Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1944/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ines Škofač, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-100/2023-19 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-100/2023-19 od 9. veljače 2024.:

- pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pok. KĆ, rođene O, kćeri Josipa, iz [adresa], rođene **.**.1914., a umrle **.**.2003., u ¼ dijela, u odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 913m2, od čega DVORIŠTE površine 693m2, GARAŽA površine 25m2 te KUĆA, [adresa], 22 površine 195m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], upisano pri Općinskom sudu u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, kao i dijelu kojim je tužiteljica ovlaštena temeljem presude po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u 1/8 dijela na navedenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava u tom dijelu sa imena tužene,

- pod točkom II. izreke kojom je utvrđeno da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pokojne HĆ u ¼ dijela u odnosu na potraživanja iznosa od 11,88 kn pohranjenog na štednoj knjižici Hrvatske poštanske banke d.d., broj računa 12100251474, te nalogom tuženoj da temeljem presude i po pravomoćnosti iste isplati tužiteljici ¼ iznosa navedenih potraživanja,

- pod točkom IV. Izreke kojom je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.240,59 € (slovima: tisućudvijestočetrdeseteura i pedesetdevetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 9. veljače 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 100/2023-19 od 9. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužiteljica ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na ovlaštenje da temeljem presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva preko 1/8 ukupnih dijelova nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 913m2, od čega DVORIŠTE površine 693m2, GARAŽA površine 25m2 te KUĆA, [adresa], 22 površine 195m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina].

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-100/2023-19 od 9. veljače 2024., u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuž iteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pokojne KĆ, rođene O, kćeri Josipa, iz [adresa], rođene **.**.1914., a umrle **.**.2003., u ¼ dijela, na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 913m2, od čega DVORIŠTE površine 693m2, GARAŽA površine 25m2 te KUĆA, [adresa], 22 površine 195m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], upisano j pri Općinskom sudu u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, te da je temeljem presude ovlaštena po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u 1/4 dijela navedene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava u tom dijelu sa imena tužene . Pod točkom II. izreke je utvrđeno da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pokojne KĆ u ¼ dijela, u odnosu na potraživanje iznosa od 11,88 kn pohranjenog na štednoj knjižici Hrvatske poštanske banke d.d., broj računa 12100251474, te je naloženo tuženoj da temeljem presude i po pravomoćnosti iste isplati tužiteljici ¼ iznosa navedenih potraživanja. Pod točkom III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom neutvrđenog iznosa neisplaćene mirovine pri HZMO, Područnoj službi Varaždin. Točkom IV. izreke je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.240,59 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 9. veljače 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), sadržajno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu te u cijelosti ukine pobijanu presudu kao i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe tuženice u cijelosti, te ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim tvrdi da joj kao zakonskoj nasljednici pripada nasljedno pravo iza pokojne bake HĆ.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovan je djelomično žalbeni razlog propisan odredbom čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, na koji sadržajno upire tuženica, budući je izreka prvostupanjske presude ( u dijelu koji se odnosi na ovlaštenje tužiteljice da zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmetom postupka u zatraženom i dosuđenom omjeru ) proturječna razlozima presude te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Takva povreda međutim ne isključuje mogućnost preinačenja prvostupanjske odluke u tom dijelu ( čl. 373. a st. 3. ZPP-a).

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženica sestre i djeca pokojnog TĆ, preminulog **.**.1994. godine u [adresa],

- da je TĆ bio sin HĆ, rođene O, umrle **.**.2003., iza koje je vođen ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu, poslovnim brojem O-852/03, pri čemu je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 24. listopada 2003. utvrđeno da ostavinsku imovinu čine nekretnine ( čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvije gospodarske zgrade u [adresa] i dvorište u [adresa] sa 695 m2 sve upisano u pl. 2745 k. o. [katastarska općina] i to u ½ dijela, te 6/72 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ) i potraživanja ( neutvrđeni iznos neisplaćene mirovine pri HZMO, Područnoj službi u Varaždinu te iznos od 11,88 kn pohranjen na štednoj knjižici Hrvatske poštanske banke d.d., broj računa 12100251474),

- da su u smrtovnici sastavljenoj iza pokojne KĆ, za koju je podatke dala tuženica 11. 9. 2003., kao zakonski nasljednici navedeni EĆ i SĆ, unuka,

- da je u ostavinskom postupku koji je vođen iza pokojne HĆ utvrđeno rodoslovlje temeljem podataka iz smrtovnice i izjave nasljednika, te se EĆ, kći ostaviteljice, prihvatila nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupila tuženici, koja se kao unuka i nasljednica po pravu predstavljanja iza pokojnog oca TĆ, prihvatila nasljedstva i ustupljenog joj dijela,

- da je nakon provedenog ostavinskog postupka tuženica proglašena zakonskom nasljednicom u cijelosti iza pokojne bake HĆ,

- da tužiteljica živi u [adresa] te nije bila pozvana na nasljeđivanje u ostavinskom postupku iza pokojne HĆ niti je sudjelovala u istom,

- da su tužiteljica i tuženica kao zakonske nasljednice sudjelovale u ostavinskom postupku koji je početkom 2003. vođen iza pokojne MĆ pod poslovnim brojem O-98/03, i u kojem se kao ostavinska imovina raspravljala druga polovina nekretnina koje u naravi čini kuća, gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] u [adresa], te se tužiteljica nasljedničkom izjavom prihvatila nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupila tuženici koja je proglašena nasljednicom u cijelosti.

9. Polazeći od nesporne činjenice da su stranke sestre i zakonske nasljednice pokojnog TĆ, sina KĆ koji je preminuo prije majke, potom činjenice da je iza bake stranaka proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem O-852/03 te je tuženica proglašena nasljednicom na cjelokupnoj imovini, koju su činile nekretnine upisane u kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvije gospodarske zgrade u [adresa] površine 204m2, dvorište u [adresa] površine 695m2, u ½ dijela i kčbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 6/72 dijela, te potraživanja neutvrđenog iznosa neisplaćene mirovine i iznosa od 11,88 kn pohranjen na štednoj knjižici, te činjenice da tuženica i nasljednica EĆ nisu prijavile tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu u postupku iza pokojne HĆ, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljicu ne veže učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju temeljem čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03 - dalje: ZN) budući da nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojne bake.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud smatra da isti nije osnovan budući je tužena očito "zanijekala" zakonsku nasljednicu te drži posjed nekretnine kao nepoštena posjednica, pa da se u odnosu na nju primjenjuje zastarni rok od 20 godina prema članku 138. st. 2. ZN, pri čemu navodi kako nije mogao prihvatiti tvrdnju tuženice da je tužiteljica rekla da ju ne prijavljuje u ostavinskom postupku budući je tuženica znala da ju mora prijaviti, poglavito jer su obje stranke nekoliko mjeseci prije sudjelovale u ostavinskom postupku iza pokojne MĆ, pri čemu nije relevantno što se tužiteljica tada odrekla nasljedstva u korist tuženice, budući je svaka ostavina zasebna, pa usvaja tužbeni zahtjev kojim utvrđuje da je tužiteljica zakonska nasljednica bake u ¼ dijela te je ovlaštena temeljem presude ishoditi uknjižbu na ¼ dijela na nekretninama koje čini kuća i gospodarske zgrade na adresi u [adresa], sada kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ¼ dijela potraživanja u pogledu iznosa od 11,88 kn pohranjenog na štednoj knjižici, dok odbija tužbeni zahtjev u pogledu isplate neutvrđenog dijela neisplaćene mirovine.

11. Tuženica u žalbi osporava prvostupanjsku odluku sadržajno ističući kako je izreka presude proturječna i neprovediva jer tužiteljica nikako i nikada ne bi mogla steći pravo na upis ¼ dijela navedene nekretnine na svoje ime već jedino i isključivo 1/8 dijela, obzirom da je u ostavinskom postupku predmetom nasljeđivanja bilo samo ½ dijela predmetne nekretnine. Također, tuženica ističe da je razlog na kojem se temelji presuda činjenica da sud nije povjerovao tuženici glede tvrdnje da je do neprijavljivanja tužiteljice u ostavinskom postupku došlo stoga jer je postojala jasna uputa tužiteljice za takvim postupanjem, pri čemu sud nije uzeo u obzir to da je osam mjeseci prije smrti HĆ umrla MĆ iza koje su nasljednice bile iste osobe kao i iza KĆ te je tužiteljica svoj nasljedni dio ustupila tuženici. Žaliteljica ponavlja navode da je tužiteljica znala za smrt bake kao i činjenicu da se vodi ostavinski postupak, pa kako je baka umrla 2003. ponavlja i prigovor zastare potraživanja.

12. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, pazeći i po službenoj dužnosti na povrede na koje je to ovlašten i dužan paziti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio djelomičnu osnovanost i pravilnost iznesenih tvrdnji i stajališta tuženice u pogledu ovlaštenja tužiteljice da zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva u omjeru koji je prvostupanjski sud dosudio, u kojem dijelu je pobijana odluka proturječna iznesenim razlozima, dok u preostalom dijelu žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka i donesene odluke.

13. Kako tuženica žalbom izričito navodi da prvostupanjsku odluku pobija u cijelosti, to je razmatranjem pobijane odluke u granicama ispitivanja ( čl. 365. st. 1. ZPP ), utvrđeno da je žalba djelomično nedopuštena. Naime, tuženica žalbu ulaže i na dio prvostupanjske odluke pod točkom III. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, i u odnosu na koji ne posjeduje pravni interes za podnošenjem žalbe ( čl. 358. st. 3. ZPP), pa je žalbu u tom dijelu primjenom čl. 366. st. 1. ZPP u svezi čl. 358. st. 3. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

14. U odnosu na preostali dio žalbenih navoda valja ukazati da je za predmet spora odlučno da li tužiteljica predstavlja osobu kojoj pripada nasljedno pravo u pogledu ostavine iza pokojne bake HĆ, te da li na njezin status zakonske nasljednice mogu utjecati okolnosti koje tuženica ističe u sklopu postupka i koji polaze od tvrdnje da je do neprijavljivanja u ostavinskom postupku došlo po nalogu same tužiteljice. Osim navedenog, u postupku je sporan istaknuti prigovor zastare.

15. Pravna osnova tužiteljičina zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 232. st. 4. ZN kojom je propisano da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Odredbom čl. 232. st. 2. ZN je propisano da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ZN nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, a on to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

16. Kako je nesporno da tužiteljica nije bila osobno pozvana niti je sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojne bake HĆ, vođenom pod poslovnim brojem spisa O-852/03 pred Općinskim sudom u Varaždinu, to ista u smislu čl. 232. st. 4. ZN nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pri čemu za primjenu navedene odredbe nisu odlučni razlozi zbog kojih određena osoba nije sudjelovala u ostavinskom postupku i zbog kojih nije uredno pozvana, obzirom da je ostavinski sud bio dužan pozvati sve zakonske nasljednike i osobe koje polažu pravo na nasljeđivanje, a što u odnosu na tužiteljicu nesporno nije učinjeno.

17. Prvostupanjski sud je pri tome pravilno zaključio da razlozi koje tuženica ističe u pogledu toga zašto nije prijavila tužiteljicu u ostavinskom postupku ( jer je živjela u [adresa] i navodno tražila da ju se ne spominje kao nasljednicu kao i stoga jer je nekoliko mjeseci prije toga u ostavinskom postupku iza pokojne MĆ u kojem su obje stranke pozvane na nasljedstvo svoj nasljedni dio ustupila tuženici ) nisu odlučni niti relevantni u pogledu primjene čl. 232. st. 4. ZN, pri čemu je pravilno zamijetio da tužiteljica nije navedena kao zakonska nasljednica niti u smrtovnici sastavljenoj 11. rujna 2003. temeljem podataka koje je davala upravo tuženica, i koja potom zajedno sa drugom nasljednicom ( tetom stranaka EĆ ) prilikom sastavljanja rodoslovlja na ročištu 24. listopada 2003., nije navela postojanje tužiteljice kao zakonske nasljednice.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud je također pravilno odbio isti te žalbeni navodi tuženice ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja u sklopu primjene odredbe čl. 138. st. 2. ZN.

19. Naime, odredbom čl. 138. st. 1. ZN je propisano da pravo zahtijevati ostavinu prema poštenom posjedniku zastarijeva u subjektivnom roku od godine dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, odnosno najkasnije u objektivnom roku od 10 godine računajući od smrti ostavitelja. S druge strane, odredbom čl. 138. st. 2. ZN je propisano da prema nepoštenom posjedniku pravo zahtijevati ostavinu zastarijeva za 20 godina.

20. Za ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora zastare je odlučno da li je istaknut prema poštenom ili nepoštenom posjedniku ostavine, pri čemu nepoštenog posjednika čini osoba koja je mogla ili morala znati za okolnosti koje ukazuju na to da određena osoba nije sudjelovala u ostavinskom postupku i tim putem ostvariti pripadajuće nasljedno pravo.

21. Kako je tuženica nesporno znala da je tužiteljica zakonska nasljednica koja kao i ona sama, nasljeđuje pokojnu baku, to tuženica predstavlja nepoštenog posjednika ostavine, prema kojemu pravo zahtijevati ostavinu zastarijeva isključivo u roku od 20 godina od smrti ostavitelja ( tako i VSRH u odluci Rev 3138/2018-2 od 30. kolovoza 2022. ), pa kako je HĆ preminula **.**.2003., a tužba u predmetom postupku je podnesena 22. rujna 2022., to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio neosnovanost istaknutog prigovora zastare, pri čemu za isti nije odlučno postojanje subjektivnog i objektivnog roka koji se temeljem čl. 238. st. 1. ZN odnosi na poštenog posjednika ostavine, već je odlučna isključivo primjena odredbe čl. 238. st. 2. ZN koja propisuje dvadesetogodišnji rok zastare.

22. Stoga žalbeni navodi tuženice u pogledu same osnove tužbenog zahtjeva i činjenice da tužiteljica kao zakonska nasljednica nije vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju iza pokojne bake, nisu pravilni niti osnovani.

23. Međutim, pravilno tuženica ukazuje da u pogledu nekretnina koje su raspravljene kao ostavinska imovina iza pokojne bake stranaka, tužiteljica ne može zahtijevati uknjižbu prava vlasništva u omjeru od ¼ ukupnog dijela na tim nekretninama, kako je suđeno.

24. Naime, ostavinsku imovinu iza pokojne HĆ je činila nekretnina ( ranija čkbr. [katastarska čestica] kuća i 2 gospodarske zgrade i dvorište u [adresa], sada upisana kao kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ) i koja je bila upisana kao knjižno vlasništvo ostaviteljice u ½ dijela, dok je drugu polovinu u cijelosti naslijedila tuženica u ostavinskom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem spisa O-98/03 iza pokojne MĆ.

25. Na toj polovini nekretnina iza pokojne HĆ, kao zakonski nasljednici su dolazili djeca ostaviteljice EĆ i pokojni otac stranaka TĆ, koji je preminuo prije ostaviteljice, i kojeg su nasljeđivale tužiteljica i tuženica kao djeca po pravu predstavljanja, svaka u ½ dijela.

26. Tuženica je u sklopu nasljednog prava iza pokojne bake HĆ trebala naslijediti ¾ dijela ( ¼ dijela po pravu predstavljanja iza oca te 2/4 dijela temeljem ustupljenog dijela od tete EĆ) dok je tužiteljica trebala naslijediti ¼ dijela, pa je u tom utvrđujućem dijelu u pogledu nasljednog dijela pobijano rješenje pravilno.

27. Međutim, kako se na nekretnini odnosno kući i dvorišnim zgradama u [adresa] raspravljala samo ½ odnosno 4/8 dijelova te nekretnine, budući je pokojna HĆ bila suvlasnicom samo u tom dijelu, to je prvostupanjski sud nepravilno usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je ovlastio tužiteljicu ishoditi i zatražiti uknjižbu prava vlasništva u ¼ dijela predmetnih nekretnina , obzirom da takvo pravo tužiteljica ostvaruje na ¼ dijela suvlasničkog dijela pokojne HĆ koji je iznosio ½ dijela cijele nekretnine, odnosno na 1/8 ukupnih dijelova nekretnine, a kako pravilno ukazuje tuženica u žalbi.

28. Pobijana odluka je u tom dijelu proturječna razlozima presude ( postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika ) te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, koja međutim ne isključuje mogućnost preinačenja prvostupanjske odluke u tom dijelu ( čl. 373. a st. 3. ZPP-a).

29. Slijedom navedenoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu žalba tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu ( u dijelu kao pod točkom I. izreke ove presude) dok je primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u dijelu točke I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva preko 1/8 dijelova nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina] ( točka II. izreke presude), dok je u odnosu na pobijanu točku III. prvostupanjske odluke primjenom čl. 366. st. 1. ZPP u svezi čl. 358. st. 3. ZPP, žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

30. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tuženica samu visinu nije posebno osporavala.

31. Kako je tuženica sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu koji nije od utjecaja na postojanje pravne osnove zahtjeva i koji se odnosi na dio zatraženog omjera u pogledu uknjižbe prava vlasništva, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

32. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom sastava odgovora na žalbu i pristojbe na odgovor na žalbu, isti je valjalo odbiti temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a obzirom da nije bio nužan za žalbeni postupak ( točka III. izreke rješenja).

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić