Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2158/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice HEP Elektre d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, koju zastupa punomoćnica Maja Krstović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orlić, Ljubičić i partneri, sa sjedištem u [adresa], odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj R2-114/2026 od 28. travnja 2026., dana 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagateljice HEP Elektre d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj R2 - 114/2026 od 28. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe na prijedlog za izdavanje rješenja o nasljeđivanju te je potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj R2-114/2026-4 od 10. travnja 2026.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi predlagateljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114,/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2., u svezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Predlagateljica u žalbi, istovjetno kao i u prigovoru protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj R2-114/2026-4 od 10. travnja 2026., navodi da je prvostupanjski sud pogrešno naplatio pristojbu za „prijedlog“, a za što nije propisano plaćanje pristojbe, svakako ne u iznosu od 26,54 eura, uz tvrdnju da se pristojba iz čl. 28. st. 9. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23, dalje ZSP), nije mogla naplatiti, te da je takvim postupanjem prekršena odredba čl. 33. ZSP -a, s obrazloženjem da nije ispravno tumačenje prvostupanjskog suda da se pristojba za prijedlog plaća samo iz razloga što se povodom njega kreirao novi predmet, pri čemu da se radilo o zahtjevu za razmatranje spisa.
6. Neosnovano u žalbi predlagateljicaj prigovara zakonitosti pobijanog rješenja.
7. Naime, iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja, u bitnome proizlazi kako je temeljem odredbi čl. 28. ZSP-a, rješenjem istoga suda poslovni broj R2- 11472026-4 od 10. travnja 2026., predlagateljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za prijedlog u iznosu od 26,54 eura.
8. Iz stanja spisa proizlazi i to da je predlagateljica 3. ožujka 2026. podnijela prvostupanjskom sudu podnesak kojim moli dostavu rješenja o nasljeđivanju u predmetu iza pok. JL, s obrazloženjem da ima pravni interes za traženje navedenog rješenja s obzirom na to da je ostavitelj prema njoj imao dug, pa da joj je potrebno traženo rješenje o nasljeđivanju radi pokretanja odgovarajućih postupaka radi naplate navedenog duga. Navedeni prijedlog je predan sudu elektronskim putem, u kojem je kao pristojbena osnovica naveden iznos od 0,00 eura, Tar. br. 4. st. 1., nominalni iznos od 13,27 eura, postotak po osnovi oslobođenja od 50% te iznos za platiti od 6,64 eura, za koji iznos je navedeno da nije plaćen, a kao razlog neplaćanja je navedeno da će ga obveznik sam platiti.
9. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se povodom zahtjeva predlagateljice formirao ovosudni spis pod poslovnim brojem R2-114/2026, s obrazloženjem da se u protivnom, u slučaju da spis nije formiran, na niti jedan način ne bi moglo udovoljiti traženju predlagateljice, pa tako niti dostaviti traženo rješenje o nasljeđivanju koje joj je dostavljeno uz dopis istoga suda od 4. ožujka 2026.
10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da prvostupanjski sud odbija prigovor predlagateljice s obzirom na to da je predlagateljica predmetnim prijedlogom inicirala postupak za izdavanje (dostavljanje) rješenja o nasljeđivanju, na koji prijedlog je dužna platiti propisanu pristojbu iz Tar. br. 4. Tarife sudskih pristojbi (Uredba o tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“, broj 37/23, dalje Tarifa), kojim Tarifnim brojem je regulirana pristojba koja se plaća u izvanparničnim postupcima koji nisu propisani posebnim odredbama za pojedine izvanparnične postupke, u iznosu od 13,27 eura, iz razloga što u predmetnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu Tbr. 33. Tarife sudskih pristojbi (koja se odnosi na razmatranje sudskih spisa radi traženja obavijesti, razgledavanja, fotografiranja, preslikavanja i prijepisa spisa), pa kako predlagateljica nije platila pristojbu u trenutku podnošenja podneska, primijenjena je odredba čl. 28. st. 9. ZSP-a, po kojoj je naloženo predlagateljici platiti pristojbu na svoj prijedlog/zahtjev u propisanom iznosu od 13,27 eura, kao i dodatnu pristojbu koja se odnosi na izdavanje samog rješenja o plaćanju pristojbe u iznosu od 13,27 eura, dakle u ukupnom iznosu od 26,54 eura, kako je predlagateljici i naloženo pobijanim rješenjem.
11. Prema članku 3. ZSP-a, pristojbu plaća osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu radnja poduzima.
12. Prema Tar. br. 4. toč. 1. Tarife određeno je da se za prijedlog za pokretanje (izvanparničnog) postupka ili za povrat u prijašnje stanje plaća pristojba od 13,27 eura, pri čemu je u napomenama uz navedeni Tarifni broj navedeno pod toč. 1. da se pristojba iz toga Tar. br. plaća u izvanparničnim postupcima koji nisu propisani posebnim odredbama za pojedine izvanparnične postupke.
13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, dok je st. 4. propisano da ako se sudska pristojba sukladno odredbama toga članka ne plati u utvrđenim rokovima, da se sudska pristojba plaća u iznosima utvrđenim Tarifom.
14. Dakle, odredbom čl. 7. ZSP-a propisan je trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe i rok plaćanja za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je trenutak njihovog podnošenja, kao i visina sudske pristojbe, a to je polovica punog iznosa sudske pristojbe.
15. Prema odredbi čl. 28. st. 1., 3., 5. i 9. ZSP-a, propisano je (1) da će sud upozoriti stranku koja je nazočna sudskoj radnji za koju treba platiti pristojbu, a pristojbu nije odmah platila, da u roku od tri dana plati pristojbu te će stranci dati podatke o iznosu sudske pristojbe i broju računa prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske na koji je potrebno izvršiti uplatu, (3) da ako stranka ne postupi po upozorenju iz stavka 1. istoga članka, da će sud donijeti rješenje o pristojbi kojim će stranku pozvati na plaćanje pristojbe u roku od osam dana od dostave rješenja, (5) da će sud kada putem pošte primi podnesak za koji pristojba nije plaćena ili nije u cijelosti plaćena, donijeti rješenje o pristojbi kojim će pozvati podnositelja podneska da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati pristojbu te će ga upozoriti na posljedice iz članka 30. istoga Zakona, s time da se na rješenje o pristojbi iz stavaka 3. i 5. istoga članka plaća dodatna pristojba u iznosu od 13,27 eura.
16. Kako se radi o zahtjevu za dostavljanje rješenja o nasljeđivanju, navedeni zahtjev se ima smatrati podneskom za koji je načelno propisana obveza plaćanja pristojbe iz čl. 4. ZSP-a, iz kojeg razloga proizlazi da se na takav zahtjev plaća sudska pristojba i to ona pristojba koja je propisana Tar. br. 4. toč. 1. Tarife, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
17. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 33. Tarife koja se odnosi na razmatranje spisa, s obzirom na to da zahtjev za dostavljanje suske odluke ne predstavlja takav zahtjev, pa se posljedično tome ne primjenjuju niti napomene uz taj Tarifni broj.
18. Kako iz stanja spisa proizlazi da žaliteljica prilikom podnošenja predmetnog podneska nije platila dužni iznos od 13,27 eura propisan Tar. br. 4. toč. 1. Tarife, čime je izgubila pravo na korištenje privilegije plaćanja polovice sudske pristojbe, u takvoj situaciji pravilno sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj R2-11472026-4 od 10. travnja 2026., obvezuje žaliteljicu na plaćanje punog iznosa sudske pristojbe od 13,27 eura, kao i dodatne pristojbu na rješenje o sudskoj pristojbi sukladno odredbi čl. 28. st. 9., što ukupno iznosi 26,54 eura, čemu žaliteljica žalbenim neosnovano prigovara.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor žaliteljice protiv rješenja kojim joj je naloženo platiti sudsku pristojbu (čl. 29. st. 2. ZSP-a), na što je bez utjecaja žalbeni navod žaliteljice kojim prigovara da u aplikaciji e-komunikacije ne postoji upozorenje iz čl. 28. ZSO-a, imajući u vidu da je za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku (sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda), kako je to već prethodno i navedeno, odredbom čl. 7. ZSP-a propisan trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe i rok njezina plaćanja, čime se stranka prilikom podnošenja pošiljke upoznaje s obvezom plaćanja dužne sudske pristojbe (o iznosu sudske pristojbe i broju računa prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske na koji je potrebno izvršiti uplatu).
20. Dakle, žaliteljica je dužna platiti propisani iznos pristojbe za podneseni podnesak u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi, pa je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je žaliteljici naložio plaćanje sudske pristojbe za navedeni podnesak, a potom i kada je odbio kao neosnovan njezin prigovor protiv rješenja o plaćanju pristojbe, što znači da je pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo, a o razlozima svoje odluke ujedno dao i valjano obrazloženje.
21. S obzirom na sve prethodno izneseno, valjalo je žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 29. st. 4. ZSP-a.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Sutkinja:
Roberta Pandža
