Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1876/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. 4. tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Danieli Rude, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rude i partneri d.o.o. iz Šibenika, Stjepana Radića br. 6/II, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. iz Splita, Lovretska 5, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2264/2021-26 od 5. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2264/2021-26 od 5. veljače 2025. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2264/2021-26 od 5. veljače 2025. u dijelu pod točkom V. izreke pa se o tome ovako odlučuje:

Svaka stranka snosi svoj troška postupka.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 2264/2021-26 od 5. veljače 2025. suđeno je:

„I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 1. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj [katastarska čestica], sklopljenog 28. rujna 2005. između tužitelja ad 1 PG FG kao korisnika kredita ŽG kao založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-396/05 od 5. listopada 2005. CHF, u dijelu koji se odosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a kojima je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti od 111.000,00 CHF po srednjem tečaju kredita na dan korištena kredita prema otplatnom planu Banke, po godišnoj kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s odlukama kreditora te da se svaki pojedini anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

II. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članaka 1.,4, i 7 Ugovora o kreditu broj [katastarska čestica], sklopljenog 8.lipnja 2015. između tužitelja ad 1 PG kao korisnika kredita, IG založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-4970/15 od 24.lipnja 2015 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, kojim je navedeno da banka stavlja korisniku na raspolaganje iznos od 78.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke s namjenom zatvaranja obveza po 9010748528 u Banci i za plaćanje javnobilježničkih troškova, odnosno u dijelu kojim je prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita sve prema otplatnom planu Banke.

III. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti preostalog dijela Ugovora o kreditu sklopljenog 28. rujna 2005 te Ugovora o kreditu sklopljenog 8.lipnja 2015., (izuzev odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su utvrđene ništetnima toč I i II. izreke), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjevu u preostalom dijelu koji glasi:

„Ovlašćuju se tužitelji ad 1 do ad 4. da temeljem ove presude zatraže i postignu brisanje založih prava uknjižbenih temeljen ništetnih Ugovora iz toč. 1a) o 1B9 u korist Privredne banke Zagreb d.d. na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i dvor površine 184 m2)ZU 5884, KO [katastarska općina], suvlasnički dio označen kao 5. suvlasnički dio : 6/30 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) dijela č. zgr. [katastarska čestica] povezano s vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br 2. na I. Katu, označen br 2.1,2.2,2.3,2.4,2.5,2.6,2.7,2.8,2.9,2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,9 m2 te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63.2 m2 i to baš založnih prava upisanih u „C“ listu, koji upisi glase:

1.1. Primljeno 3. listopada 2005 Z-2230/05

Temeljem ugovora o kreditu br; [katastarska čestica] od 28. rujna 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Petra Žanko, [adresa], pod OU-396/05 uknjižuje se založno pravo na nekretnini upisanoj u listu A, radi osiguranja tražbine u iznosi od 111.000,00 /stojedanasttisuća) CHF s ugovorenim kamatama od 4.75% godišnje u korist PRIVREDNE BANKE ZAGREB D:D: RAČKOG 6.; ZAGREB

7.1.Zaprimljeno 30.06.2015.broj Z- 1746/15

Na temelju Ugovora o kreditu broj:9019451609 od 08.06.2015.godine solemniziranog od strane javnog bilježnika Petra Žanka iz [adresa] dana 24.06.2015.godine pod br.OV- 4970/15 UKNJIŽUJE SE ZALOŽNO PRAVO U PRVENSTVENOM REDU POSTOJEĆEG ZALOŽNOG PRAVA Z-2230/05 na nekretninama koje se sastoje od 6/30 dijela č. zgr. [katastarska čestica], povezano s vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br. 2 na I. katu, označen br. 2.1, 2.2, 2.3, 2.4, 2.5, 2.6, 2.7, 2.8, 2.9, 2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,8 m2, te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63,2 m2 u pod.ul. 5 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi

osiguranja

tražbine

u

iznosu

od

78.700,00

CHF(slovima:sedamdesetosamtisućasedamsto CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 3,23 % (slovima:tricijelihdvadesettri), godišnje i to isključivo jednokratno, tijekom

trajanja razdoblja aprecijacije srednjeg tečaja za CHF iz tečajne liste Banke za više od 20 % (slovima:dvadesetposto) u odnosu na srednji tečaj CHF iz tečajne liste Banke na dan prvog korištenja kredita broj [broj kredita] iz točke 2 ovog Ugovora koji jeiznosio4,766358(slovima:četiricijelihsedamstošezdesetšesttisućatrisopedesetosam ) za korist:PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, ZAGREB,

RADNIČKA CESTA 50

7.2 SA ZABILJEŽBOM OGRANIČENJA DA ĆE OVO ZALOŽNO PRAVO IMATI PRAVNI UČINAK jedino ako se brisanje stare hipoteke založnog prava pod poslovnim brojem Z-2230/05 uknjiži u roku od jedne godine od dana odobrenja upisa ovog novog založnog prava, a sukladno članku 348. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima."

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.082,40 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (5. veljače 2025.) pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo na ime parničnog troška (preko 1.082,40 eur-a do 3.356,18 eur-a; za iznos od 2.274 eur-a), zahtjev odbija.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke pravodobno se žale tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

4. Tuženik je dostavio i pismeni odgovor na žalbu tužitelja u kojoj osporava njihove žalbene razloge. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi u potrošačkog ugovora, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i 1. tužitelj EG kao korisnik kredita zaključili su Ugovora o kreditu 9010748528, sklopljen 28. rujna 2005. kojim je kreditor stavio 1. tuženiku na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 111.000,00 CHF sa svrhom refinanciranja postojećih hipotekarnih kredita, na rok otplate od 240 mjeseci, a koji kredit nije 1. tuženik u cijelosti otplatio;

-kao osiguranje je ugovorene hipoteka i to na nekretnini založnog dužnika ŽG, danas pokojni, čiji su nasljednici 2. tužitelj OG i 3. tužitelj FG;

-u točci 4. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 4,75 % godišnje, promjenjivu u skladu sa samostalnom odlukom Kreditora;

-u čl. 1. i 7. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista višestruko samostalno mijenjao kamatnu stopu dižući je s 4,75 % godišnje naviše;

-tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao;

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 240 mjesečnih rata, od prve koja dospijeva 1. srpnja 2008, pa do zadnje koja dospijeva 30. studenoga 2005. do zadnje od 31. listopada 2025;

-tuženik Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i 1. tužitelj EG kao korisnik kredita zaključili su Ugovora o kreditu 9019451609, sklopljen 8. lipnja 2015. kojim je kreditor stavio 1. tuženiku na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 78.700,00 CHF sa svrhom refinanciranja prethodnog Ugovora o kreditu 9010748528, na rok otplate od 180 mjeseci, a koji kredit nije 1. tuženik u cijelosti otplatio;

-kao osiguranje je ugovorena hipoteka i to na nekretnini založnog dužnika JG, danas pokojne, čiji su nasljednici 2. tužitelj OG i 3. tužitelj FG;

-u točci 4. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 3,23 % godišnje, promjenjivu u skladu s aprecijacijom ili deprecijacijom CHF za više ili manje od 20%;

-u čl. 1. i 7. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista višestruko samostalno mijenjao kamatnu stopu dižući je s 3,23 % godišnje naviše;

-tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao;

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 180 mjesečnih rata, od prve koja dospijeva 15. srpnja 2016, pa do zadnje koja dospijeva 15. lipnja 2030;

-kredit je djelomično otplaćen;

-tuženik je uputio tužitelju pisani otkaz ugovora;

-tuženik je radi namirenja tražbine pokrenuo ovršni postupak;

-stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 3., članka 4., članka 7., članka 8., članka 26., članka 29., članka 230., članka 225., članka 226., članka 240. do članka 246., članka 247., članka 269., članka 272, članka 320., članka 322., članka 323., članka 324., članka 326., članka 328., članka 371., članka 1111., članka 1114. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., , dalje: ZOO) , članka 59., članka 81. stavka 1., članka 84., članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03), članka 5. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., članka 3., članka 96. do članka 102. i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

11. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

13. To iz razloga, što ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi članka 84. ZZP/03, odnosno čl. 99. ZZP/07, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 4,75%, odnosno 3,23%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,75%, odnosno 3,23% da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.

14. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

15. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

16. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

17. Odredbom članka 81. stavka 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja prvog predmetnog ugovora, odnosno čl. 96. st. 1. ZZP/07, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja drugog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

18. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

20. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

21. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“, također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

-ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

-te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

22. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

24. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

25. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u članku 323. stavku 1. ZOO koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

26. Tužitelji ne traže isplatu s osnova ništetnih ugovornih odredbi stoga na tu okolnost sud, pravilno, nije izvodio dokaze na okolnost visine tzv. pretplate.

27. Prema odredbi čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi pa tužitelji, kao zainteresirane osobe, uvijek mogu isticati ovakve deklarativne zahtjeve, bez obzira da li je ugovor ispunjen ili raskinut.

28. Stoga kad je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru trgovca na čiji sadržaj tužitelj nije mogao imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

29. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz članka 29. stavka 1. i 2. ZOO u svezi s člankom 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

30. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 295. ZOO ocijenio predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer se isti na više mjesta poziva na interne odluke kreditora (Odluka o kamatama i naknadama kreditora) koje sadržavaju opće uvjete ugovora, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

31. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati to znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornim odredbama predmetnog ugovora, čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

32. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo , niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe članka 1., 4. i 7. prvog i drugog ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03, odnosno čl. 96. st. 1. ZZP/07, koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03, odnosno 102. st. 1. ZZP, ništetne.

33. Također je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je pod točkom III. izreke osporene presude odbio dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ništetnost čitavog ugovora, prvog i drugog, dakle više od ništetnosti onih dviju ništetnih odredbi. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovora sklopljen. Samim time što su ništetne ove dvije odredbe predmetnih ugovora o kreditu nisu ništetni i čitavi ugovori. O tome je pravorijek dao Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u odluci poslovni broj Rev 820/2023 od 23. ožujka 2024. donesenoj u istovrsnoj parnici kad je na revizijsko pitanje odgovoreno ovako: "Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situaci je u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge."

34. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetn ih ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovori o kreditu bili oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni ugovori o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, mogu opstati.

35. Pa kako nisu ništetne druge odredbe predmetna dva ugovora, uključujući i odredbe o ugovornom založnom pravu – hipoteci, kao sredstvu osiguranja tuženikovih tražbina, nije osnovan zahtjev tužitelja za brisanjem upisa zakonskih založnih prava na opterećenim nekretninama. Zato je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužitelje sa njihovim zahtjevom pod točkom IV. ožalbljene odluke.

36. Sud je prvog stupnja o troškovima postupka odlučio po čl. 154. st. 2. ZPP, srazmjerno uspjehu u parnici. Drži kako je tužitelj uspio s 40% od svojih zahtjeva onda je naložio tuženiku da mu naknadi toliki razmjere tužiteljevog potrebnog troška. Ovakvom odlukom sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo i na to upiru obje strane u svojim žalbama. Da je tužitelj doista uspio s 40% od svojih zahtjeva, u tom bi slučaju razmjer uspjeha tuženika bio 60%, pa bi u konačnici valjalo manji iznos odbiti o većeg te bi tužitelj trebao naknaditi tuženiku 20% njegovog potrebnog troška. Tako, naime, propisuje čl. 154. st. 2. ZPP.

37. Ali po mišljenju ovog višeg suda razmjer uspjeha stranaka u ovom postupku je podjednak pa u tom slučaju valja po čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

38. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II.,

III. I IV. izreke presude, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

39. Ali je ovaj viši sud ocijenio kako su žalbe protiv dijela odluke pod točkom V. izreke (sadržajno odluka o troškovima postupka) osnovane pa je preinačio taj dio odluke i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

40. Zahtjevi tuženika za naknadom troška žalbe i odgovora na žalbu tužitelja nisu osnovani jer sa žalbom nije uspio, a odgovor na žalbu ne smatra potrebnim troškom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa ga je po članku 166. stavku 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević