Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžmp-2/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog (ranije mlađeg punoljetnika) SU, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika SU i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Kmp-12/2022 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenika i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem.
II. Uslijed odluke pod I. žalbe okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika SU zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, te ga je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema njemu na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik-žrtva VU je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
3. Na temelju odredbe članka 148. ZKP/08 okrivljeni EU je obvezan platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 1.063,89 (tisućušezdesettrieuraiosamdesetdevetcenti) eura, u roku od 15 (petnaest) dana (pri čemu je propušteno navesti da rok počinje teći od pravomoćnosti presude).
4. Protiv ove presude, žalbu je podnio okrivljenik EU zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 (pogrešno označeno kao članka 367. stavak 1. točka 11. KZ/11, očito se mislilo na članka 367. stavak 1. točka 11. KZ/97 koji je prestao vrijediti), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavaka 1., 2. i 3. ZKP/08 i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
5. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri , s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
8. Žalba okrivljenika SU i žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru su bespredmetne.
9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik je u žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te istaknuo kako je izreka presude proturječna razlozima presude, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni pa da je sud izveo pogrešne zaključke na kojima je temeljio osuđujuću presudu.
10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika u onom dijelu u kojem je to drugostupanjski sud dužan učiniti i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, budući da su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na sadržaj krivnje okrivljenika, iz članka 23. KZ/11.
10.1. Naime, nakon što je prvostupanjski sud dao razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku, u nastavku je samo obrazložio kojim se razlozima vodio prilikom donošenja odluke o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije samo navevši pod točkom 13. da je pri tome imao u vidu i stupanj krivnje te pod točkom 16. da je izrečena kaznenopravna sankcija u cijelosti primjerena, između ostalog, i krivnji okrivljenika, dok je u potpunosti propustio dati razloge o krivnji okrivljenika.
10.2. Pitanje krivnje, kao subjektivnog odnosa počinitelja prema kaznenom djelu i posljedici u kaznenom postupku je nesumnjivo odlučna činjenica pa je upravo stoga u članku 459. stavku 5. ZKP/08 izrekom propisano da je o krivnji sud osobito dužan dati jasne razloge. Sastojci krivnje su propisani u članku 23. KZ/11, kojim je određeno da je kriv za kazneno djelo onaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Dakle, da bi se okrivljenika u kaznenom postupku proglasilo krivim nije dostatno da se u njegovom postupanju ostvare bitna obilježja nekog kaznenog djela propisana u posebnom dijelu kaznenog zakona, već je potrebno da se na strani počinitelja uz to kumulativno ostvare i određeni subjektivni elementi sadržani u članku 23. KZ/11.
10.3. Upravo stoga sud u presudi mora dati jasne razloge, ne samo u odnosu na činjenična utvrđenja, koja se tiču postupanja počinitelja kojim su ostvarena zakonom propisana obilježja određenog kaznenog djela, već i za svaku od tih odlučnih činjenica propisanih člankom 23. KZ/11, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti, na koji način je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a na koju s pravom ukazuje i okrivljenik u svojoj žalbi.
10.4. Stoga je prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 483. ZKP/08, valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, ako to budu zahtijevali probici kaznenog postupka, nakon čega će svestrano analizirati svaki dokaz, kako pojedinačno, tako i u povezanosti s ostalim dokazima, nakon čega će donijeti novu pravilnu i zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08, pri čemu će otkloniti postupovnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem. Kod ovoga se skreće pozornost sudu da će u ponovljenom postupku biti potrebno s više kritičnosti cijeniti iskaz oštećenika-žrtve VU i to osobito u pogledu iznosa novca kojeg je imao. S obzirom da je u točci 11. obrazloženja presude prvostupanjski sud ocijenio da je iskaz oštećenika-žrtve uvjerljiv i vjerodostojan jer ne postoji „niti jedan razlog da bi oštećenik koji nikada ranije nije vidio niti poznavao okrivljenika lažno kazivao a niti je sud našao da bi oštećenik neosnovano tereti osobu koju prvi put u životu vidi“, te da vjeruje „oštećeniku da je kod sebe imao određeni novčani iznos jer se kretao prema zgradi „FINE“, tada je proturječno tom zaključku da oštećeniku-žrtvi ne vjeruje i u onom dijelu iskaza u kojem isti iskazuje vezano za iznos štete, bez obzira na to što nema materijalne dokumentacije u tom pravcu. Naime, ne radi se o nekom nerazumno visokom iznosu, a okolnost da je oštećenik-žrtva išao novac položiti na FINU ukazuje na to da se radi realno prikazanom iznosu novca.
10. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci u suglasju sa člankom 483. stavkom 1. ZKP/08-26.
U Splitu 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj
