Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2679/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnice u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Tatjana Pracny-Novak, odvjetnice u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. svibnja 2025., poslovni broj P-252/2018- 62, u sjednici vijeća 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. svibnja 2025., poslovni broj P-252/2018-62 u toč. II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. I. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se pobijana presuda u toč. III. izreke te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom .

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u toč. I. izreke naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 3.500,20 eur zakonskom zateznom kamatom. U toč. II. Izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 2.682,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 15. veljače 2013. do 10. svibnja 2018. U toč. III. izreke je odbijen protužbeni zahtjev tuženice za isplatu 1.350,44 eura na ime polovine plaćenih nužnih troškova zajedničkih nekretnina sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev tuženice za naknadu troška postupka. U toč. IV. izreke je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 3.220,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pod toč. II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, odnosno preinači istu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženica pod toč. I., III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, odnosno preinači istu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.2. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženice te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

2.3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužiteljice te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženice je djelomično osnovana.

3.1. Suprotno žalbenim navodima žaliteljica sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za povrat polovice iznosa plaćenih troškova održavanja i režija u visini od 6.183,12 eur za nekretnine u suvlasništvu stranaka koje u naravi predstavljaju kuću u [adresa] sa okućnicom, a koja kuća je rodna kuća akademskog slikara OŽ (pokojnog oca stranaka) na obiteljskom imanju u [adresa], a koje troškove i režije je u cijelosti podmirila tužiteljica.

4.1. Predmet postupka je i protutužba tuženice kojom potražuje naknadu režijskih troškova od 1.350,44 eura na ime polovine plaćenih troškova za stan koji je također u suvlasništvu stranaka u [adresa], kao dijela plaćenih režija za kuću u [adresa].

5. Među strankama je nesporno da su iste u utuženom razdoblju bile suvlasnice navedenih nekretnina te da su obje plaćale režijske i druge troškove za naslijeđene nekretnine. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i sada u žalbenom postupku, sporno je postoji li obveza plaćanja polovine plaćenih troškova zajedničkih nekretnina te jesu li su ulaganja u kuću u [adresa], kao i radovi u dvorištu bili nužni za održavanje nekretnine, odnosno je li tužiteljica dužna podmiriti polovicu plaćenih režijskih troškova za stan u [adresa] koje je platila tuženica.

6. Prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljici pripadaju plaćeni nužni i korisni troškovi za održavanje kuće u [adresa] čija je visina utvrđena na temelju građevinskog vještačenja (5.050,04 eur) te poljoprivrednog vještačenja (1.950,36 eur), u polovici vrijednosti od 3.500,20 eur, dok je odbijen njezin zahtjev preko iznosa ulaganja, kao i za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na režijske troškove i na trošak kupnje alata za košnju.

7.1. S druge strane, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice za naknadu režijskih troškova održavanja nekretnine u [adresa] jer da je bila u isključivom posjedu i koristila predmetnu nekretninu, a ujedno isti ne predstavljaju nužni niti korisni izdatak u smislu čl.39. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV).

8. U odnosu na žalbu tužiteljice

9. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je pogrešno prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu režijskih troškova jer je za održavanje nekretnine nužno potrebno da je nekretnina opskrbljena električnom energijom i vodom, te da je plaćanje naknade za odvoz otpada obaveza vlasnika nekretnine. Također prigovara da je pogrešno prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za kupnju alata za košnju (1.041,82 eur), kao i za trošak obilaženja i provjetravanja nekretnine (11.250,00 kn), odnosno za saniranje vlage (3.450,00 kn).

9.1. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica je nesporno bila u posjedu nekretnine u [adresa] te je istu isključivo koristila ona kao i njezina obitelj. S obzirom da iz dokaznog postupka, a posebno iz iskaza tužiteljice proizlazi da je plaćala režijske troškove po potrošnji, to je neosnovan i njezin zahtjev za naknadu režijskih troškova. Činjenica da su električna energija kao i voda nužne za uporabu nekretnine, ne znači da je tuženica dužna podmirivati predmetne troškove koje je prouzročila tužiteljica korištenjem nekretnine. Isto se odnosi i na trošak odvoza otpada, kako tome prigovara tužiteljica u žalbi.

9.2. U odnosu na trošak kupnje alata, ovaj sud je suglasan sa stavom prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravo na naknadu troška kupnje alata. To stoga što nije dokazala da je predmetni alat korišten upravo radi održavanja okućnice u [adresa], a ujedno se ne može nedvojbeno utvrditi da bi cijena rada sata bila takva uz korištenje ili nekorištenje iste opreme. Tim više jer se radi o uobičajenom alatu za održavanju okućnice.

9.3. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova provjetravanja i obilaženja nekretnine (11.250,00 kn), s obzirom da je životno i logično da prilikom dolaska na nekretninu se nekretnina provjetri, odnosno obiđe. Kako je tužiteljica nesporno koristila nekretninu te boravila u istoj, nije nastao poseban trošak.

9.4. U odnosu na trošak saniranja vlage od 3.500,00 kn, također je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice jer je nejasno na što se predmetni trošak odnosi. Naime, iz tužbe je razvidno da se radi tzv. 5 Eksikatora, zamjena uloška [broj ZK uloška] puta godišnje u razdoblju od 2014-2017 (list 4 spisa), za što tužiteljica potražuje 3.500,00 kn. Iz tablica dostavljenih uz tužbu (list 34 spisa) je razvidno da se radi navodnom godišnjem trošku od 800,00 kn, da bi iz druge tablice proizlazilo da se radi o godišnjem trošku od 250,00 kn. Osim toga nejasno je što predstavlja trošak „saniranja vlage“ i na koji način je tužiteljica obračunala predmetni iznos od 3.500,00 kn. Stoga, ovaj sud je mišljenja da tužiteljica nije dokazala visinu predmetnog potraživanja (čl. 219. st. 1. ZPP).

9.5. Slijedom navedenog, žalba tužiteljice je neosnovana te je valjalo odbiti istu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u toč. II. izreke.

10. U odnosu na žalbu tuženice

10.1. Tuženica u bitnome prigovara da građevinski radovi nisu bili nužni niti korisni, a u odnosu na poljoprivredne radove ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor prijeboja kao i prigovor zastare.

10.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koja je kao suvlasnica nekretnine, bez suglasnosti tuženice, poduzela nužne i korisne poslove, koji su bili potrebni kako nekretnina u suvlasništvu stranaka ne bi propala, da je time između stranaka nastao obvezni odnos koji se prosuđuje po pravilima o poslovodstvu bez naloga iz članka 39. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 , 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 88/15 i 94/17; dalje ZV) i članka 1121.

– 1128. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj; 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) te da se u konkretnom slučaju radi o pravom poslovodstvu bez naloga jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica obavljala posao kako u svom interesu tako i u interesu tuženice pa tužiteljica ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je poduzela na zajedničkoj nekretnini, razmjerno suvlasničkim omjerima.

10.3. Pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 39. stavka 2. ZV - a, kojom je propisano da u slučaju da je suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari, bez suglasnosti drugog suvlasnika, primjenjuju se pravila poslovodstva bez naloga, kao i odredbu članka 1121. ZOO-a, kojom je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga i ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi te odredbu članka 1124. ZOO -a, kojom je propisano da poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je i u skladu sa člankom 8. ZPP- a, prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka i parničnih stranaka te prihvatio jer su iskazi jasni, potpuni i uvjerljivi te potvrđeni stanjem zatečenim na licu mjesta.

10.4. Nadalje, radi utvrđenja koji radovi nužni, odnosno korisni, provedeno je građevinsko i poljoprivredno vještačenje u kojem su vještaci jasno pobrojali nužne i korisne radove, a to su bili pripremni radovi, zemljani radovi, betonski i armiranobetonski radovi, zidarski radovi, itd. (list 312-322 spisa) koji su potrebni da se spriječi nastanak štete na konstrukciji nekretnine, kao i radi sprečavanja vlage i narušavanje sigurnosti korištenja nekretnine i kao radi higijene prostora.

10.5. U odnosu na trošak puknuća cijevi od 234,00 kn, za koji tuženica tvrdi da ne bi trebala snositi jer se radi o propustu tužiteljice da ispusti vodu, valja reći da nije utvrđeno da predmeta šteta ne bi nastala da je voda ispuštena, pogotovo uzevši u obzir da se radi o nekretnini koja je izgrađena u 19. stoljeću.

10.6. U odnosu na prigovor zastare za troškove održavanja nekretnine u pogledu održavanja vrta i dvorišta, valja reći sljedeće. Nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka je sačinjen za razdoblje od 1. veljače 2013. do 4. srpnja 2018. (list 282-292 spisa), ali prigovor zastare navedenog dijela potraživanja tuženica ističe tek u žalbi (čl. 352. st. 2. ZPP-a), pri čemu ista nije imala prigovora na nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka (list 328-337 spisa).

10.7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor prijeboja za obavljeni posao uređenja dvorišta i vrta za 2019. godinu . Naime, tuženica je u podnesku od 20. studenog 2024. (list 243-245 spisa) izjavila da stavlja u prijeboj „uređenje okućnice kuće u [adresa] sa potraživanjem tužiteljice za održavanjem okućnice. Također je izjavila da stavlja u prijeboj plaćanje i održavanje stana u [adresa]. Međutim, tražbina uređenja okućnice kuće u [adresa] za 2019. nije specificirana u visini (čl. 195. ZOO) niti je iz procesnog držanja tuženice jasno ističe li ista prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja.

10.8. Prigovor radi prebijanja je procesnopravni prigovor reguliran procesnim pravom, a do prijeboja tek treba doći odlukom suda (čl.33. st. 3. i čl. 338 st. 3. ZPP-a) te ukoliko stranka postavi takav zahtjev. Također, prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Tuženica je prigovor (radi) prijeboja izjavila u protutužbi, dakle sa zakašnjenjem.

10.9. S druge strane, materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, a što je u konkretnom predmetu slučaj.

10.10. Nadalje, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tuženica nije podnijela osnovani prigovor prijeboja ili radi prijeboja jer nije prvenstveno specificirala tražbinu u visini koju potražuje, a niti je postavila odgovarajući procesnopravni zahtjev za utvrđenje potraživanja i prijeboj tražbina stranaka, o njezinom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj sa pravilno utvrđenom tražbinom tužiteljice.

11. U odnosu na protutužbu tuženice

11.1. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu 1.350,44 eur na ime polovine plaćenih troškova zajedničkog stana u [adresa] s obrazloženjem da s obzirom da je isključivo tužena bila u posjedu predmetnog stana i isti koristila, a troškovi koji su traženi protutužbenim zahtjevom se odnose na režijske troškove po potrošnji, a isti ne predstavljaju nužni, kao niti korisni izdatak u smislu čl. 39. ZV, isti se ne mogu priznati tuženoj.

11.2. Međutim, polazeći od toga kako prema činjeničnim navodima tuženica potražuje od tužiteljice plaćanje režijskih troškova u utuženom iznosu za koje tvrdi da ih je snosila umjesto nje i po ocjeni ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud smatrao kako se i ovdje radi o situaciji poslovodstva bez naloga. Naime, u konkretnom slučaju, odnose stranaka razmatrati kroz regulativu instituta plaćanja za drugoga po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15,29/18,126/21 i 156/22 – dalje: ZOO), a sve s obzirom na odredbu čl. 52. ZOO-a i čl. 84. st. 1., 2. i 3. ZV-a.

12. Navedenim odredbama je propisano pravo ispunitelja na naknadu, konkretno da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (st.1.), a kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (čl. 84. st. 2. ZVDSP -a) te ako je dužnik obveze iz st. 2. tog članka osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili dugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljano vlasništvo toga posebnog dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

13. Tako promatrano, tuženica i tužiteljica obje su odgovorne dobavljačima za plaćanje javnih obaveza i tereta, a sukladno čl. 1119. ZOO, ako je koja od njih podmirila predmete troškove, ima pravo zahtijevati naknadu od drugog suvlasnika.

14. Međutim, ako je tuženica koristila nekretninu u utuženom razdoblju u cijelosti, a ne razmjerno svom suvlasničkom dijelu, nema pravo na povrat polovice plaćene javne terete i obaveze jer nije učinila izdatak za drugoga. Iz istih razloga je i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu režijskih troškova, s obzirom da je isključivo tužiteljica koristila predmetnu nekretninu te plaćala režije po potrošnji.

15. U konkretnom slučaju, tuženica tvrdi da plaća isključivo fiksne iznose, odnosno naknade za predmetni stan jer ne koristi struju, vodu, odnosno ne plaća režije po potrošnji. U tom smislu je u pravu tuženica da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da tuženica potražuje isključivo naknadu režijskih troškova po potrošnji. To stoga što iz pojedinih priloženih računa je razvidno da se radi o plaćenim računima u fiksnih iznosima za npr. komunalnu naknadu ili naknadu za uređenje voda (npr. list 66 -68 spisa, list 72-83 spisa), ali je iz drugih računa je razvidno da je naplata izvršena prema potrošnji (npr. plin).

15.1. Kako prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o plaćenim računima po potrošnji te nije utvrdio od čega se sastoje plaćeni režijski troškovi, tko je plaćao predmetne račune (na većini računa je naveden kao platitelj pokojni otac tuženice AŽ), je li tuženica svojevoljno podmirivala režijske troškove za stan u [adresa], odnosno je li pozivala tužiteljicu na podmirenje računa uzevši u obzir njezin iskaz (list 165 spisa), je li dokazala visinu potraživanih iznosa s obzirom na dokazne prijedloge (nije predloženo financijsko vještačenje), to je činjenično stanje ostalo neutvrđeno.

16. Budući da gore navedene činjenice nisu utvrđene tijekom postupka, za sada ne može ispitati pravilna primjena materijalnog prava, pa je žalbu tuženice valjalo uvažiti u dijelu kojim je odbijena protutužba i temeljem čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja u toč. III. izreke i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi sve činjenice odlučne za rješenje spora između stranaka u pogledu protutužbe, nakon čega će donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

18. U odnosu na troškove postupka valja reći sljedeće.

19. Kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, stoga se i uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (sukladno stavu VSRH u odluci Rev-1356/2021 od 26. travnja 2022.).

20. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrđivao uspjeh tužiteljice u odnosu na odbijeni zahtjev protutužbe, ali kako tuženica ne prigovora određeno u pogledu osnove i visine dosuđenog troška, kao niti utvrđenog omjera uspjeha u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP), to je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka u toč. IV. pobijane presude.

21. Međutim, kako je ukinuta odluka prvostupanjskog suda o protutužb i tuženice u toč. III. presude, o zahtjevu tuženice za naknadu troška postupka za protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud će odlučiti ovisno o osnovanosti predmetnog zahtjeva sukladno čl. 154. i čl. 155. ZPP i čl. 164. st. 4. ZPP

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić