Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5221/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika NE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Tatalović, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-318/2023-19 od 1. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-318/2023-19 od 1. listopada 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnine kč. br. [katastarska čestica] Nakal od 556 m2 (dvorište od 291 m2, dvorišna zgrada E od 101 m2, dvorišna zgrada E od 42 m2, kuća E od 91 m2, pomoćna zgrada E od 31 m2) upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se temeljem navedene presude tužitelj i tuženik upišu u zemljišnim knjigama kao suvlasnici na jednake dijelove navedene nekretnine, te da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.933,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 1. listopada 2024. do isplate (toč. II. Izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlažu njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova toga odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stranke suvlasnici nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] Nakal na 556 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u jednakim dijelovima i da je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se stranke na temelju prvostupanjske presude upišu kao suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su stranke otac i sin, te da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama suvlasnik u ¼ dijela, a tuženik u ¾ dijela kč. br. [katastarska čestica] Nakal od 556 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dvorište od 291 m2, dvorište zgrada E 101 m2, dvorište zgrada Nakal od 42 m2, kuća E od 91 m2, pomoćna zgrada E od 32 m2). Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski sud u postupku je utvrdio:
- da je tuženik svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini od ¾ dijela stekao temeljem Ugovora o darovanju od 31.1.2017. zaključenog sa majkom BE kao darovateljicom;
- da je pravni slijed prijenosa prava vlasništva na spornoj nekretnini bio takav da su roditelji tužiteljeve supruge ZE i OE Darovnim ugovorom od 18.5.1988. darovali kćerki BE i zetu EE (ovdje tužitelju) ½ dijela nekretnine koja je predmet spora, dok su oni ostali upisani na preostaloj ½ dijela iste nekretnine;
- da su ZE i OE, kao primatelji uzdržavanja zaključili sa kćerkom i zetom i Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14.6.1988., kojim su se kćerka i zet obvezali uzdržavati ih, a oni im zauzvrat nakon smrti dati u vlasništvo preostalu drugu ½ dijela sporne nekretnine;
- da je prijedlog tužitelja i njegove supruge za provedbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18.5.1988. odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda broj Z-5020/010 temeljem odredbe čl. 54. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96), jer nije sadržavao potpune podatke za uknjižbu;
- da je tužitelj pristao da se njegova supruga upiše nakon smrti svojih roditelja 2011. godine kao suvlasnica na ½ dijela sporne nekretnine koji je bio obuhvaćen Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 14.6.1988., kako bi izbjegao plaćanje poreza na nekretninu;
- da je supruga tužitelja BE pored suvlasništva od ¼ dijela, nakon smrti roditelja temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1829/2010 od 13.9.2011. upisala kao suvlasnica i na daljnjih ½ dijela (ukupno ¾ dijela);
- da su supruga tužitelja i tuženik sporni Ugovor o darovanju od 31.1.2017. zaključili bez znanja i suglasnosti tužitelja, no kako je riječ darovanju kao jednostranom pravnom poslu, da im takva suglasnost tužitelja nije bila niti potrebna.
10. Temeljem utvrđenja da se tuženiku ne može pripisati nedostatak dobre vjere u smislu odredbe čl. 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), jer prilikom sklapanja spornog darovnog ugovora s majkom nije znao za pravne poslove njegovih roditelja i djeda i bake iz 1988. godine, jer je tada bio dijete, dok je tužitelj znao da se njegova supruga nakon smrti svojih roditelja 2011. godine upisala u zemljišnim knjigama kao suvlasnica sporne nekretnine u ¾ dijela, te nije do sklapanja Ugovora o darovanju 21.1.2017. poduzimao nikakve pravne radnje radi uknjiže svoga prava suvlasništva na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1988.godine, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Tužitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći u bitnome da iz iskaza tuženika, njegove majke i brata jasno proizlazi da tuženik prilikom sklapanja Ugovora o darovanju s majkom 31.1.2017. nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao bez obzira na formalni upis njegove majke u zemljišnim knjigama kao suvlasnice u ¾ dijela sporne nekretnine, da su njegovi otac i majka temeljem pravnih poslova zaključenih sa bakom i djedom s majčine strane suvlasnici iste nekretnine u jednakim dijelovima. Navodi da nije forsirao provedbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1988. godine nakon što je shvatio bo morao platiti porez na promet nekretnina i da je upravo iz tih razloga njegova provedba povučena u zemljišnim knjigama, ali da su svi u obitelji znali za postojanje toga Ugovora i da su on i supruga stvarni suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima.
12. Iznijeti žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, jer čak i pod pretpostavkom da tuženik nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja darovnog ugovora, tužbeni zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan.
13. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da su on i tuženik suvlasnici sporne nekretnine u jednakim dijelovima, a osnovanost svoga zahtjeva temelji na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 14.6.1988., dakle na pravnom poslu.
14. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZV vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
15. Pravo vlasništva na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnim knjigama, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišne knjige (čl. 120. st. 1. ZV).
16. Kako tužitelj nije ishodio uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla - Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14.6.1988. godine, to njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva nije osnovan iz tih razloga, a ne onih koje navodi prvostupanjski sud.
17. Stoga žalbena izlaganja tužitelja u kojima ustraje na tvrdnji da tuženik i njegova supruga nisu postupali u dobroj vjeri prilikom sklapanja darovnog ugovora nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
18. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
