Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3561/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Alga turizam d.o.o., OIB: 92217825568, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik iz Krapine, protiv tuženika Hanza media d.o.o., OIB: 79517545745, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-373/2022-36 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-373/2022-36 od 29. svibnja 2025. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 13.272,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku uklanjanje s internetskih stranica objavu spornog.

1.2. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

1.3. Pod točkom III. izreke prvostupanjske presude je tuženiku dosuđen parnični trošak.

1.4. Pod točkom IV. Izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu utvrđeno je da u postupku koji joj je prethodio nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službeno j dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za koju tužitelj navodi da ju trpi jer je tuženik dana 16. travnja 2022. u tiskanom izdanju i u elektroničkoj publikaciji na internetskim stranicama Jutarnjeg lista objavio članak autorice IO pod naslovom „Zeznuli maturalac, ostali dužni, a sada im pod novim imenom opet htjeli djecu odvesti na ekskurziju“ gdje su iznesene brojne neistinite informacije koje se odnose na tužitelja i to: „za organizaciju jednodnevnog izleta na [adresa] i [adresa] javila i agencija koja njihove učenike nikad nije odvela na uplaćeno maturalno putovanje u [adresa] i [adresa] te koja je za sobom ostavila dugove od čak milijun i 500 tisuća kuna.“; „Formalno-pravno ipak nije bila riječ o identičnoj agenciji - ona koja nije odradila maturalac zvala se Alga travel agency d.o.o., a ova koja se prekjučer pojavila s ponudom je Alga turizam d.o.o., no jasno je kako je riječ praktički o istom organizatoru jer posluje na istoj adresi i imaju istog osnivača, ali su u sudskom registru zavedeni pod različitim OIB-ovima.“ kao i da i nakon što je agencija Alga travel agency d.o.o. otišla u stečaj: “agencija je ostala na istoj adresi u Teslinoj ulici 14, tamo gdje je i godinama prije toga poslovala, ali se sada vodi pod imenom Alga turizam d.o.o., a na čelu joj je ostao JO.“ Tužitelj tvrdi da se tim informacijama nastoji prikazati javnosti kao nemoralnog subjekta koji posluje protuzakonito te prijevarnim postupanjem i dovođenjem korisnika njegove usluge i poslovnih partnera u zabludu nastoji za sebe ostvariti materijalnu korist.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena je kao nesporna činjenica da je pravna osoba Alga Trevel agency d.o.o. (koja nije odvela djecu na maturalac u [adresa] i [adresa]) otišla u stečaj, a da se na istoj adresi nalazi sjedište tuženika Alga turizam d.o.o. (koji je ponudio izlet na [adresa] i u [adresa]), a koji u vrijeme kada je ponudio izlet nije bio kod nadležnog ministarstva uvršten na Popisu turističkih agencija. Također je nesporno da je osnivač obiju trgovačkih društava ista osoba, JO.

8. Nadalje, iz provedenih dokaza, a posebice saslušanjem JO osnivača obiju pravnih osoba, saslušanjem autorice članka i uvidom u materijalnu dokumentaciju, prvostupanjski sud je zaključio da je autorica spornog članka imala osnovanog razloga smatrati da sve informacije točne.

8.1. Stoga, opravdano prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, smatra da ne postoji odgovornost tuženika, odnosno da su ostvareni uvjeti za primjenu ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13., dalje: ZM), jer su sve iznesene informacije objavljenje u dobroj vjeri te se u predmetnom članku iznose informacije utemeljene na točnim činjenicama, odnosno činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne.

9. Naime, svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske – „Narodne novine“, broj: 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba čl. 8. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – „Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: EKLJP).

10. Nasuprot ovom pravu tužitelja, stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba čl. 38. st. 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP koje nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta (čl. 8. ZOO).

11. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM propisana je odgovornost nakladnika za štetu prouzročenu drugome informacijom objavljenom u medijima te dužnost nakladnika da naknadi istu.

11.1. Međutim, stavkom 4. istog članka ZM propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

12. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, obzirom da se u predmetnom članku tematizira pitanje školske ekskurzije te problem kojeg potrošači imaju u situacijama u kojima pokušavaju dobiti povrat novca za unaprijed plaćena, a neodrađena putovanja, ispunjen je uvjet da je postojao opravdani interes javnosti glede predmetne teme. Nadalje, u situaciji u kojoj je autorica, za potrebe članka, pribavila podatke o statusu tuženika od nadležnog ministarstva te imajući u vidu sve utvrđene nesporne činjenice ima se smatrati dokazanim da je autorica članka imala opravdani razlog povjerovati da su informacije točne. Kada je, pored navedenog, autorica članak prije objave članka bezuspješno pokušala kontaktirati tužitelja ima se smatrati i da je postupala u dobroj vjeri. Naime, autorica članka je istražila temu na temelju dostupnih činjenica, omogućujući i tužitelju da se očituje o predmetnoj temi prije objave predmetnog članka, a koju mogućnost tužitelj nije iskoristio, već se oglušio na pozive autora predmetnog članka, pa sagledavajući kako je tema prenesena u predmetnom članku stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je ista prenesena čitateljima u dobroj vjeri i utemeljena na istinitim tvrdnjama i činjenicama uz napomenu da u predmetnoj situaciji, a kada se objavljene informacije koje se temelje na točnim činjenicama, odnosno onim za koje autorica nije imala razloge posumnjati da nisu točne, nije odlučno kakav je dojam kod čitatelja stvorilo navođenje takvih informacija pa bilo kakva šteta koja je moguće nastala tužitelju ne proizlazi iz protupravnih radnji tuženika.

13. Budući su se ostvarili uvjeti za primjenu iznimke od odgovornosti za štetu u vidu ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. ZM koji isključuju krivnju tuženika za štetu nastalu tužitelju pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u kojoj situaciji je bespredmetno bilo utvrđivati eventualnu štetu koja je tužitelju nastala iz razloga što nedostaje element protupravnosti u postupanju tuženika.

14. Bez utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude je i žalbena tvrdnja da su razlozi pobijane presude nejasni jer se u obrazloženju presude govori o iskazu tužitelja iako zakonska zastupnica AO nije saslušana već da saslušani JO nije zakonski zastupnik tužitelja već svjedok. Točno je da je JO saslušan kao svjedok, a ne kao zakonski zastupnik tuženika. No u situaciji kada je iz sadržaja priležećih izvoda iz sudskog registra razvidno da je AO **.**.2023. postala osoba ovlaštena za zastupanje, a do tada, dakle i u vrijeme objave članka, da je zakonski zastupnik bio upravo JO, koji je ujedno i osnivač obiju pravnih osoba, tada je pogrešno izražavanje u obrazloženju presude neodlučno za njezinu pravilnost.

15. U parničnom postupku zadaća suda je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Ocjenom isprava u spisu i sadržaja iskaza tužitelja i autora članka prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tuženik nije odgovoran za štetu.

16. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke to je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj drugostupanjski sud odlučio kao izreci svoje presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.