Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1495/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po odvjetnicima iz OD Macura i Restović j.t.d., iz Šibenika, Stjepana Radića 24, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanoj po odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2728/2024-20 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2728/2024-20 od 30. siječnja 2026. u dijelu pod točkom 1. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P -2728/2024-20 od 30. siječnja 2026. u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2728/2024-20 od 30. siječnja 2026. odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu, kreditna partija [broj kredita], sklopljen dana 07. studenog 2007. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Igora Lučeva pod brojem OV- 20775/07 od 20.11.2007. godine, između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., u članku 7., stavku 2. ugovoreno da za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju UČ, iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.809,87 EUR-a uvećano za zakonsku zateznu kamata koja teče od:

15.03.2008 godine na iznos od 37,49 Eur

15.04.2008 godine na iznos od 37,47 Eur

15.05.2008 godine na iznos od 37,44 Eur

15.06.2008 godine na iznos od 37,41 Eur

15.07.2008 godine na iznos od 37,38 Eur

15.08.2008 godine na iznos od 37,35 Eur

15.09.2008 godine na iznos od 37,33 Eur

15.10.2008 godine na iznos od 37,30 Eur

15.11.2008 godine na iznos od 37,27 Eur

15.12.2008 godine na iznos od 37,24 Eur

15.01.2009 godine na iznos od 37,20 Eur

15.02.2009 godine na iznos od 37,17 Eur

15.03.2009 godine na iznos od 37,14 Eur

15.04.2009 godine na iznos od 37,11 Eur

15.05.2009 godine na iznos od 37,07 Eur

15.06.2009 godine na iznos od 37,04 Eur

15.07.2009 godine na iznos od 37,01 Eur

15.08.2009 godine na iznos od 92,46 Eur

15.09.2009 godine na iznos od 92,39 Eur

15.10.2009 godine na iznos od 92,32 Eur

15.11.2009 godine na iznos od 92,24 Eur

15.12.2009 godine na iznos od 92,17 Eur

15.01.2010 godine na iznos od 92,09 Eur

15.02.2010 godine na iznos od 92,01 Eur

15.03.2010 godine na iznos od 91,93 Eur

15.04.2010 godine na iznos od 91,85 Eur

15.05.2010 godine na iznos od 91,77 Eur

15.06.2010 godine na iznos od 78,12 Eur

15.07.2010 godine na iznos od 78,05 Eur

15.08.2010 godine na iznos od 77,97 Eur

15.09.2010 godine na iznos od 77,89 Eur

15.10.2010 godine na iznos od 77,81 Eur

15.11.2010 godine na iznos od 77,72 Eur

15.12.2010 godine na iznos od 77,64 Eur

15.01.2011 godine na iznos od 77,55 Eur

15.02.2011 godine na iznos od 77,46 Eur

15.03.2011 godine na iznos od 77,37 Eur

15.04.2011 godine na iznos od 77,28 Eur

15.05.2011 godine na iznos od 77,19 Eur

15.06.2011 godine na iznos od 77,10 Eur

15.07.2011 godine na iznos od 77,00 Eur

15.08.2011 godine na iznos od 63,82 Eur

15.09.2011 godine na iznos od 63,74 Eur

17.10.2011 godine na iznos od 63,65 Eur

15.11.2011 godine na iznos od 63,56 Eur

15.12.2011 godine na iznos od 63,47 Eur

15.01.2012 godine na iznos od 63,38 Eur

15.02.2012 godine na iznos od 63,28 Eur

15.03.2012 godine na iznos od 63,19 Eur

15.04.2012 godine na iznos od 63,09 Eur

15.05.2012 godine na iznos od 63,00 Eur

15.06.2012 godine na iznos od 62,90 Eur

15.07.2012 godine na iznos od 62,80 Eur

15.08.2012 godine na iznos od 62,70 Eur

15.09.2012 godine na iznos od 62,59 Eur

15.10.2012 godine na iznos od 62,49 Eur

15.11.2012 godine na iznos od 62,38 Eur

15.12.2012 godine na iznos od 62,27 Eur

15.01.2013 godine na iznos od 62,16 Eur

15.02.2013 godine na iznos od 62,05 Eur

15.03.2013 godine na iznos od 61,94 Eur

15.04.2013 godine na iznos od 61,83 Eur

15.05.2013 godine na iznos od 61,71 Eur

15.06.2013 godine na iznos od 61,60 Eur

15.07.2013. godine na iznos od 61,48 Eur

15.08.2013. godine na iznos od 63,30 Eur

15.09.2013 godine na iznos od 63,18 Eur

15.10.2013 godine na iznos od 63,05 Eur

15.11.2013 godine na iznos od 62,92 Eur

15.12.2013 godine na iznos od 62,79 Eur

15.01.2014 godine na iznos od 62,66 Eur

15.02.2014 godine na iznos od 51,59 Eur

15.03.2014 godine na iznos od 51,47 Eur

15.04.2014 godine na iznos od 51,35 Eur

15.05.2014 godine na iznos od 51,23 Eur

15.06.2014 godine na iznos od 51,11 Eur

15.07.2014 godine na iznos od 50,99 Eur

15.08.2014 godine na iznos od 38,78 Eur

15.09.2014 godine na iznos od 38,68 Eur

15.10.2014 godine na iznos od 38,58 Eur

15.11.2014 godine na iznos od 38,48 Eur

15.12.2014 godine na iznos od 38,37 Eur

15.01.2015 godine na iznos od 38,27 Eur

15.02.2015 godine na iznos od 30,90 Eur

15.03.2015 godine na iznos od 30,81 Eur

15.04.2015 godine na iznos od 30,72 Eur

15.05.2015 godine na iznos od 30,63 Eur

15.06.2015 godine na iznos od 30,54 Eur

15.07.2015 godine na iznos od 30,44 Eur

15.08.2015 godine na iznos od 23,72 Eur

15.09.2015 godine na iznos od 23,64 Eur

15.10.2015 godine na iznos od 23,56 Eur

15.11.2015 godine na iznos od 23,48 Eur

15.12.2015 godine na iznos od 23,40 Eur

15.01.2016 godine na iznos od 23,32 Eur

15.02.2016 godine na iznos od 14,64 Eur

15.03.2016 godine na iznos od 14,58 Eur

01.03.2016 godine na iznos od 1.392,78 Eur

S time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja mkredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine .

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.398,17 EUR-a. sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem i za isplatom utužene svote, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 7. studenoga 2007. Ugovor o namjenskom kreditu br. [broj kredita] (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 523.900 kuna, na rok otplate od 20 godina;

- namjena kredita jest kupnja stana;

- u članku 2. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 5,55% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu;

- ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 240 jednakih mjesečnih anuitetima, od prvog koji dospijeva 1. ožujka 2007, pa nadalje;

- tužitelj je do 1. ožujka 2016. otplatio 99 anuiteta;

- stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

- prema vještaku tužitelj je zbog primjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u razdoblju od početka otplate kredita do 1. ožujka 2016. platio tuženiku 5.417,09 eura više no što bi platio po prvotnom tečaju po kojem mu je isplaćen kredit u kunama;

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P - 1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnos ima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne nov ine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje ZZP/14), pa odlučio kao u izreci.

Posebno o odluci pod točkom 1. izreke osporene presude:

9. Sud je prvog stupnja u odnosu na ovaj dio odluke pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Ponajprije treba kazati kako se učinak gore spomenute kolektivne tužbe, odnosno pravomoćnih odluka donesenih u tom predmetu, ne odnosi izravno na ovaj predmet jer se ne radi o kreditu u CHF već o kreditu u kunama. Zato je potrebno utvrditi da li u konkretnom slučaju postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati. Ali pravna shvaćanja zauzeta u pravomoćnim odlukama donesenim u spomenutom predmetu povodom spomenute kolektivne tužbe kojima se tumače zakonske odredbe dijeli i ovaj viši sud, a prihvaća ih i sud prvog stupnja.

11. Nakon citiranja meritornih odredbi sud prvog stupnja zaključuje kako „odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 5,49% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.“

12. Nije točno da sud prvog stupnja tek paušalno navodi kako je odredba nepoštena, bez navođenja zakonskih razloga. Upravo suprotno, sud prvog stupnja jasno navodi kako su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 96. st. 1. i 2. ZZP: o predmetnoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Riječ je o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca zbog čega vrijedi predmnijeva, koju tuženik u postupku nije oborio, da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

13. Da je ta odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača vidljivo je iz rezultata financijskog vještačenja gdje su izračunati podaci kolike bi bile obveze potrošača bez te odredbe, a koliko je on doista platio uz kalkulaciju dotične odredbe. Vještak je izračunao da je tužitelj u razdoblju od početka otplate kredita do 1. ožujka 2016. platio tuženiku 5.417,09 eura više no što bi platio po prvotnom tečaju po kojem mu je isplaćen kredit u kunama. A riiječ je o doista značajnom iznosu, odnosno o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Da je tužitelj doista potrošač, zbog čega se odredbe ZZP/07 odnose na predmetni ugovor, proizlazi iz teksta samog ugovora u kojem je opisano namjensko korištenje odobrenih sredstava, a ugovoren je i nadzor banke da li se sredstva koriste namjenski. U tom kontekstu iskaz tužitelja da su mu sredstva bila potrebna za rješavanja njegovog stambenog pitanja kupnjom stana putem stambenog kredita djeluje uvjerljivo, a to znači da se doista radi o potrošaču, u smislu zakonske definicije tog pojam iz odredbi ZZP/07.

15. Ugovor je zaključen 7. studenoga 2007. zbog čega se na njega primjenjuju propisi iz ZZP/07 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007, kako pravilno navodi sud prvog stupnja. Žalitelj pogrešno smatra da se na ovaj predmet primjenjuju odredbe ranijeg zakona, to jest ZZP/03.

16. Radi svega toga valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP presudom potvrditi osporenu presudu u dijelu pod točkom 1. izreke.

Posebno o odluci pod točkama 2. i 3. izreke osporene presude:

17. Sud je prvog stupnja u odnosu na ovaj dio odluke ostvario bitnu povredu parničnih propisa iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

18. Naime, pravilno ukazuje tuženik u žalbi da je sud tužitelju dosudio iznos od 6.809,87 eura na ime naknade zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamati, a što je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka Majde Korljan čiji zaključak glasi: „Temeljem Rješenja naslovnog suda izvršeni su izračuni iz kojih proizlazi:

- Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 1 proizlazi da je Banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 5,55% više obračunala iznose kamata u ukupnom iznosu od 40.815,09 kn / 5.417,09 EUR[1] i to od početka otplate kredita do dana 1. ožujka 2016.

- Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 ukupan iznos izračunate tzv. negativne razlike ukupno iznosi 24.975,80 kn/3.314,86 Eur za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 1. prosinca 2021. (podaci prema kartici prometa po kreditu do 1. prosinca 2021.). Ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike kamata od dana otplate kredita do dana 1. prosinca 2021., razlika kamate iznosi 16.166,30 kn/2.145,64 Eur.“

19. Sud je prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Korljan (točka 5. obrazloženja), ali kako je došao do brojke od 6.809,87 eura, nije razvidno iz obrazloženja presude pa ju nije moguće ispitati.

20. To je brojaka iz zadnjeg tužbenog zahtjeva gdje tužitelj izračunu vještaka dodaje i 1.392,78 eura za koje smatra da mu pripadaju preko vještačkog izračuna jer da je vještak „propustio navesti koliko bi iznosila glavnica kredita na dan 1. ožujka 2016. da je ugovorena stopa bila ista tijekom cijelog perioda otplate“ (list 165 -166 spisa). Ali o tome u presudi nema razloga.

21. Osim toga, u obrazloženju, u točkama 4. i 23. obrazloženja presude, sud prvog stupnja utvrđuje kako je prvobitna ugovorene kamatna stopa iznosila 5,5% godišnje dok iz ugovora proizlazi da je ona bila 5,55% godišnje.

22. Zbog toga presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

23. Slijedom navedenog sud je prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP pa je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbu kao osnovane i ukinuti presudu prvog stupnja i vratiti predmet na ponovno suđenje.

24. Također je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka jer još nije poznat konačan ishod postupka i razmjeri uspjeha stranaka u postupku.

25. O zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbi odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

26. Prilikom ponovljenog postupka sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti, ocijeniti te dokaze i utvrditi bitne činjenice te potom na njih primijeniti materijalno pravo, izbjegavajući bitnu povredu parničnih propisa na koju je gore ukazano, te na kraju donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević