Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2802/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Karlu Guzobadu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv prvo tuženika RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Teu Petaniju, odvjetniku u Zadru i drugo tuženiku FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-687/2022-29 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-687/2022-29 od 25. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-687/2022-29 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju ovjeren dana 16. svibnja 2006. godine pod poslovnim brojem OV-9967/06 od strane javnog bilježnika u [adresa] Alkice Kolega Zubčić, sklopljen između tuženika FA kao darovatelja i tuženice RA kao obdarenice, a temeljem kojeg ugovora je tuženica RA ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], glede 5. suvlasničkog dijela, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženicima naknaditi parnične troškove tužiteljici, u roku od 15 dana“

Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke, odlučeno je da je tužiteljica dužna naknaditi prvo tuženici troškove postupka u iznosu od 4.375,00 eura u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici naknaditi drugo tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.375,00 Eur u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

2. Presudu i rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i prvostupanjsku presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovoga spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenim između FA kao darovatelja i RA kao daroprimateljice, ovjeren dana 16. svibnja 2006. od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u [adresa] pod posl. br. OV-9967/06, predmet kojeg je i nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], glede 5. suvlasničkog dijela, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je Ugovor o darovanju sklopljen između FA kao darovatelja i RA kao daroprimateljice, ovjeren dana 16. svibnja 2006. od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u [adresa] pod posl. br. OV-9967/06, a predmet kojeg je i nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], glede 5. suvlasničkog dijela, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da navedeni Ugovor sadrži odredbu o uvođenju u posjed, odnosno odredbu da se daroprimateljica, kao supruga darovatelja, već nalazi u posjedu nekretnina koje su predmetom toga ugovora; da su predmetnim ugovorom, ugovorne stranke jasno manifestirale svoju volju o predmetu darovanja kao i predaji u posjed nekretnina koje su predmetom toga ugovora, te da je ugovor o darovanju nekretnina u cijelosti realiziran; da predmetni ugovor, koji je sklopljen u pisanoj formi i na kojem su potpisi stranaka javnobilježnički ovjereni, u potpunosti udovoljava formi propisanoj odredbom čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku dok je st. 2. propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave; da iz iskaza prvo i drugo tuženika, zaključuje da se prvo tuženica kao daroprimateljica nalazila u posjedu nekretnina koje su predmet tog ugovora i da je ta činjenica izričito navedena u toč. III. Ugovora, dok je sama prvo tuženica opisala način uvođenja u posjed na način da ju je njezin suprug ovdje, drugo tuženik vodio između ostalog i na spornu parcelu, objašnjavao gdje se nalazi, pokazivao granice parcela.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da predmetni ugovor o darovanju nije ništetan jer je sklopljen u zakonom propisanoj formi sukladno odredbi čl. 482. ZOO. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je na tužiteljici bio teret dokaza da do predaje u posjed između prvo tužene kao daroprimateljice i drugo tuženika kao darodavatelja nije došlo, međutim svjedoci koje je na tu okolnost predložila tužiteljica (DA i KA), iskazivali su o razdoblju, davno prije zaključenja spornog Darovnog ugovora, dok za pravno relevantno razdoblje uglavnom neodređeno iskazuju, stoga im sud nije poklonio vjeru.

8. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud počinio tešku povredu odredaba parničnog postupka obzirom nije saslušao predloženu svjedokinju JA niti tužiteljicu, da odredba o uvođenju u posjed ne znači da je do predaje posjeda doista i došlo; da je predmetni Ugovor protivan moralu društva, jer je zaključen isključivo zbog toga kako bi se oštetili vjerovnici drugo tuženika; protivi se i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na saslušanje tužiteljice i svjedoka, valja navesti da je tužiteljica taj dokaz predložila na ročištu dana 8. rujna 2023., te je sud isti prihvatio. Međutim, niti tužiteljica, a niti svjedok CA, nisu pristupili na dva ročišta na kojima je bio određen dokaz njihovim saslušanjem, svoj dolazak nisu opravdale, (tužiteljica nije dostavila medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdava svoj izostanaka), tako da je prvostupanjski sud pravilno odlučio, kad je odustao od tog dokaznog prijedloga. Osim toga, tužiteljica nije niti navela, na koju točno okolnost predlaže saslušanje predloženog svjedoka.

12.1. Žalbeni navodi koji se odnose na utvrđenu vrijednost predmeta spora nisu osnovani. Naime, u sporu u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, prema čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, no st. 3. istog članka je propisano ukoliko je u slučaju iz st. 2. ovog članka, tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, prvostupanjski sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalben odrediti vrijednost predmeta spora.

12.2. Iz spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju, tužitelj u tužbi radi utvrđenja ništetnosti Darovnog Ugovora, označio vrijednost predmeta spora u visini od 10.001,00 kn, odnosno 1.327,00 Eur, dok su tuženici u odgovoru na tužbu prigovorili označnoj vrijednosti predmeta spora, kao suviše nisko naznačenoj, te je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 8. rujna 2023. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn/13.405,00 Eur.

12.3. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi utvrđenja ništetnost Darovnog ugovora i ovaj sud smatra da je vrijednost koju je naznačila tužiteljica, suviše nisko označena, a vrijednost predmeta spora koju su predložili tuženici (280.000,00 Eur) suviše visoko predložena.

12.4. S tim u vezi, prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.405,00 Eur, te tako određenu vrijednost predmeta spora prihvaća i ovaj žalbeni sud.

12.5. Kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora, u parničnim postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je kod utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora, vrijednost predmeta spora ne mora biti jednaka vrijednosti nekretnine koja je predmet tog ugovora, no kad je ista suviše nisko naznačena, kao što je to u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je ovlašten postupiti po čl. 43. st. 3. ZPP i sam odrediti vrijednost predmeta spora. S tim u vezi, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na određenu vrijednost predmeta spora.

13. Neosnovano navodi žaliteljica, kako je zaključeni ugovor protivan moralu jer je zaključen isključivo iz razloga da se oštete vjerovnici drugo tuženika. Naime, valja navesti slijedeće: sporni Ugovor je zaključen 29. svibnja 2006., a predmeti na koje se poziva tužiteljica, kao dokaz namjere drugo tuženika da ošteti svoje vjerovnike, pokrenuti su 2015., odnosno 2020. godine (poslovni broj Ovr-87/2020 i P-3553/2015), dakle devet, odnosno četrnaest godina nakon zaključenja Darovnog ugovora. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud odbio pribavu navedenih predmetni, a sami vjerovnici, ako su i smatrali da su oštećeni zaključenjem predmetnog Ugovora, imali su na raspolaganju pravni institut pobijanja pravne radnje dužnika, na štetu vjerenika, kako bi zaštitili svoje interese.

14. Vezano uz žalbeni navod, kako odredba o uvođenju u posjed (toč. III. Ugovora), ne znači da je do predaje posjeda doista i došlo, valja navesti slijedeće; Uvođenje u posjed je akt vlasništva, jer pravo na posjed jest pravo koje vlasnik neke stvari ima i uvođenjem u posjed novom vlasniku predaje. Prenošenjem vlasništva prepušta novom stjecatelju i pravo na posjed, odnosno na predaju u posjed.

S obzirom na tvrdnje žaliteljice, a imajući pritom odredbu čl. III. Ugovora o darovanju kojom je navedeno da „stranke suglasno utvrđuju da se daroprimateljica već nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, po prijašnjem usmenom ovlaštenju“, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, temeljem iskaza prvo i drugo tuženika, da je prvo tuženoj predan posjed darovanih nekretnina i prije zaključenja Darovnog ugovora, da su ona i suprug zajedno, sa susjedom ŠA obilježili ciljeve prilikom nove geodetske izmjere, te da je drugo tuženi uveo prvo tuženicu u posjed na način da ju je i prije i poslije zaključenja Darovnog ugovora vodio na darovane parcele i objašnjavao joj gdje se koja parcela nalazi, pokazivao joj je granice parcela.

15. U ovom predmetu je utvrđeno da je do prave predaje predmetne nekretnine došlo, a i u čl. III. Ugovora je navedeno da je daroprimateljica već u posjedu darovanih nekretnina. Pritom, svjedoci predloženi od strane tužiteljice (DA i KA), nemaju nikakvih saznanja o posjedu sporne nekretnine u razdoblju koje je prethodilo zaključenju darovnog ugovora, a tužiteljica nije saslušana obzirom se pozivu suda nije odazvala, niti je svoj nedolazak opravdala.

16. Dakle, po sklapanju ugovora daroprimateljica je stupila u samostalan posjed, uz volju darovatelja te ona od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine. Pitanje o tome kad će se smatrati je li faktički izvršena predaja nekretnine u samostalni posjed je činjenično pitanje, a odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog slučaj. U konkretnom slučaju, ovaj sud zaključuje da je temeljem iskaza prvo i drugo tuženika, te uvidom Darovni ugovor dokazano da se u konkretnom slučaju radi o predaji nekretnine u samostalan vlasnički posjed.

17. S obzirom na činjenice koje su utvrđene na temelju provedenog dokaznog postupka, valja zaključiti da je u konkurentom slučaju došlo do prave predaje nekretnine koja je predmetom Ugovora o darovanju, te da je prvo tužena, i prije zaključenja Darovnog ugovora izvršavala vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini, a da takva predaja nije odgođena proizlazi i iz odredbe čl. III. Ugovora o darovanju u kojoj je navedeno da je daropirmateljica u posjedu darovanih joj nekretnina.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da Darovni ugovor nije ništetan, pa je valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis