Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1856/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja IĐ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], drugotužiteljice NĐ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i trećetužiteljice TĐ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koje zastupa Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. /OIB:22694857747/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaj Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi prvo do treće tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-6/2026-3 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-6/2026-3 od 30. siječnja 2026. pod stavkom I., II., III. IV., V, VI. izreke i dijelu stavka VIII. izreke u kojem je određeno da tuženik sam snosi svoje troškove.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvo do treće tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-6/2026-3 od 30. siječnja 2026. u dijelu stavka VII. izreke u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi za isplatu daljnjeg iznosa od 34.301,52 eura na ime naknade štete (preko iznosa od 80.036,90 eura do iznosa od 114.338,42 eura) sa zateznim kamatama i dijelu stavak VIII. izreke u kojem je odbijen zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu iznosa od 24.005,25 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka (preko iznosa od 8.617,37 eura do iznosa od 32.622,62 eura) sa zateznim kamatama.

III. Preinačuje se po žalbi prvo do treće tužitelja presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-6/2026-3 od 30. siječnja 2026. u dijelu stavka VII. izreke u kojem je odbijen zahtjev prvotužitelja IĐ za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.776,88 eura (imovinske štete) od 7. studenog 2016. (podnošenja tužbe) do 29. siječnja 2026., zahtjev drugotužiteljice NĐ za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 464,53 eura (imovinske štete) od 7. studenog 2016. (podnošenja tužbe) do 29. siječnja 2026., zahtjev trećetužiteljice TĐ za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 464,53 eura (imovinske štete) od 7. studenog 2016. (podnošenja tužbe) do 29. siječnja 2026., zahtjev prvotužitelja IĐ za isplatu daljnjeg iznosa od 8.759,71 eura na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate, zahtjev drugotužiteljice NĐ za isplatu daljnjeg iznosa od 8.759,71 eura na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate, zahtjev trećetužiteljice TĐ za isplata daljnjeg iznosa od 3.052,62 eura na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate, zahtjev prvotužitelja IĐ za isplatu daljnjeg iznosa od 1.957,20 eura (imovinske štete) sa zateznim kamatama od 7. studenog 2016. do isplate, zahtjev drugotužiteljice NĐ za isplatu daljnjeg iznosa od 185,81 eura (imovinske štete) sa zateznim kamatama od 7. studenog 2016. do isplate, zahtjev trećetužiteljice TĐ za isplatu daljnjeg iznosa od 185,81 eura (imovinske štete) sa zateznim kamatama od 7. studenog 2016. do isplate i u dijelu stavka VIII. izreke u kojem je odbijen zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 8.617,37 eura sa zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku prvotužitelju DĐ platiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 4.776,88 eura i za razdoblje od 7. studenog 2016. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima računate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka prim ijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka prim ijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku platiti drugotužiteljici NĐ i trećetužiteljic i TĐ na dosuđene iznose od po 464,53 eura zatezne kamate, svakoj ponaosob i za razdoblje od 7. studenog 2016. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima računate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti prvotužitelju IĐ na ime neimovinske štete daljnji iznos od 8.759,71 eura (preko iznosa od 21.899,27 eura do iznosa od 30.658,98 eura), drugotužiteljici NĐ daljnji iznos od 8.759,71 eura (preko iznosa od 21.899,27 eura do iznosa od 30.658,98 eura) i treće tužiteljici TĐ daljnji iznos od 3.052,62 eura (preko iznosa od 7.631,56 eura do iznosa od 10.684,18 eura), sve sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima računate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku po osnovi imovinske štete isplatiti prvotužitelju IĐ daljnji iznos od 1.957,20 eura (preko iznosa od 4.776,88 eura do iznosa od 6.734,08 eura), drugotužiteljici NĐ daljnji iznos od 185,81 eura (preko iznosa od 464,53 eura do iznosa od 650,34 eura) i trećetužiteljici TĐ daljnji iznos od 185,81 eura (preko iznosa od 464,53 eura do iznosa od 650,34 eura), sve sa zateznim kamatama od 7. studenog 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima računate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 29. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 8.617,37 eura sa zateznim kamata tekućim od donošenja odluke 19. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 750,56 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvog srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 2.478,19 eura na ime troška žalbe (preko iznosa od 750,56 eura do iznosa od 3.228,75 eura).

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti na ime neimovinske štete prvotužitelju IĐ i drugotužiteljici NĐ iznose od po 21.899,27 eura sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate (stavak I. i II. izreke), trećetužiteljici TĐ iznos od 7.631,56 eura sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. (stavak III. izreke), na ime imovinske štete prvotužitelju DĐ iznos od 4.776,88 eura sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate (stavak IV. izreke), drugotužiteljici NĐ iznos od 464,53 eura sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate (stavak V. izreke) i trećetužiteljici TĐ iznos od 464,53 eura sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate (stavak VI. izreke).

Pod stavkom VII. izreke je suđeno "Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužitelji se odbijaju.", a pod stavkom VIII. izreke "Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III., IV., V. i VI. izreke i dijelu stavka VIII. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 1.711,79 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom VII. izreke i dijelu stavka VIII. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška prvo do treće tužitelja, žale se prvo do treće tužitelji iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. ZPP-a. Prvo do treće tužitelji predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju trošak žalbe u iznosu od 3.228,75 eura sa zateznim kamatama.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba prvo do treće tužitelja je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 114.338,42 eura na ime pravične naknade i naknade imovinske štete - prvotužitelja IĐ u iznosu od 53.418,65 eura (neimovinska - 43.798,53 eura, imovinska - 9.620,12 eura), drugotužiteljice NĐ u iznosu od 44.727,59 eura (neimovinska 43.798,53 eura, imovinska - 929,06 eura), trećetužiteljice TĐ u iznosu od 16.192,18 eura (neimovinska - 15.263,12 eura, imovinska - 929,06 eura) sa zateznim kamatama na iznose neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (14. srpnja 2016.), a na ime imovinske štete od podnošenja tužbe (7. studenog 2016.) do isplate i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 112. - 114., 191., 193. - 194.).

9. Ispitivanjem po tuženiku pobijanog dijela presude nisu utvrđene povrede i propusti prvostupanjskog suda koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati. To što tuženik činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je istinito ono što on tvrdi nije povrijeđeno niti jedno postupovno pravo tuženika.

10. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nemaju značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

11. Djelomično opravdano tužitelji pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

12. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja u bitnome proizlazi:

- u prometnoj nesreći 13. srpnja 2015. oko 23:00 sata, u [adresa], na raskrižju ulica GĐ i AĐ sudjelovala su dva vozila u pokretu - osobni automobil Alfa Romeo 147, registarske oznake i broja [registarska oznaka] , vlasništvo SĐ, osigurano kod tuženika po pravilima o obveznom osiguranju, kojim je upravljao HĐ i motocikl marke Aprilia Tuono 1000 R, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo IĐ, osigurano po pravilima obveznog osiguranja, kojim je ovlašteno upravljao BĐ;

- sudar vozila dogodio se u samom raskrižju, više u njegovom istočnom dijelu, u trenutku kada je vozilom osiguranika tuženika poduzeta radnju skretanja u lijevo, bez da je propušten motocikl koji je zadržavao smjer kretanja suprotnim trakom;

- oba sudionika imala su tehničku mogućnost međusobnog uočavanja i u trenutku započetih radnji ulaska u raskrižje;

- za osiguranika tuženika procjena brzine kretanja motocikla koji je zadržao smjer kretanja suprotnim trakom bila je otežana, skoro nemoguća;

- vozač motocikla (BĐ - sin prvo i drugo tužitelja, i brat trećetužiteljice) zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći je **.**.2015. preminuo u bolnici,

- vozač osobnog automobila (HĐ) u pravomoćno okončanom kaznenom postupku (presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj K- 511/2016-49 od 3. prosinca 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-70/2022-7 od 6. travnja 2022.) proglašen je krivim zbog toga što je dolaskom na navedeno raskrižje, prilikom skretanja u lijevo, suprotno odredbi članka 57. stavku 2. ZSPC-a[2] , lakomisleno smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, nije propustio sva vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, uslijed čega je oduzeo prednost prolaza motociklu, kojim je nailazeći iz suprotnog smjera istočnom prometnom trakom upravljao BĐ, kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela motocikla u prednji desni dio osobnog automobila, uslijed čega je od siline udara i pada na kolnik BĐ zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo.

13. ZOO-a[3] je između ostalog propisano da za štetu koju pretrpi treća osoba u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik (članak 1069. stavak 1.) i da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (članak 1069. stavak 4.).

2 Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., u daljnjem tekstu: ZSPC-a)

3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

14. Budući da se nesporno motociklom koji je vlasništvo IĐ, u vrijeme štetnog događaja koristio BĐ, odnosno bio osoba zadužena u vezi s pogonom motocikla, to se BĐ ne smatra trećom osobom u smislu odredbe članka 1069. stavka 4. ZOO-a, a što znači da je za pitanje odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode mjerodavna odredba članka 1072. ZOO-a, kojom je između ostalog propisano da u slučaju štete prouzročene pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (stavak 1.), odnosno svaki vlasnik razmjerno stupnju svoje krivnje ako postoji obostrana krivnja (stavak 2.), a na jednake dijelove ako nema krivnje nijednoga, ukoliko pravičnost ne zahtjeva što drugo (stavak 3.), s tim da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjereno (stavak 4.).

15. S obzirom da je do prometne nesreće došlo u raskrižju, više u njegovom istočnom dijelu, u trenutku kad je vozilom osiguranika tuženika poduzeta radnja skretanja u lijevo (sporednu ulicu), bez da je propušten motocikl koji je zadržavao smjer kretanja u suprotnom traku, da su oba sudionika imala tehničku mogućnost međusobnog uočavanja i u trenutku započetih radnji ulaska u raskrižje i da je za osiguranika tuženika procjena brzine kretanja motocikla koji je zadržao smjer kretanja bila otežana, skoro nemoguća, ne može se prihvatiti stav tuženika da je na strani vozač motocikla isključivi uzrok prometne nesreće, prvostupanjskog suda da je doprinos sudionika jednak (50:50%), niti prvo do treće tužitelja da je doprinosa osiguranika tuženika 80%, a vozač motocikla 20%.

16. Naime, činjenica da se BĐ upravljajući motociklom kretao brzinom duplo većom od dopuštene, što predstavlja prometni prekršaj (članak 53. stavak 1. ZSPC- a), sama za sebe, a niti u vezi sa drugim okolnostima konkretnog slučaja, nije osnova za zaključak da je vozač motocikla isključivo kriv za prometnu nezgodu, kako to tvrdi tuženik, a niti da je odgovornost jednaka, kako je to ocijenio prvostupanjski sud.

16.1. To iz razloga, što se vozač motocikla nesporno kretao raskrižjem suprotnim trakom od osiguranika tuženika i zadržavao smjer kretanja, dok je osiguranik tuženika skretao u lijevo i tu radnju je mogao obaviti tek nakon što bi propustio nailazećeg motociklista koja je zadržavao smjer kretanja (članak 57. stavak 2. ZSPC-a). Da je osiguranik tuženika postupio u skladu sa odredbom članka 57. stavkom 2. ZSPC-a do prometne nesreće ne bi došlo.

17. Stoga se ne može prihvatiti ustrajavanje tuženika na stavu da se njegov osiguranik kretao u skladu sa pravilima ZSPC-a (ne navodi kojim pravilima), očekujući da se i drugi sudionici u prometu ponašaju u skladu sa zakonskim propisima (drugih sudionika osim vozača motocikla kojeg je osiguranik tuženika mogao uočiti i prije ulaska u raskrižje nije bilo), da je njegov osiguranik jedino mogao zaključiti da će radnju skretanja u lijevo u sporednu ulicu izvesti na siguran način, odnosno da će imati dovoljno vremena za izvođenje te radnje (s obzirom da je uočio nailazak motocikla iz suprotnog smjera istočnim prometnim trakom koji u raskrižju zadržava smjer kretanja i nije mogao procijeniti njegovu brzinu kretanja bio je dužan propustiti ga, a ne lakomisleno mu oduzimati prednost prolaza poduzimanjem radnje skretanja u lijevo u sporednu ulicu), niti se krivnja osiguranika tuženika (osobnog automobila) nastanku štetnog događaja može izjednačiti s onom vozača motocikla (50 : 50%) kako je to ocijenio prvostupanjski sud pogrešno primjenjujući odredbu članka 1067. ZOO-a, a djelomično i odredbu članka 1072. ZOO-a.

18. Uzimajući u obzir ukupna postupanja, odnosno propuste sudionika (vozača osobnog automobila i vozača motocikla) koji su doveli do prometne nesreće ocjena je drugostupanjskog suda da je razmjerno veći stupanj krivnje na osiguraniku tuženika - 70% u odnosu na vozača motocikla - 30%, a ne 80 % osiguranika tuženika u odnosu na vozača motocikla - 20 % kako tvrde tužitelji, i da je tužiteljima trebalo dosuditi 70% od pripadajuće neimovinske i imovinske štete (članak 1093. stavak 1., članak 1101. stavak 1. i 2. i članak 1106. ZOO-a).

19. Tužiteljima (roditeljima smrtno stradalog BĐ) na ime pravične novčane satisfakcije pripadaju iznosi od po 43.798,53 eura, a sestri (trećetužiteljici) koja je bila u dobi od 18 godina i živjela u zajedničkom kućanstvu sa bratom BĐ iznos od 15.263,12 eura, odnosno prvo i drugo tužiteljima razmjerno smanjeni iznosi od po 30.658,98 eura (70% od po 43.798,53 eura), a trećetužiteljici iznos od 10.684,18 eura (70% od 15.263,12 eura).

20. Prema tome, uz dosuđene iznose po prvostupanjskom sudu (prvo i drugo tužiteljima od po 21.899,27 eura, trećetužiteljici iznos od 7.631,56 eura) tuženik je dužan po osnovi neimovinske štete - duševne boli zbog smrti BĐ isplatiti tužiteljima i daljnju novčanu satisfakciju u ukupnom iznosu od 20.572,04 eura, od čega prvotužitelju IĐ (ocu) daljnji iznos od 8.759,71 eura, drugotužiteljici NĐ (majci) daljnji iznos od 8.759,71 eura i trećetužiteljici TĐ (sestri) daljnji iznos od 3.052,62 eura (članak 1101. ZOO-a) sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva tuženiku (14. srpnja 2016.) do isplate (članak 12. stavak 4. / stavak 6. po ZID ZOOP-a/2023[4] , članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

21. Budući da nije sporna visina imovinske štete (troškovi pogreba, žalbene odjeće, nadgrobnog spomenika i uništenog motocikla), tuženik je dužan uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu (4.776,88 eura) isplatiti po toj osnovi prvotužitelju IĐ i daljnji iznos od 1.957,20 eura ili ukupan iznos od 6.734,08 eura (70% od 9. 620,12 eura), drugotužiteljici NĐ uz dosuđeni iznos (464,53 eura) i daljnji iznos od 185,81 eura ili ukupno 650,34 eura (70% od 929,06 eura) i trećetužiteljici TĐ uz dosuđeni iznos od (464,53 eura) i daljnji iznos od 185,81 eura ili ukupno 650,34 eura (70% od 929,06 eura).

22. Na dosuđene iznose imovinske štete (prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom) prvo do treće tužiteljima pripada pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe (7. studenog 2016.) do isplate (članak 12. stavak 4. / stavak 6. po ZID ZOOP- a/2023, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

23. Materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno na štetu prvo do treće tužitelja i u odluci o troškovima prvostupanjskog postupka.

4 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOOP-a)

24. Naime, prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a pravo na troškove ostvaruje stranka koja je u većem dijelu uspjela u parnici. Tužitelji su uspjeli u parnici sa 70% (osnova 70% + visina 70% = 140%:2 =70%), a tuženik 30%, što znači da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima razmjerni dio troškova, odnosno 40% pripadajućeg troška.

25. Ukupni troškovi prvo do treće tužitelja na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku iznose 20.879,82 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 114.338,42 eura - za sastav odštetnog zahtjeva - 860,73 boda /Tbr.

32/1. OT[5] /, tužbe – 860,73 boda /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 21. srpnja 2022. /list 85./

- 25 bodova /Tbr. 8/4. OT/, od 21. srpnja 2023. /list 112. - 114./ - 860,73 boda /Tbr.

8/1. OT/, od 25. veljače 2025. /list 180. - 181./ - 860,73 boda /Tbr. 8/1. OT/, za zastupanje na ročištu 8. veljače 2017. /list 48./ - 430,36 boda /Tbr. 9/2. OT/, 13. travnja 2017. /list 50./ - 50 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 28. studenog 2019. /list 55. i 83./ - 50 bodova /Tbr. 9/5. OT/,15. veljače 2023. /list 104. - 105./ - 860,73 boda /Tbr. 9/1. OT/, 24. svibnja 2023. /list 107./ - 50 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 18. listopada 2023. /list 124. - 127./

- 860,73 boda /Tbr. 9/1. OT/, 17. siječnja 2024. /list 159. - 161./ - 860,73 boda /Tbr.

9/1. OT/, 2. rujna 2025. /list 184. - 186./ - 860,73 boda /Tbr. 9/1. OT/, 16. prosinca 2025. /list 189. - 192./ - 860,73 boda /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 8351,93 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 16.703,86 eura + 4.175,96 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 20.879,82 eura).

26. Preko iznosa od 20.879,82 eura do iznosa od 31.296,00 eura zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku nije osnovan (za iznos od 10.416,18 eura) jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i OT-om (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

27. Iz sadržaja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je plaćena samo sudska pristojba na tužbu u iznosu 663,61 eura (list 38.).

28. Prema tome, tužiteljima na ime troškova prvostupanjskog postupka pripada razmjeran iznos od 8.617,37 eura (40% od 21.543,43 eura), a koji trošak je tužiteljima dužan naknaditi tuženik (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja odluke o troškovima 19. svibnja 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a) i sam snositi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

29. Tužiteljima razmjerno uspjehu u žalbenom stadiju postupka (40,03%) pripada nagrada za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 750,56 eura (40,03 % od 1.875,00 eura). Naime, prema vrijednosti predmeta spora dijela prvostupanjske presude koji se pobija žalbom (57.202,38 eura) tužiteljima prema OT pripada nagrada u vrijednosti 625 bodova (Tbr. 10/1. i 54. OT) sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT), uvećana za 20% (Tbr. 40/1. OT), što daje iznos od 1.875 eura, od kojeg iznosa je tuženik dužan naknaditi tužiteljima iznos od 750,56 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke 19. svibnja 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

30. Preko iznosa od 750,56 eura do iznosa od 3.228,75 eura, za iznos od 2.478,19 eura zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu troška žalbe nije postavljen u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i OT, niti je razmjeran ostvarenom uspjeha u žalbenom stadiju postupka.

31. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

32. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužiteljima na ime naknade štete ukupan iznos od 80.036,90 eura od čega po osnovi pravične naknade prvotužitelju IĐ i drugotužiteljice NĐ iznose od po 30.658,98 eura, a trećetužiteljici TĐ iznos od 10.684,18 eura, sve sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate, po osnovi imovinske štete prvotužitelju IĐ iznos od 6.734,08 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (7. studenog 2016.) do isplate, te drugotužiteljici NĐ i trećetužiteljici TĐ iznose od po 650,34 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (7. studenog 2016.) do isplate, i naknaditi troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 9.367,93 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke 19. svibnja 2026., do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. i članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak IV. i V. i članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak VI.).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović