Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-467/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinjama toga suda Kseniji Grgić, predsjednici vijeća, Jadranki Travaš, članici vijeća - sutkinji izvjestiteljici i Roberti Pandža, članici vijeća u pravnoj stvari 1. tužitelja EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja KL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužiteljice RL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koje zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], protiv 1. tužene CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužene AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] obje zastupane po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu i 3. tužene HL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3711/2024-39 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužene CL i 2. tužene AL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3711/2024-39 od 19. studenog 2025. u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da su 1. tužitelj KL EL, 2.tužitelj KL, 3.tužiteljica RL suvlasnici za po 1/6 dijela, a 4.tužitelj LL suvlasnik za 1/2 dijela na nekretninama označenim kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tužitelji ovlašteni na temelju prvostupanjske presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena 1. tuženice CL u cijelosti, odnosno sa imena pok. CL NL.

Pod točkom II. izreke utvrđeno je da su 1. tužitelj KL EL, 2. tužitelj KL i 3. tužiteljica RL suvlasnici za po 1/6 dijela, a 4.tužitelj LL suvlasnik za 1/2 dijela na nekretninama označenim kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica],č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom utvrđenoga tužitelji ovlašteni na temelju prvostupanjske presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena sada pok.ČL u cijelosti, odnosno sa imena 2. tužene ad 2) AL.

Pod točkom III. izreke utvrđeno je da su 1. tužitelj KL EL, 2. tužitelj KL, 3. tužiteljica RL suvlasnici za po 1/6 dijela, a 4. tužitelj LL suvlasnik za 1/2 dijela na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom utvrđenoga tužitelji ovlašteni na temelju prvostupanjske presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena pok. FL za 2000/74820 dijela, odnosno sa imena 3. tužene HL i 1. tužene FL CL za 72820/74820 dijela, odnosno sa imena pok. UL.

Pod točkom IV. izreke naloženo je 1. i 2. tuženiku da tužiteljima solidarno u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 21.978,40 eura.

Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da im 1. i 2. tuženici solidarno naknade parniči trošak u iznosu od 8.500,00 eura.

2. Prvotuženica CL i drugotuženica AL protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II.,III. i IV. izreke podnijele su žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju navode žalbe i predlažu odbiti žalbu 1. i 2. tuženika.

4. Žalba 1. i 2. tužene je neosnovana.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Na žalbene navode da je sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje o prekidu ovog postupka s obzirom da je provedbom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu poslovni broj P-3744/2020 došlo do brisanja 1.tužene CL na dijelu nekretnine i upisa pok. NL kao vlasnika tih nekretnina, valja reći da su isti neosnovani. Prema ocjeni ovog suda provedba pravomoćne presude poslovni broj P- 3744/2020 od 14. srpnja 2021. koja je u zemljišnoj knjizi provedena pod brojem Z-27093/2024 ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1.ZPP-a , pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka temeljem odredbe čl. 213. st.1. ZPP-a, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja odlučujući o zahtjevu tužitelja u ovom postupku. Tužitelji su ovaj postupak pokrenuli prema svim tadašnjim upisanim zemljišno knjižnim (su)vlasnicima predmeta spora pod brojem Z-15248/2019 a prije zemljišno knjižne provedbe predmeta pod brojem Z-27093/2024.

7.1. Nastavno valja reći da je iz izvatka iz zemljišne knjige ( list 248 spisa) razvidno da su tužitelji zabilježili ovaj spor pod brojem Z-15248/2019, te su u trenutku upisa zabilježbe spora kao vlasnici odnosno suvlasnici predmeta spora bili upisani tuženici, odnosno FL, prednica 3. tužene. Kako su upisom zabilježbe ovog spora pod brojem Z-15248/2019 tužitelji osigurali prvenstveni red kod provedbe ove presude u zemljišnoj knjizi, to ne stoje žalbeni navodu 1. i 2 tužene da se pobijana presuda ne bi mogla može knjižiti, te da bila neprovediva. Stoga žalbeni navodi u tom pravcu žaliteljica nisu osnovani.

8. Predmet spora je zahtjev 1.-4. tužitelja za utvrđenjem vlasništva kojeg tužitelji temelje na tvrdnji da su preko svojih prednika vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina više od 40 godina, te da su vlasništvo nad istima stekli dosjelošću putem svojih prednika sada pok. ŽL i KL ĐL.

9. Tijekom postupka 3. tužena HL je priznala tužbeni zahtjev pa je sud u odnosu na nju donio presudu na temelju priznanja.

10. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- na temelju Izjave PL ud. Tome proizlazi da je pregledom njenog posjedovnog stanja utvrđeno da su u njenom posjedovnom listu upisane parcele koje uopće nisu njene već su greškom općinske agrarne komisije prenesene na nju neke parcele koje ona ne drži te predlaže Upravi za katastar Hvar da ½ predmetnih nekretnina prenese na ŽL odnosno da su iste bile od pok. BL od koje je isti kupio taj dio Golubinke ( list 10 spisa),

- na temelju Rješenja uprave za katastar općine Hvar od 16. srpnja 1979. utvrđeno je da su izmijenjeni podaci te je u posjedovnom listu u odnosu na predmetne nekretnine umjesto Bucat PL ud. IL, upisan ŽL ( list 11 spisa),

- da su očevidom na mjestu spora s vještakom geodetske struke Petrom Garmazom identificirane predmetne čestice te je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno kako su zemljišta većim dijelom omeđena suhozidima i starim kamenim podzidima, dok je ostatak obilježen kamenim međašima i bojom, a na određenim dijelovima su vidljivi ostaci starih stabala maslina,

- iz iskaza 1. tužitelja EL proizlazi da je posjed na predmetnoj nekretnini imao njegov pokojni otac ĐL i ML, koji su 1961. godine predmetnu nekretninu kupili od BL, pok. EL koja je nekretninu prodala iz razloga jer je njena nećakinja trebala ići u Australiju, da je kupoprodajna cijena iznosila 130 000 dinara. Iz iskaza, također proizlazi da su prednici tužitelja 1961. godine „ iskrčili „ predmetnu nekretninu „ te na istoj zasadili lavandu koja je tamo bila do 1990. kada je izgorjela u požaru, da su 1997. zasadili 13 stabala maslina, koje je pok. BL „ počupao“ no odlukom suda mu je bilo naloženo da predmetnu nekretninu vrati u prijašnje stanje, da su prednici tužitelja 2000. godine zasadili 13 maslina koje od tada pa do danas redovno održavaju, a nitko tužiteljima ni njihovim prednicima nije osporavao pravo na posjed,

- iz iskaza 4. tužitelja ĆL proizlazi da je u devetom mjesecu 1961. TL, nećakinja pok. BL trebala novac radi puta u Australiju koji je pok. BL koji je htjela posuditi od njegovog oca, a ako nema predložila mu je da kupi predmetnu nekretninu, nakon čega je njegov djed pok.GL dao ocu nova, tako da su predmetnu nekretninu kupili za 130 000 dinara kupili zajedno prednici tužitelja SL i GL ĐL

- iz iskaza 1. tužene CL proizlazi da joj je poznato da je nekretnina bila u posjedu tužitelja no da je čula iz razgovora pok. supruga JL i njenog svekra ŠL da su osporavali posjed tužitelja,

- iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je njegova baka PL „ sve prepisala „ njegovom ocu ŠL, da su obitelji GL i ML ušli u posjed predmetne nekretnine,

- iz iskaza svjedoka OL proizlazi da je obitelj ŠL i njegov djed cijelu nekretninu koja se nalazila u uvali kupili od „

Čaratonovih te da su se podijelili na način da je od pola vale pa niz more pripalo obitelji ŠL dok je druga polovica pripala njegovom djedu, da je PL 50 godina na predmetnoj nekretnini sjekla drva sa svojim suprugom te da je ZL ponudila njegovom ocu da kupi nekretninu „ [obrt] „ jer joj je trebao novac no kako otac nije imao novaca istu nekretninu je ponudila ML, koji ju je onda i kupio 1961. zajedno sa VL za 130.000,00 din te su na njoj sadili lavandu,

- iz iskaza svjedoka ED proizlazi da je 90-tih izbio požar nakon čega nakon čega su E na predmetnoj nekretnini najviše uzimali drva no posadili su i masline,

- iz iskaza svjedoka ELI proizlazi da je predmetna nekretnina bila u posjedu oca odnosno roditelja tužitelja EL, te je on osobno zajedno sa svojim roditeljima 1971./1972 pomagao na predmetnoj nekretnini brati lavandu.

11. Slijedom gornjih utvrđenja a savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza pa tako i iskaza svjedoka OL, ED, ELI te iskaza tužitelja KD i ĆL koji su saslušani u svrhu dokazivanja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su prednici tužitelja stupili u posjed predmetnih nekretnina 1961. godine kada su predmetne nekretnine kupili od tadašnje vlasnice BL koja je iste prodala prednicima tužitelja sada pok. ML i pok. VL za tadašnjih 1.300.000,00 dinara. Navedeno je potvrđeno iskazom svjedoka OL kojim je utvrđeno da je predmetna nekretnina naziva „ [obrt] „ prvo bila ponuđena njegovom ocu no kako nije imao novac onda su istu kupili prednici tužitelja. Također neprekinuti posjed prednika tužitelja od 1961.godine potvrđeni su iskazima svjedoka RD i ELI ĆD kojima je utvrđeno da prednicima tužitelja nitko nije osporavao posjed predmetnih nekretnina.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je otac tužitelja ĐL ( Toni ) Fistonić od 1961. kada je predmetnu nekretninu zajedno sa ML kupio od BL pok. EL bio posjednik nekretnina koje su predmet spora, koje pravo mu nitko nije osporavao, te da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, jer je protekao propisani rok dosjelosti za savjesnog posjednika propisan pravnim pravilnom iz paragrafa 1477. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja pravna pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), te je primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV i čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužitelji nisu dokazali savjesnost posjeda njihova prednika, odnosno da nisu dokazali način na koji je njihov prednik stekao predmetnu nekretninu, čime zapravo poistovjećuju zakonitost i poštenje posjeda, što je pogrešno i za odluku u ovoj pravnoj stvari nije odlučno.

14. Za razrješenje odnosa između stranaka kao mjerodavno pravo primjenjuju se pravna pravilna bivšeg OGZ, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV, jer se tužitelji pozivaju na vrijeme dosjedanja njihova prednika.

15. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1493. OGZ tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika, taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svog prednika, time da je prema pravnom pravilu 1468. OGZ bio propisan tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Prema već ranije prihvaćenom pravnom shvaćanju zauzetom na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., zauzeto je stajalište da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina je dostatan pošteni posjed od 20 godina (tako i Vrhovni sud primjerice u presudi Rev- x-51/13-2 od 23. srpnja 2014.).

17. Kako je u postupku utvrđeno da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu spornih nekretnina duže od 20 godina, počev od 1961. pa nadalje, te im to pravo nitko nikada nije osporavao, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću putem svojih pravnih prednika, time da tuženici nisu oborili predmnjevu poštenja (savjesnosti) tužitelja, jer u postupku nisu dokazali svoje tvrdnje da bi tužitelji bili nepošteni (nesavjesni) posjednici predmetnih nekretnina, to je pozivom na čl. 388. st. 2. ZV, i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz paragrafa 1493. i 1468. OGZ koja se primjenjuju u konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen.

18. Na žalbene navode da su tužitelji temeljem falsifikata upisali svoj posjed u Katastarskom operatu valja reći da je iz Rješenja Uprave za katastar i geodetske poslove Općine Hvar od 16. srpnja 1979. razvidno da su nakon prijašnjeg posjednika PL upisani kao posjednici predmetnih nekretnina prednici tužitelja CD i VL svaki za ½, da je navedeno rješenje pravomoćno, isto je dostavljeno sada pok. PL, prednici tuženika, pa stoga žalbeni navodi tuženika kojim sada u ovom postupku tvrde da je navedeno rješenje falsifikat a koje je na snazi jer nikada nije poništeno, nije odlučno.

19. Neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi, da pok. BL nije bila vlasnica predmetnih nekretnina s obzirom da iz „Izjave „ pok. PL, od 25. prosinca 1978. prednice tuženika ( list 10 spisa) proizlazi da predmetne nekretnine nisu njene, da se greškom upisane na nju te da iste ne drži te je istom Izjavom tražila da se za ½ od upisanih na nju prenese na prednika tužitelja ŽL, s tim da je u istoj Izjavi navedeno da je isti kupio od BL taj dio [obrt]. Da je pok, BL bila jedina vlasnica predmetnih nekretnina i da su prednici tužitelja od BL kupili predmetne nekretnine potvrđeno je i savjesnom ocjenom iskaza svjedoka OL, ED i ELI koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ih uvjerljivim. Također valja reći da iz ovjerene Izjave od 6. 2. 1961. (list 324 spisa) je razvidno da je brat BL, sada pok. IL ovlastio sada pok. BL da raspolaže kompletnom nepokretnm i pokretnom imovinom u [adresa], te da je istu između ostalog ovlaštena i prodati.

20. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženici nisu dokazali svoje tvrdnje da su pok. PL i pok. BL bile nepismene, za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, to su i žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

21. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da okolnost je li posjednik znao ili nije znao za upis u zemljišne knjige sama po sebi ne mora biti od utjecaja na savjesnost posjeda. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020. sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a što je ovdje i slučaj.

22. Na navode žalitelja valja reći da okolnost što su sporne nekretnine danas zapuštene i obrasle makijom i niskim raslinjem ne dovodi samo po sebi do gubitka prava vlasništva koje je tužitelj zajedno sa svojim prednicima stekao temeljem zakona.

23. Suprotno žaliteljevim prigovorima koji se svode na vlastitu drukčiju prosudbu dokaznih rezultata postupka, prvostupanjski sud je savjesnom i brižljivom ocjenom relevantnih ključnih okolnosti iz dokaza koje je valjano izveo, pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja i zaključke izložio dostatne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

24. Pravilna je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

25. Stoga je ovaj sud odbio žalbu 1. i 2. tuženika kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu u cijelosti.

26. Na kraju je za ukazati sudu da je odredbom čl. 59. st. 7. Sudskog poslovnika određeno da ako su u postupku dvije ili više stranaka ili se u istom postupku raspravlja o suprotnim zahtjevima (tužbi i protutužbi), stranke će se u izreci i obrazloženju spominjati punim imenom, a ne po redu nabrajanja (kao npr. prvotuženi, drugotuženi i slično), pa se stoga navođenje stranaka sa ad.1.,ad.2. itd. ukazuje u suprotnosti s navedenom odredbom Sudskog poslovnika.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić