisan u zemljišnoj knjizi.

29. Naime, iz prethodno navedenih činjenica proizlazi da je upis prava ishodio temeljem presude kojom je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na ovdje II. i III.-tužene koji, iako su bili upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, nesporno nisu bile stvarni vlasnici niti posjednici predmetne nekretnine niti je to bila njihova prednica. Stoga neovisno o u upisu u zemljišnu knjigu, tužitelj stvarno nije mogao steći pravo vlasništva koje ovdje II. i III.-tuženici nisu imali.

30. Nadalje, I.-tuženik tijekom postupka nije iznio ikakve određene tvrdnje i dokaze o osnovu po kojem je njegova majka TH, prije nje baka VH stekla vlasništvo odnosno pravo na posjed predmetne nekretnine, dakle nema dokaza da bi njegov posjed, kako ga je utvrdio sud prvoga stupnja, bio zakonit. Samim tim, niti temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom I. -tuženik nije mogao steći pravo vlasništva jer mu ona nije mogla prenijeti pravo koje nema.

31. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da I. -tuženik nije uopće provjeravao evidenciju posjeda u katastru, nije znao da je riječ o zasebnoj čestici što je po mišljenju toga suda logično jer sporna čestica graniči s njegovom zemljom, iz čega se razabire stav o savjesnosti posjeda.

32. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda je nelogičan i pogrešan, imajući u vidu prethodno utvrđene i nesporne činjenice. U situaciji kada nije raspolagao dokazima o vlasništvu odnosno pravu na posjed majke i bake kao pravnih prednica, činjenica da predmetna nekretnina graniči s njegovima svakako nije razuman i opravdan razlog da ju bez ikakve provjere stanja katastra i zemljišnih knjiga smatra svojim vlasništvom te se u ovim okolnostima njegov posjed, sve da je i izvršavan, ne bi mogao smatrati savjesnim. Osim toga, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz citiranog rješenja Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 27. listopada 2016. proizlazi da je I.-tuženiku bilo poznato da je riječ o zasebnoj kat. čest. i da mu nije moglo biti nepoznato stanje posjeda evidentirano u katastru.

33. Iz navedenog proizlazi da I. -tuženik u konkretnim okolnostima nije mogao opravdano smatrati predmetnu nekretninu svojim vlasništvom.

34. Konačno, valja reći da odluka donesena u postupku vođenom zbog smetanja posjeda nije relevantna za ovaj postupak budući da su zbog navedenih razloga pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani prednika tužitelja bile ispunjene znatno prije pokretanja posjedovne parnice. Uz to, zakonske pretpostavke za odluku o smetanju posjeda različite su od pretpostavki za utvrđenje prava vlasništva tužitelja temeljem dosjelosti.

35. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2 . ZPP preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

36. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je u cijelosti i odluka o naknadi parničnoga troška. Tužitelju su primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.) sastava podneska od 19.11.2018. 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 16.11.2017., 24.4.2018., očevida 8.6.2018., 19.9.2019., 16.2.2021., 16.12.2020., 13.4.2021., 20.10.2021., 3.6.2025. i 23.12.2025. po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za ročište 13.2.2018. 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za ročište 9.4.2019. 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za sastav žalbe od 7. siječnja 21. 125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), ukupno 1400 bodova, primjenom Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife 3.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 16.11.2017. jer je navode mogao iznijeti na ročištu održanom istoga dana, također mu nije priznat trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice jer u zahtjevu nije navedeno niti dokazano da je izbivao za vrijeme putovanja (Tbr. 39. Tarife). Troškovima zastupanja dodani su plaćeni troškovi pristojbi na tužbu i žalbu od 7.1.2021. po 53,09 eura i trošak predujma za očevid i vještaka 331,80 eura, slijedom čega je tuženicima naloženo da mu naknade ukupni trošak od 3.937,98 eura sa zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

37. Tužitelju pripada i naknada troškova postupka u povodu žalbe koja se sastoji od troškova sastava u iznosu od 312,50 eura i plaćene pristojbe u iznosu od 53,09 eura.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić