Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4246/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Podružnica Pula, OIB: 28406115764, Mletačka 12, zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić, u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn- 146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u dijelu pod stavkom I., izreke kojim je na iznos imovinske štete od 663,60 Eur prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata od 31. listopada 2008. do 25. svibnja 2016. i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnivan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos s osnova imovinske štete radi naknade troškova liječenja i putnih troškova u iznosu od 663,60 Eur/5.000,00 kn za vrijeme od 31. listopada 2008. do 25. svibnja 2016.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u dijelu pod stavkom I., izreke kojim na iznos imovinske štete od 663,60 Eur teče kamata od 25. svibnja 2016. do isplate.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete od 12.122,90/91.340,00 kn priznata kamata koja teče od 31. listopada 2008. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 160.985,79 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 31. listopada 2008. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 07. 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se u preostalom dijelu u iznosu od 59.295,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Na navedenu presudu, stranke su uložile žalbu, te je ovaj sud, odlučujući o žalbi stranaka donio presudu posl.br. Gž-979/2022 od 26. travnja 2022. kojom je suđeno:

„Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u toč. I. izreke, za iznos od 96.340,00 kn sa zakonskim zateznim kamata koje na navedeni iznos teku od dana 31. listopada 2008. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 07. 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn- 146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 64.645,79 kn (preko iznosa od 96.340,00 kn do iznosa od 160.985,79 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 64.545,79 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana 31. listopada 2008. do isplate.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl.br. Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troška žalbenog postupka u iznosu od 5.254.68 kn, u roku od 15 dana.“

3. Na odluku Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-979/2022 od 26. travnja 2022. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a svojim rješenjem posl.br. Revd- 3505/2022-2 od 21. ožujka 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije u odnosu na pitanje koje glasi: „Je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja tužbe ili od dana preinačenja, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-1042/2024-2 od 9. rujna 2025. prihvaćena je revizija tuženika i ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. Br. Gž-979/2022 od 26. travnja 2022. u toč. I. izreke, u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu, kao i u odnosu na troškove postupka.

5. Tužitelj je u tužbi, predanoj sudu dana 24. studenog 2010. s osnova neimovinske štetu tražio isplatu iznosa od 250.000,00 kn, za imovinsku štetu 50.000,00 kn i za troškove liječenja 25.000,00 kn, odnosno ukupno 325.000,00 kn. Kako nije sporno da je tuženik, tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 63.000,00 kn, to tužitelj potražuje isplatu iznosa od 262.000,00 kn s kamatom od 31. listopada 2008. do isplate.

6.1. Nakon što je u spisu provedeno vještačenje po vještaku psihijatru, ortopedu i neurologu, tužitelj je podneskom od 12. veljače 2013. specificirao tužbeni zahtjev, te je snizio tužbeni zahtjev, tako da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 222.000,00 kn a s osnova imovinske štete te potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 242.000,00 kn s kamatom od 31. listopada 2008. do isplate.

6.2. Nakon provedenog kombiniranog sudsko-medicinskog vještačenja, te vještačenja po vještaku neurologu, ortopedu i psihijatru, tužitelj je dana 25. svibnja 2016. uredio tužbeni zahtjev tako da s osnova neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 242.000,00 kn (koji iznos je umanje za nesporno isplaćeni iznos od 63.000,00 kn), te s osnova imovinske štete povisuje tužbeni zahtjev tako da umjesto 20.000,00 kn, sada potražuje iznos od 28.000,00 kn, odnosno potražuje i troškove liječenja i putne troškove u iznosu od 8.000,00 kn, sve s kamatom od 31. listopada 2008. do isplate.

6.3. Nakon što je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, tužitelj je podneskom od 12. veljače 2021. uredio tužbeni zahtjev, te s osnova imovinske štete potražuje iznos od 252.675,00 kn, što umanjeno za iznos od 43.894,21 kn (koji iznos je tužitelju isplaćen s osnova neimovinske štete prije podnošenja tužbe), iznosi 208.780,79 kn, dok s osnova imovinske štete potražuje isplatu iznosa od 28.000,00 kn, sve s kamatom od 31. listopada 2008. do isplate.

6.4. Podneskom od 21. listopada 2021., a nakon što su liječnici vještaci objedinili svoje nalaze, te utvrdili da smanjenje životne aktivnosti prednika tužitelja iznosi 44,4%, te pozivajući se na izmijenjene Orijentacijske kriterije, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje, s osnova neimovinske štete isplatu iznosa od 236.175,00 kn što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 43.894,21 kn, iznosi 192.280,00 kn, dok s osnova imovinske štete potražuje isplatu iznosa od 28.000,00 kn. Dakle, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj s osnova neimovinske štete potražuje manji iznos od onoga postavljenog u tužbi.

7. Tuženik se je protivio preinaci tužbe, te osporava tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koje teku od 31. listopada 2008.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj je u tužbi potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 250.000,00 kn što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 43.894,21 kn (s osnova neimovinske štete), iznosi 206.105,00 kn dok podneskom od 21. listopada 2021. potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 236.175,00 kn, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 43,894,21 kn iznosi 192.280,00 kn. S tim u vezi, valja navesti kako tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev, koji se odnosi na neimovinsku štetu, u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud na iznos neimovinske štete priznao tužitelju kamatu koja teče od dana 31. listopada 2008. do isplate.

9. Međutim, u odnosu na imovinsku štetu, valja navesti da je tužitelj u tužbi tražio s tog osnova isplatu iznosa od 50.000,00 kn a s osnova troškova liječenja i putnih troškova 25.000,00 kn. Podneskom od 12. veljače 2013. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete, te potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 kn. Svojim 10. podneskom od 25. svibnja 2016. preinačio je taj dio zahtjeva, te potražuje isplatu iznosa od 8.000,00 kn s osnova troškova liječenja i putnih troškova, odnosno potražuje s tog osnova ukupno 28.000,00 kn.

10. Nije sporno da obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgojnosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguravatelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/15- ZOOP).

11. Odredbenom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. toga članka odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

12. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade imovinske štete u povećanom iznosu od 8.000,00 kn zatraženom podneskom od 25. lipnja 2016. Naime, tužitelj je u tužbi tražio s osnova liječenja i putnih troškova isplatu iznosa od 25.000,00 kn, no podneskom od 12. veljače 2013. taj vid naknade ne potražuje, da bi podneskom od 25. svibnja 2016. ponovno potraživao troškove liječenje i putne troškove u iznosu od 8.000,00 kn.

13. Kako je prvostupanjski sud tužitelju s osnova putnih troškova i troškova liječenja dosudio iznos od 5.000,00 kn, zatezna kamata na naknadu imovinske štete po preinačenoj tužbi u konkretnom slučaju nije mogla početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika odnosno prije nego li je povisio postojeći zahtjev, a što je učinio podneskom od 25. svibnja 2016.

14. S tim u vezi, valjalo je tužitelju na iznos troškova liječenja i putnih troškova u iznosu od 5.000,00 kn dosuditi kamatu koja teče od 25. svibnja 2016. do isplate, a odbiti zahtjev za kamatu na taj iznos koja teče od 31. listopada 2008. do 25. svibnja 2016.

15. Kako je temeljem revizijske odluke, preinačena prvostupanjska presuda, samo u neznatnom dijelu, to tuženiku nije dosuđen trošak revizijskog postupka.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis