Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-809/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 26635293339, sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-831/2024-55 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-831/2024-55 od 14. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana pa se odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-831/2024-55 od 14. siječnja 2026. pod točkom II. izreke preinačuje i odlučuje:

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za iznos od 5.561,00 eura.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-831/2024-55 od 14. siječnja 2026., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. - Tužena REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587 Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije OIB: 72910430276 [adresa], 10000 Zagreb dužna je nadoknaditi imovinsku i neimovinsku štetu tužitelju LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u novčanom iznosu od 91.106,642 eura na koji iznos se obračunava zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 18. 01.2024.g. pa do 01. siječnja 2025.godine po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena od 18. siječnja 2024., po stopi koja je vrijedila 1. siječnja, a za drugo polugodište po stopi koja je vrijedila 1. srpnja tekuće godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena a od 18. siječnja 2024. do plateža zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište, te je tužena dužna nadoknaditi tužitelju troškove parnice 2.150,00 eura kako proizlazi iz tužbe sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine koja se na taj trošak računa od presuđenja do plateža, sve u roku od 15 dana.

2. - Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj Ministarstvu pravosuđa i uprave da se sredstva isplate iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i uplate kod HPB u [adresa] na broj računa / IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi na ime tužitelja NF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

3. - Nalaže se Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije OIB: 72910430276 za njezinu isplatu [adresa], 10000 Zagreb da se sredstva isplate iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od donošenja Presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Čazmi po sucu pojedincu toga suda KF u poslovnom broju; P -831/2024 ne duže od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa za njezinu isplatu."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.561,00 eura, u roku od 15 dana.

Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe.

2. Protiv te presude i rješenja žalbu podnosi tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga žalbenom sudu.

3. Žalba na presudu je djelomično osnovana, dok je žalba na rješenje nedopuštena.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju tvrdi da je pretrpio uslijed nezakonitog rada sudaca u obnašanju sudačke dužnosti.

5. Pri donošenju pobijane presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i 381. ZPP-a.

6. Sukladno odredbi članka 354. stavak 3. ZPP-a, zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Slijedom navedenog, neosnovana je žalba tužitelja kojim prigovara zastupanju tužene Republike Hrvatske.

7. Kako žalitelj izrijekom žalbu podnosi protiv rješenja kojim je dopuštena njegova preinaka tužbe, za takvu žalbu nema pravni interes pa je žalbu u smislu odredbe čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Između stranaka nije prijeporno da je tužitelj pokrenuo sporove koji su se vodili kod Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj R1-43/16, Pn-15/21 i Pn-20/22.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, uvidom u spis broj R1-43/2016 (R1- 82/2015) da je tužitelj kao predlagatelj 20. srpnja 2015. podnio prijedlog radi uređenja međe protiv protustranke ČF, da je predlagatelj, ovdje tužitelj, u tom postupku aktivno sudjelovao; dostavljao podneske, prisustvovao očevidima te je na zapisnik od 9. ožujka 2017. zaključena sudska nagodba i uređena međa na kojoj su se stranke uredno potpisale. Utvrđeno je i da je ovdje tužitelj, tamo predlagatelj pravomoćno odbijen s prijedlogom za ponavljanje toga postupka uređenja međe, rješenjem broj R1- 43/2016-54 od 11. rujna 2020., koje rješenje je povodom žalbe potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici. broj Gž-1423/20-2 od 4. ožujka 2021.

9.2. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio, uvidom u spis broj Pn-15/2021 da je tužitelj kod Općinskog suda u Koprivnici 11. studenog 2020. podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete u iznosu od 168.275,01 kn. Rješenjem broj Pn -15/2021- 2 od 26. travnja 2022. tužitelj je po sutkinji Mariji Grgešić pozvan na ispravak i dopunu tužbe na temelju čl. 186. st.1. u svezi čl. 109. st.1. ZPP-a. Rješenjem broj Pn-15/2021- 4 od 31. svibnja 2022. tužba je odbačena jer tužitelj nije ispravio ni dopunio tužbu po uputi, nalogu suda. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž - 988/2022-2 od 21. rujna 2022. potvrdio je citirano rješenje.

9.3. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio, uvidom u spis broj Pn-20/2022 da je tužitelj NF kod Općinskog suda u Koprivnici 21. travnja 2022. podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete u iznosu od 303.748,00 kn, u kojoj tvrdi da je pretrpio štetu zbog nezakonitog rada suda. Rješenjem broj Pn-20/2022-4 od 23. rujna 2022. po sutkinji Mariji Grgešić tužitelj je pozvan na ispravak i dopunu tužbe na temelju čl. 186. st.1. u svezi čl. 109. st.1. ZPP-a. Kako tužitelj nije postupio po nalogu suda, rješenjem broj Pn-20/22-6 od 25. listopada 2022. tužba tužitelja je odbačena zbog nerazumljivosti i zbog toga što je nepodobna za postupanje, a na koje rješenje se tužitelj nije žalio te je isto postalo pravomoćno 11. studenog 2022.

10. Prije svega žalitelju valja istaknuti da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

11. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je svoju odluku temeljio i na teretu dokaza. Naime, odredbom čl. 221a ZPP-a propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja odgovornost tužene za naknadu štete ocjenjuje se prema odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 67/18 i 21/22 - dalje: ZS). Člankom 105. st. 1. ZS je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

12.1. Dakle, za postojanje odgovornosti za štetu u smislu navedene zakonske odredbe moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke:

1. nezakoniti ili nepravilni rad suca,

2. postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećenoj osobi i

3. postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada suca i nastale štete oštećenoj osobi, pri čemu je oštećena osoba dužna dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, tj. da šteta ne bi nastala da takvog rada suca nije bilo.

12.2. Valja istaknuti da se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.

13. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica u svezi predmeta broj R1-43/16, Pn-15/21 i Pn-20/22 koji su se vodili kod Općinskog suda u Koprivnici, prilikom ocjene je li postupanje suda prvog stupnja bilo nezakonito ili nepravilno ovaj sud je uzeo u obzir pravne standarde postupanja sudova u okolnostima koje su podudarne nastaloj pravnoj situaciji i okolnostima konkretnog slučaja u vremenskom okviru kada je navodna štetna radnja počinjena.

13.1. Prilikom ocjene o osnovanosti tužbenog zahtjeva i postojanja uzročne veze u okolnostima navodno nepravilnog rada suda ovaj sud je prihvatio utvrđenje suda prvog stupnja da rad suda, odnosno sudaca u predmetima broj R1-43/16, Pn-15/21 i Pn- 20/22 koji su se vodili kod Općinskog suda u Koprivnici, nije doveo do nastanka štete tužitelju.

14. Slijedom iznijetog, tužitelj je, da bi uspio u sporu, trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je na strani tuženice postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna (nezakonita ili nepravilna) i u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom (sve obzirom da u izostanku toga propusta ili te radnje i uzročne veze ne postoji ni pretpostavka odštetne odgovornosti tuženice za tu štetu propisana navedenim odredbama čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO) te čl. 105. st. 1. ZS-a-

15. S obzirom da predmetom ovoga spora, vođenog radi naknade štete, nije i ne može biti preispitivanje zakonitosti ili pravilnosti odluka donesenih u postupku vođenim pred Općinskim sudom u Koprivnici, odnosno pred Županijskim suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici i Županijskom sudu u Splitu povodom podnesenih žalbi, tužitelj je trebao dokazati da tuženica nije postupala u skladu sa svojim pravima i obvezama i da u uzročnoj vezi s takvim njezinim (ne)postupanjem (odnosno postupanjem sudova za koje ona odgovara) tužitelj trpi utuženu štetu, pritom imajući na umu da se u ovome postupku ne može razmatrati jesu li navedene odluke donesene u nepravilno vođenim postupcima i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava (što je moglo biti relevantno samo u postupcima u kojima su te odluke donesene i povodom pravnih lijekova protiv tih odluka), ali i uz shvaćanje da se nezakonit i nepravilan rad ne može poistovjetiti samo s eventualnim pogrešnim mišljenjem (o procesnim pitanjima ili pravu kojeg treba primijeniti) onih koji su donosili odluke u predmetnim postupcima.

16. U ovome slučaju tužitelj takvo protupravno postupanje tužene i tu uzročnu vezu nije dokazao, a njegova u žalbi ponovljena tvrdnja da je šteta koju trpi uzrokovana nepravilnim i nezakonitim radom sudova za koje tužena odgovara - sve uz pozivanje na iznesena činjenična utvrđenja, ne može imati vrijednost dokaza za shvaćanje suprotno izloženom.

17. Sukladno navedenom, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tužitelja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

18. U odnosu na žalbu tužitelja glede parničnog troška:

Prije svega valja istaknuti da je odredbom čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 99/99, 29/02 i 49/02) propisano:

Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba, dok je odredbom čl. 73. st. 2. propisano da se" odlukom tužba usvaja ili odbija kao neosnovana "iz čega slijedi obvezatnost odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te dužnost poštivanja i vezanosti za te odluke.

18.2. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-1494/19 od 19. prosinca 2023. u toč. 9.8. naveo je da je nalogom za plaćanje troškova zastupanja države poremećena „pravična ravnoteža“ između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca, u konkretnom slučaju prava podnositelja na mirno uživanje njihove imovine čime da je došlo do povrede njihova prava zajamčenog člankom 48. Ustava i člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

19. Prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

19.1. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

20. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

21. Imajući na umu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj županijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

21.1. U svezi navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužitelji obvezani platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

22. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

23. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

24. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete zbog nezakonitog rada sudaca, sudova. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da nije utvrđen nepravilan niti nezakonit rad suda.

25. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano, obzirom da je tužitelj mogao smatrati, imajući na umu svoje zdravstveno stanje koje je razvidno iz medicinske dokumentacije koju je dostavio u spis i njegovog iskaza glede zdravstvenog stanja, kao i činjenice da se sam zastupa.

26. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.561,00 eura. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa (tužitelj je još uz tužbu dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Koprivnici od 27. studenoga 2025. iz kojeg je razvidno da je korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti).

27. Slijedom iznesenog, a imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

28. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 373. t.3. ZPP -a, preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke pobijane presude, odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom obuhvaćeni su i troškovi postupka pred žalbenim sudom (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin