Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4038/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Marku Kokiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-13/2025-13 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ZL kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-13/2025-13 od 27. listopada 2025. u pobijanom dijelu iz stavka IV i V izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja ZL kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-13/2025-13 od 27. listopada 2025. u pobijanom dijelu iz stavka pod br. VI i VIII izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja ZL za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-13/2025-13 odlučeno je slijedeće: „I. Nalaže se tuženiku VL da s portala [web adresa] ukloni članak naslova „[adresa] umjesto grada od 22 tisuće stanovnika dobio Grad sa 22 000 tona otpada!“ od 16. veljače 2025. i članak naslova „Mulja li bivši gradonačelnik [adresa] da je prvi puta tek 2021. godine upoznao uhićenog SL" objavljen 17. veljače 2025. u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VL da o svom trošku objavi ovu presudu na portalu [web adresa] u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku VL da tužitelju ZL isplati iznos od 1.650,00 eura (slovima:tisućušestopedeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. listopada 2025. do isplate, a koje se izračunavaju od 27. listopada 2025. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj ZL traži od tuženika VL da ukloni s portala [web adresa] članak „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa Z“ od 21. ožujka 2025.

V. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj ZL traži od tuženika VL naknadu štete od 11.550,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana.“

2.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. Pn-13/2025-13 odbačena je tužba kao nedopuštena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao od tuženika da s portala www.slobodnalika.com ukloni sljedeće članke:

- „GADLJIVO ZL je prevario mnoge, jedino nije ML zato ga i podržava" od 21. lipnja 2024.,

- „ZL je otišao, bio je najgori gradonačelnik [adresa] od osamostaljenja

Hrvatske" od 24. lipnja 2024.,

- „TAKAV SAM V KRALJ “sukanja““ od 28. lipnja 2024.

- „MULJANJE ZL sakrio kakvo je kasu ostavio novom gradonačelniku" od 1. srpnja 2024.,

- „NE RAZBIJAJTE AMBALAŽU FL „skinuo do kraja političke gaće"

ML" od 16. srpnja 2024.,

- „Zavukao se u mišju rupu“ od 28. srpnja 2024.,

- „ĐL FL „ludi“ na nasljednika!“ od 4. rujna 2024.,

- „MAČKARE Gdje je nestao bivši gradonačelnik [adresa]“ od 2. siječnja 2025.

- „Tko je bolji gradonačelnik [adresa] ML ili S" od 30. siječnja 2025.,

- „Tvrdio je da je najbolji gradonačelnik [adresa] u povijesti, ispada da je najgori!“ od 14. veljače 2025.,

- „U VREMENIMA KADA SE OTKRILO VELIKO SMEĆE Je li ovaj Lik najveća prevara [adresa] u posljednjem desetljeću?" od 24. veljače 2025.,

- „ZL će dobiti "bucu" iz HSP-a“ od 10. ožujka 2025.,

- „CESTA JE SLOBODNA Mali pivar iz [adresa] završio političku karijeru“ od 10. travnja 2025., kao u stavku označenom s br. VI izreke osporenog rješenja.

2.2. U stavku rješenja označenom s br. VII utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 2.000,00 eura zbog člana objavljenih na portalu [web adresa] 13. listopada 2025. „Miriše li prodaja drvene lugarnice Hrvatskih šuma u [adresa] na kriminal?“ i 14. listopada 2025. „Mali pivar iz [adresa] u to vrijeme gradonačelnik [adresa] i dalje šuti o kupnji vrijedne imovine Hrvatskih šuma.“

2.3. Zahtjev za naknadu troškova odbijen je kao u stavku VIII izreke rješenja suda prvog stupnja.

3. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka IV i V izreke te protiv dijelova rješenja označenih s br. VI i VIII žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Predlaže prvostupanjsku presudu i rješenje u osporenim dijelovima preinačiti usvajanjem zahtjeva uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 27. listopada 2025. do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja do isplate, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Za razliku od tvrdnji koje proizlaze iz žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati . Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ispituje prvostupanjsku odluku povodom žalbe tužitelja dok se tuženik nije žalio, i to u dijelu koji se osporava tužiteljevom žalbom dakle iz stavka IV i V izreke presude i iz stavka VI i VIII izreke rješenja, u granicama razloga navedenih u žalbi.

8.1. Neosnovani su žalbeni razlozi kojima se osporava odluka iz stavka IV izreke prvostupanjske presude jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako sadržaj članka naslova „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa Z“ objavljenog na portalu [web adresa] od 21. ožujka 2025. a koji glasi: „Bivši gradonačelnik [adresa] ZL u javnosti pokušava se izvući bilo kakve odgovornosti sa kriminalnom pričom, da je [adresa] pretvoren u tuđe smetlište, prema tvrdnjama stručnjaka zagađen i otrovan. I dok se vodi kriminalne istrage, neupitana je politička odgovornost bivšeg gradonačelnika [adresa] u čijim se mandatima dogodio po tvrdnjama stručnjaka veliki EKOCID u [adresa]. ZL, danas kao bivši gradonačelnik [adresa] danas mali pivar iz [adresa] po narodnom rječniku pravi se luda da niti je što znao niti je za što odgovoran.“ ne opravdava zahtjev za uklanjanje toga članka zbog izostanka pretpostavki za primjenu čl. 1048. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) .

8.2. Prvostupanjski je sud ukazao na odredbu čl. 22. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: Zakon o medijima) kojom je propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, u koji širi okvir spada i pravo iz čl. 1048. ZOO na podnošenje zahtjeva za prestanak radnje kojom se povređuje pravo osobnosti, dakle na uklanjanje članka objavljenog u medijima.

9. Zaštita prava na slobodu izražavanja sadržana je u čl. 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 12/2009, dalje. Opća deklaracija UN), u čl. 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 12/1993., dalje: MPGPP), u čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), u čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) te u čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o medijima.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljev zahtjev za uklanjanje članka naslova „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa Z?“ objavljenog na portalu [web adresa] od 21. ožujka 2025. vrednovao temeljem odredbe čl. 7. st. 2 Zakona o medijima, po kojoj tužitelj kao osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost nema pravo na zaštitu privatnosti u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili u vezi dužnosti koje ona obavlja. Javnost, dakle i novinari, imaju pravo propitkivati djelovanje javnih osoba a osobito visokih dužnosnika. Kada se radi o političarima, granice prihvatljive kritike su šire. Tužitelj ima manju razinu zaštite od drugih osoba jer je u okviru slobode medija legitimno preispitivanje i kritiziranje riječi i djela javnih dužnosnika, pri čemu su političari neizbježno i izloženi pomnom ispitivanju svog djelovanja, kako novinarima, tako i javnosti općenito.

10.2. Iz sadržaja članka objavljenog 21. ožujka 2025. jasno slijedi da su navodi o tužitelju izrečeni u kontekstu političke debate. U tom smislu je i Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iskazao mjerodavna stajališta po kojima sloboda političke debate predstavlja bit koncepta demokratskog društva a javni dužnosnici bi trebali uživati manju razinu zaštite od drugih osoba jer se temeljem jamstva slobode medija omogućava da javnost procjenjuje stavove i djelovanje svojih političkih predstavnika. U tom smislu bi, za razliku od privatnih osoba, političar trebao biti otvoreniji za preispitivanje i kritiziranje svojih riječi i djela i posljedično iskazivati veći stupanj tolerancije (Lingens c Austria od 8. lipnja 1986., Zahtjev br. 9815/1982 ). Sloboda političke debate važna je zbog društvene koristi od slobodnog tijeka informacija (Jerusalem c Austria od 27. veljače 2001., Zahtjev br. 26958/1995). U praksi ESLJP izraženo je i stajalište da se političar neizbježno i svjesno izlaže pomnom ispitivanju svog djelovanja kako novinarima tako i javnosti općenito, te je sukladno navedenom dužan iskazati veći stupanj tolerancije (Oberschlick c Austria od 23. svibnja 1991., Zahtjev br. 11662/1985). U tom smislu se i tuženik osnovano u žalbi pozvao na stajalište ESLJP o izloženosti političara i potrebi da prihvate svoju izloženost zdravom kriticizmu i ocjeni, čak i kad je nedvojbeno da su takvom kritikom bili uvrijeđeni (Ukrainian Media Group v Ukraine od 29. ožujka 2005, Zahtjev br. 72713/2001).

10.3. Mjera do koje ESLJP vrednuje pravo na slobodu izražavanja u odnosu na zaštitu časti i ugleda u kontekstu političke debate razvidna je iz sadržaja presude u predmetu Eon c Francuska od 13. ožujka 2013., po Zahtjevu br. 26118/2010 u kojoj je iskazano da nitko ne može biti sputan u izražavanju mišljenja a mišljenje je osobno viđenje utemeljeno na razumijevanju stvari i pojava, pa ni u konkretnom slučaju u kojem je ESLJP zaštitio pravo na slobodu izražavanja političkog aktivista koji je predsjednika Republike Francuske nazvao „žalosnim kretenom“.

10.4. Slijedom navedenog, sadržaj citirane objave od 21. ožujka 2025. ne predstavlja za tužitelja očevidne uvrede ili klevete niti dovodi do takve povrede njegove osobnosti koja bi opravdavala primjenu čl. 1048. ZOO. Polazeći od odredbe čl. 7. st. 2. Zakona o medijima i uvažavajući činjenicu da su predmetne izjave izrečene u kontekstu ekološke političke debate, zahtjev tužitelja za uklanjanje tog članka pravilno je utvrđen neosnovanim.

10.5. Stoga i za razliku od žalbenih navoda, u okolnostima pravilnog utvrđenja opravdanog interesa javnosti za objavljene informacije a uzimajući u obzir odlučnu činjenicu da je tužitelj u vrijeme radnji započinjanja ilegalnog odlaganja otpada na koje se objavljeni članak odnosi obnašao javnu dužnost, proizlazi da objava predmetnih informacija od strane tuženika 21. ožujka 2025. ne bi opravdavala usvajanje zahtjeva za uklanjanje članka naslova „FOTKA GODINE Zašto se bivši gradonačelnik [adresa] srami slikanja sa Z?“ objavljenog na portalu [web adresa] od 21. ožujka 2025. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbijena neosnovana žalba tužitelja protiv odluke iz stavka IV izreke prvostupanjske presude, kao u izreci ove presude.

11.1. Neosnovano je žalbeno osporavanja odluke iz stavka V. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za dosudu novčane naknade štete preko iznosa pravične novčane naknade iz stavka III izreke te presude od 1.650,00 eura do tražene naknade od 13.200,00 eura dakle u iznosu od 11.550,00 eura.

11.2. Ovaj sud ne nalazi da su se u predmetnom slučaju u vezi povrede prava osobnosti tužitelja objavom članaka od 16. i 17. veljače 2025. na portalu www.slobodnalika.com koju je utvrdio prvostupanjski sud ostvarile pretpostavke i za dosudu pravične novčane naknade iz čl. 22. st. 1. Zakona o medijima u vezi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Ovo stoga što objava predmetnih informacija od strane tuženika ne bi opravdavala dosudu novčane naknade štete, prvenstveno zato što tužitelj, osim pozivanja na uzrokovanje nemira u obitelji i narušavanja odnosa s poslovnim partnerima nije konkretizirao u čemu bi se sastojala navodna pretrpljena duševna bol ni jačinu i trajanje te boli, kao što je utvrdio prvostupanjski sud. Osim toga svrha odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o medijima ovdje je ostvarena time što je navedena neimovinska šteta nadoknađena objavljivanjem ispravka informacije kao primarnim načinom nadoknade a ujedno i nalogom za prestanak radnje kojom se povrjeđuje pravo osobnosti u skladu s čl. 1048. ZOO kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude.

11.3. Kao što je navedeno, tuženik se nije žalio protiv prvostupanjske presude već se žalio samo tužitelj, u kojim okolnostima u odnosu na zahtjev za isplatu novčane naknade prvostupanjsku presudu nije moguće preinačiti na štetu tužitelja, kao što to propisuje odredba čl. 374. ZPP. Nastavno na navedene razloge valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu iz stavka V izreke prvostupanjske presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci ove presude.

12.1. Kao neosnovana je odbijena i žalba tužitelja protiv rješenja o odbačaju tužbe iz stavka pod br. VI izreke rješenja suda prvog stupnja. Pravilnu primjenu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima tužitelj nije mogao dovesti u dvojbu svojim žalbenim navodima jer procesna pretpostavka tužbe za popravljanje štete primjenom čl. 1048. ZOO u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima nije ostvarena odnosu na članke objavljene 21., 24. i 28. lipnja 2024., 1. 16. i 28. srpnja 2024., 4. rujna 2024., 2. i 30. siječnja 2025., 14. i 24. veljače 2025., 10. ožujka 2025. i 10. travnja 2025. zato što u odnosu na te članke tužitelj nije prethodno zatražio ispravak.

12.2. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja a isto tako ni u sadržaju svoje žalbe tužitelj i ne spori da u vezi objave navedenih članaka nije prethodno od tuženika zatražio objavljivanje ispravka dok oni žalbeni navodi kojima se ukazuje na navode iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1331/2016-2 od 23. siječnja 2018. upravo potvrđuju kako se zahtjev za popravljanje štete primjenom čl. 1048. ZOO temelji na općim propisima obveznog prava i stoga potpada pod čl. 22. st. 2. Zakona o medijima.

12.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke ovog rješenja.

13. Ostale žalbene navode tužitelja ovaj sud nije posebno cijenio jer nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti osporenih prvostupanjskih odluka.

14. Odluka iz stavka VIII izreke rješenja suda prvog stupnja o odbijanju zahtjeva za naknadu parničnog troška odraz je pravilne primjene čl. 154. st. 1. ZPP što u žalbi tužitelj određeno i ne osporava. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

15. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke rješenja.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej