Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4366/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić i Mar iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Delnicama poslovni broj P-3210/2019-32 od 25. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Delnicama poslovni broj P-3210/2019-32 od 25. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o [broj kredita] od dana 07.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, te ista ne proizvodi nikakav učinak, i to:
- odredba članka 9. stavak 1. Ugovora, a koja glasi: „Redovna kamata je promjenjiva a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano obavijestiti Korisnika kredita te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta."
II. Utvrđuju se ništetnom odredba Dodatka Ugovoru o [broj kredita] od dana 04.05.2011. godine, zaključenog između tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, te ista ne proizvodi nikakav učinak, i to: - dio odredbe točke I. Dodatka, a koja glasi:
"koja na dan zaključenja ovog Dodatka ugovoru iznosi 10,40% te EKS 11,29%.".
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da isplati tužitelju RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ništetnosti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, iznos od 848,87 EUR / 6.395,70 HRK zajedno sa zateznim kamatama, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 3.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koje teku:
- na iznos od 2,11 EUR / 15,89 kn od dana 12.2.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,45 EUR / 48,60 kn od dana 12.3.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,08 EUR / 53,35 kn od dana 16.4.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,52 EUR / 18,99 kn od dana 10.5.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 4,30 EUR / 32,43 kn od dana 17.5.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 4,81 EUR / 36,24 kn od dana 11.6.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,18 EUR / 16,40 kn od dana 2.7.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,67 EUR / 50,24 kn od dana 10.7.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,86 EUR / 51,65 kn od dana 10.8.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,79 EUR / 51,14 kn od dana 10.9.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,87 EUR / 21,62 kn od dana 10.10.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,29 EUR / 77,50 kn od dana 12.11.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,33 EUR / 47,66 kn od dana 24.12.2007 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,51 EUR / 49,02 kn od dana 10.1.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,44 EUR / 48,50 kn od dana 11.2.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 5,93 EUR / 44,70 kn od dana 10.3.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,30 EUR / 92,68 kn od dana 20.5.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,10 EUR / 45,97 kn od dana 12.6.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 5,86 EUR / 44,18 kn od dana 10.7.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 5,98 EUR / 45,03 kn od dana 11.8.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,67 EUR / 57,81 kn od dana 22.9.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,55 EUR / 87,00 kn od dana 10.10.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,84 EUR / 66,60 kn od dana 10.11.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,92 EUR / 22,00 kn od dana 27.11.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,15 EUR / 61,38 kn od dana 10.12.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 3,08 EUR / 23,17 kn od dana 19.12.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,43 EUR / 86,10 kn od dana 23.1.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,22 EUR / 84,55 kn od dana 19.2.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,02 EUR / 75,48 kn od dana 18.3.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,96 EUR / 195,61 kn od dana 5.5.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 56,13 EUR / 422,91 kn od dana 2.8.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,12 EUR / 61,19 kn od dana 10.8.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,32 EUR / 190,77 kn od dana 13.9.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 127,37 EUR / 959,69 kn od dana 15.10.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 14,29 EUR / 107,68 kn od dana 15.11.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,86 EUR / 96,87 kn od dana 15.12.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,28 EUR / 92,50 kn od dana 14.1.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 1,75 EUR / 13,21 kn od dana 10.10.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,07 EUR / 90,95 kn od dana 12.12.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,36 EUR / 93,15 kn od dana 10.1.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,26 EUR / 92,40 kn od dana 10.2.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,37 EUR / 85,68 kn od dana 12.3.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,03 EUR / 90,66 kn od dana 10.4.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,54 EUR / 86,95 kn od dana 10.5.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,80 EUR / 88,88 kn od dana 11.6.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,31 EUR / 85,21 kn od dana 10.7.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,57 EUR / 87,14 kn od dana 10.8.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,44 EUR / 86,20 kn od dana 10.9.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,95 EUR / 82,53 kn od dana 10.10.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 11,18 EUR / 84,27 kn od dana 12.11.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,70 EUR / 80,61 kn od dana 10.12.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,92 EUR / 82,25 kn od dana 10.1.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,79 EUR / 81,26 kn od dana 11.2.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,62 EUR / 72,47 kn od dana 11.3.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,49 EUR / 79,01 kn od dana 10.4.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,01 EUR / 75,39 kn od dana 10.5.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 10,19 EUR / 76,80 kn od dana 10.6.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,71 EUR / 73,18 kn od dana 10.7.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,88 EUR / 74,45 kn od dana 12.8.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,72 EUR / 73,27 kn od dana 10.9.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,26 EUR / 69,75 kn od dana 10.10.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,40 EUR / 70,83 kn od dana 11.11.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,94 EUR / 67,35 kn od dana 10.12.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR / 68,29 kn od dana 10.1.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,89 EUR / 66,98 kn od dana 10.2.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,87 EUR / 59,31 kn od dana 10.3.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,52 EUR / 64,20 kn od dana 10.4.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,07 EUR / 60,82 kn od dana 12.5.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,15 EUR / 61,43 kn od dana 10.6.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,70 EUR / 58,05 kn od dana 10.7.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,77 EUR / 58,52 kn od dana 11.8.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,57 EUR / 57,06 kn od dana 10.9.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,14 EUR / 53,77 kn od dana 10.10.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 7,17 EUR / 54,00 kn od dana 10.11.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,74 EUR / 50,76 kn od dana 10.12.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,74 EUR / 50,81 kn od dana 12.1.2015 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,63 EUR / 4,75 kn od dana 13.1.2015 godine pa do isplate;
IV. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o [broj kredita] od dana 07.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, te iste ne proizvode nikakve učinke, i to:
- odredba članka 10. točka d), a koja glasi:
"1 Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.
2 Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima a na prijevremene uplate primijenit će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća."
- odredba članka 15. stavka 1. Ugovora, a koja glasi: "Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora koje se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK a Kreditor otklanja od sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora."
V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da isplati tužitelju RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ništetnosti valutne klauzule, iznos od 3.572,13 EUR / 26.914,17 kune zajedno sa zateznim kamatama, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana u članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koje teku:
- na iznos od 3,37 EUR / 25,37 kn od dana 24.1.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 1,84 EUR / 13,88 kn od dana 10.2.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,40 EUR / 3,03 kn od dana 23.2.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 1,34 EUR / 10,08 kn od dana 10.3.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,23 EUR / 1,71 kn od dana 10.4.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,79 EUR / 5,98 kn od dana 10.5.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,54 EUR / 4,04 kn od dana 12.6.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,07 EUR / 0,52 kn od dana 11.9.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,79 EUR / 5,98 kn od dana 10.10.2006 godine pa do isplate;
- na iznos od 3,99 EUR / 30,09 kn od dana 4.11.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,80 EUR / 6,06 kn od dana 10.11.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,77 EUR / 5,83 kn od dana 27.11.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 0,34 EUR / 2,59 kn od dana 10.12.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 3,49 EUR / 26,31 kn od dana 19.12.2008 godine pa do isplate;
- na iznos od 1,26 EUR / 9,48 kn od dana 12.1.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,02 EUR / 90,56 kn od dana 23.1.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,47 EUR / 18,59 kn od dana 10.2.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,65 EUR / 95,31 kn od dana 19.2.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,85 EUR / 21,50 kn od dana 10.3.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 8,15 EUR / 61,37 kn od dana 18.3.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 3,43 EUR / 25,86 kn od dana 12.4.2009 godine pa do isplate;
- na iznos od 19,79 EUR / 149,13 kn od dana 5.5.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 2,63 EUR / 19,81 kn od dana 10.5.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 106,38 EUR / 801,49 kn od dana 2.8.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 6,33 EUR / 47,66 kn od dana 10.8.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 29,28 EUR / 220,62 kn od dana 13.9.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 24,95 EUR / 188,00 kn od dana 7.10.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 33,04 EUR / 248,96 kn od dana 15.10.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 21,38 EUR / 161,06 kn od dana 15.11.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,56 EUR / 192,55 kn od dana 15.12.2010 godine pa do isplate;
- na iznos od 26,10 EUR / 196,68 kn od dana 14.1.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,56 EUR / 192,55 kn od dana 17.2.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 33,26 EUR / 250,56 kn od dana 16.3.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 30,22 EUR / 227,68 kn od dana 14.4.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 251,42 EUR / 1.894,30 kn od dana 5.5.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,78 EUR / 194,24 kn od dana 10.5.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 36,96 EUR / 278,51 kn od dana 10.6.2011 godine pa do isplate; na iznos od 39,12 EUR / 294,75 kn od dana 11.7.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 63,08 EUR / 475,28 kn od dana 10.8.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,36 EUR / 304,06 kn od dana 12.9.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 36,96 EUR / 278,51 kn od dana 10.10.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 37,80 EUR / 284,80 kn od dana 10.11.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 37,49 EUR / 282,48 kn od dana 12.12.2011 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,45 EUR / 304,76 kn od dana 10.1.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 42,52 EUR / 320,34 kn od dana 10.2.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 43,15 EUR / 325,14 kn od dana 12.3.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 41,65 EUR / 313,82 kn od dana 10.4.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 42,45 EUR / 319,86 kn od dana 10.5.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 43,28 EUR / 326,09 kn od dana 11.6.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 42,04 EUR / 316,75 kn od dana 10.7.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 41,92 EUR / 315,87 kn od dana 10.8.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 39,59 EUR / 298,28 kn od dana 10.9.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,38 EUR / 304,28 kn od dana 10.10.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 42,12 EUR / 317,36 kn od dana 12.11.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 41,57 EUR / 313,21 kn od dana 10.12.2012 godine pa do isplate;
- na iznos od 42,37 EUR / 319,21 kn od dana 10.1.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,10 EUR / 302,15 kn od dana 11.2.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 39,23 EUR / 295,55 kn od dana 11.3.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 41,72 EUR / 314,37 kn od dana 10.4.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 39,28 EUR / 295,95 kn od dana 10.5.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 37,99 EUR / 286,25 kn od dana 10.6.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 36,54 EUR / 275,31 kn od dana 10.7.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 38,32 EUR / 288,71 kn od dana 12.8.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 39,29 EUR / 296,05 kn od dana 10.9.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,22 EUR / 303,03 kn od dana 10.10.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 40,42 EUR / 304,57 kn od dana 11.11.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 12,98 EUR / 97,79 kn od dana 10.12.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 28,68 EUR / 216,06 kn od dana 16.12.2013 godine pa do isplate;
- na iznos od 13,30 EUR / 100,23 kn od dana 10.1.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 26,85 EUR / 202,27 kn od dana 15.1.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 14,86 EUR / 112,00 kn od dana 10.2.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 27,48 EUR / 207,04 kn od dana 24.2.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 15,55 EUR / 117,19 kn od dana 10.3.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 27,36 EUR / 206,16 kn od dana 13.3.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 15,95 EUR / 120,16 kn od dana 10.4.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 26,55 EUR / 200,02 kn od dana 15.4.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 16,12 EUR / 121,44 kn od dana 12.5.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 25,05 EUR / 188,72 kn od dana 14.5.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 16,95 EUR / 127,68 kn od dana 10.6.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 24,27 EUR / 182,85 kn od dana 13.6.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 18,15 EUR / 136,75 kn od dana 10.7.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 24,05 EUR / 181,20 kn od dana 15.7.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 19,11 EUR / 143,99 kn od dana 11.8.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 23,86 EUR / 179,77 kn od dana 14.8.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 19,73 EUR / 148,65 kn od dana 10.9.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 23,77 EUR / 179,12 kn od dana 15.9.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 20,03 EUR / 150,91 kn od dana 10.10.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 23,98 EUR / 180,67 kn od dana 15.10.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 20,52 EUR / 154,59 kn od dana 10.11.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 24,50 EUR / 184,59 kn od dana 13.11.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 20,51 EUR / 154,51 kn od dana 10.12.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 24,80 EUR / 186,85 kn od dana 15.12.2014 godine pa do isplate;
- na iznos od 45,57 EUR / 343,31 kn od dana 12.1.2015 godine pa do isplate;
- na iznos od 1.019,96 EUR / 7.684,92 kn od dana 13.1.2015 godine pa do isplate;
VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.917,38 EUR/14.446,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.
5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Između stranaka je nesporno da je tužitelj s HVB Splitskom bankom d.d. iz Splita, sada OTP banka d.d. Split kao kreditorom 7. prosinca 2005. zaključio Ugovor o [broj kredita], kojim kreditom je odobreno i stavljeno na raspolaganje tužitelju 16.940,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora i koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99%, uz ugovoren rok otplate od 84 mjeseci, te da su tužitelj i Societe Generale - Splitska banka d.d., sada OTP banka dana 4. svibnja 2011 sklopili Dodatak Ugovora o [broj kredita] kojim je u točki I navedeno da je je nedospjelo dugovanje tužitelja na dan 13. travnja 2011. iznosilo 7.245,81 CHF, a točkom II Dodatka je određeno da se tužitelju odobrava dodatni iznos kredita od 2.685,19 CHF uz produljenje roka otplate za 50 mjeseci, a da na dan zaključenja ovog Dodatka ugovoru kamatna stopa iz prvog ugovora iznosi 10,40% te EKS 11,29%.
7. U žalbenoj fazi postupka, sporna je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u predmetnim Ugovorima o kreditu, s time da je sporna i osnovanost istaknutog prigovora zastare kao i visina tražbine jer je sud prilikom izračuna preplate trebao uzeti u obzir i negativnu tečajnu razliku.
8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013, utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i to odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva tijekom otplate kredita, prema jednostranoj odluci banaka,
9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovora o kreditima u kojima su unijele ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
10. Polazeći od odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), te odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a tek podredno i naprijed citiranim odlukama domaćih sudova, na temelju zaključka da je prilikom sklapanja oba Ugovora o kreditu (2005. i 2011.), tužitelj imao svojstvo potrošača (jer su sredstva kredita koristili u privatne svrhe, a ne za poslovanje), sud prvog stupnja cijeni da su ugovorne odredbe sadržane u oba Ugovora o kreditu (kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženice, kao i vezanost iznosa kredita uz valutu CHF), nepoštene jer se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su nejasne, teško razumljive i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja i slijedom toga ništetne, radi čega usvaja postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao u izreci pobijane presude.
11. Temeljem svega navedenog, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a, otklanja i prigovor zastare, uz obrazloženje da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći (u pogledu promjenjive kamatne stope), od pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske od 14. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018. (presuda poslovni broj Pž- 6632/17), te da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka.
12. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženice, kao i vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.
13. U konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu u ovome sporu zahtijeva na temelju svoga statusa kao potrošača, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača i odredbama ZOO-a, pri čemu se, između ostalog, poziva i na odluku suda donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), a u odnosu na ugovorne odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu, presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), u odnosu na koje presude je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., odbio reviziju banaka (kao jedna od tuženih banaka, bila je i prednica tuženika), s time da između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili dva Ugovor o kreditu (Ugovor o [broj kredita] od 7. prosinca 2005. i Dodatak Ugovoru o [broj kredita] od 4. svibnja 2011.), prvi na iznos od 16,940,00 CHF, na rok otplate od 84 mjeseci, drugi na iznos od 2.685,19 CHF, uz produljenje roka otplate za 50 mjeseci, oba u kunskoj protuvrijednosti, uz valutnu klauzulu, s time da je prvim Ugovorom ugovorena redovna kamata u visini od 6,99 % godišnje, a Dodatkom kao drugim ugovorom kojim je dijelom reprogramiran prvi ugovor je u odnosu na prvi ugovor ugovorena u visini od 10,40 % te EKS 11,29% godišnje, koja redovna kamata je u oba slučaja promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, s time da sadržaj oba Ugovora između stranaka nije bio sporan.
14. Prije svega treba naglasiti da je u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., dakle i u vrijeme sklapanja prvog Ugovora od 5. prosinca 2005., potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, s time da je i odredbama kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja drugog Ugovora od 4. svibnja 2011., potrošač definiran kao fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz izvedenih dokaza, ne proizlazi zaključak da je tužitelj predmetne ugovore sklopio sa svrhom koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju, odnosno poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj, obrtničkoj, profesionalnoj djelatnosti.
15. Stoga, s obzirom na svojstvo tužitelja kao potrošača, pravilno je prvostupanjski sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva raspravio kroz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te primjenom tih propisa, pravilno utvrdio pravno odlučne činjenice, i to da su sporne odredbe oba Ugovora o kreditu (kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke i u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF), dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i da su kao takve nepoštene i slijedom toga ništetne.
16. S navedenim u vezi, valja ukazati kako je sud prvog stupnja, pobijanom presudom proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti tuženika utemeljio u bitnom na činjenicama da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da navedene odredbe tužitelja kao potrošača stavljaju u neravnopravan položaj jer na iste nije mogao utjecati, da tužitelju kao potrošaču nije bilo obrazloženo formiranje i mijenjanje kamatne stope, niti koji čimbenici utječu na promjenu kamatne stope u otplatnom razdoblju, da je tužitelju jedino bilo poznato koja je kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, dok buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, jer nije bilo parametara niti bilo kakvih kriterija koji bi pojasnili moguće promjene, da tužitelj prilikom pregovaranja i zaključenja ugovora od strane zaposlenika banke nije dobio objašnjenje koji će kriteriji utjecati da odluku banke da promijeni kamatnu stopu, da tužitelja kao potrošača, tuženik (točnije pravni prednici tuženika), nije upoznao s rizicima ugovaranja kredita u valuti CHF niti mu je objasnio elemente o kojima ovisi promjena tečaja, da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu prednika tuženika koji je u vrijeme sklapanja ugovora trebao voditi računa i o interesima tužitelja i odrediti neku referentnu vrijednost, koju nije odredio, s time da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tuženik bio ovlašten jednostrano promijeniti obvezu tužitelja koji su u odnosu na tuženika bio u ovisnom položaju, koje odredbe stoga uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i koje odredbe su kao takve suprotne načelu savjesnosti i poštenja.
17. Naime, iz predmetnih Ugovora i izvedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovorima čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, svakako ne na sporne odredbe te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, s time da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na to da se o predmetnim ugovornim odredbama s tužiteljima pojedinačno pregovaralo te da je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu kamatnu stopu (koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke) i na valutnu klauzulu u valuti CHF.
18. Stoga, rukovodeći se rezultatima provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se dužni pridržavati svi sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa i da su kao takve protivne odredbama ZZP- a koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, slijedom čega su u takvim okolnostima sporne odredbe ugovora o kreditu, protivno žalbenim navodima tuženika, ništetne. Iz navedenog razloga, suprotni žalbeni navodi tuženika koji se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora, ne mogu se prihvatiti kao pravno relevantni, jer su u pitanju razlozi koje je prvostupanjski sud pobijanom odlukom adekvatno otklonio.
19. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 5. prosinca 2005., bio je na snazi ZZP/03 koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. smatralo da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a prema st. 3., činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. U bitnome identične odredbe su propisane čl. 96. st. 1., 2., i 3. kasnijeg ZZP/07, važećeg u vrijeme sklapanja drugog Ugovora o kreditu – Dodatka od 4.svibnja 2011.
20. U konkretnom slučaju se ne dovodi u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, pa u tom dijelu žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Međutim, kamatna je stopa u predmetnim Ugovorima o kreditu u trenutku njihova sklapanja bila ugovorena na način da ju banka može promijeniti sukladno svojoj Odluci o kamatnim stopama, s time da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Takve ugovorne odredba o kamatama su uočljive, ali i ovaj sud smatra da sadržaj Ugovora koji ih određuje, nije jasan i lako razumljiv, odnosno, nije dovoljno određen i precizan (čl. 84. ZZP/03 i 99. ZZP/07), zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li nepoštene ili ne, pa tako i u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli.
21. Pri razmatranju jesu li spomenute odredbe nepoštene ili nisu, mora se imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a da Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a, određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.
22. U odredbi čl. 82. ZZP/03 i čl. 97. ZZP/07, propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ZZP/03, odnosno čl. 96. ZZP/07, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora, s time da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03 i čl. 98. ZZP/07, uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
23. Konačno, odredbom čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. ZZP/07, propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
24. Imajući na umu u postupku utvrđene činjenice na temelju izvedenih dokaza i priložene dokumentacije, kao i naprijed navedeni pravni okvir, odredbom predmetnih Ugovora o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja), koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se mijenja kamatna stopa, da bi uopće mogao istaknuti prigovor, čemu tuženik žalbenim prigovorima neosnovano prigovara, s time da iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi i to da tuženik nije na transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena valutne klauzule vezane za švicarski franak, pri čemu tužitelju nije bila dana mogućnost koja bi kompenzirala dodatni rizik ugovaranja valutne klauzule koji je specifičan za CHF.
25. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, predmetne odredbe u Ugovorima o kreditu formulirao je isključivo tuženik i na te odredbe tužitelj nije mogao utjecati, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, to tim više što nije postojala ni mogućnost, niti to tuženik tvrdi, da tužitelj predloži da određene odredbe ugovora glase drugačije od onoga što mu je ponuđeno.
26. Upravo stoga, svi preostali žalbeni navodi tuženika kojima prigovara da pobijanom presudom sud prvog stupnja nije adekvatno cijenio dokaze koje je tuženik dostavio na okolnost utvrđivanja činjenice da je tuženik definirao kriterije promjene kamatne stope, koju promjenu je činio samo kada je to bilo opravdano u skladu s ugovorom i internim aktima tuženika, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer navedenim dokazima tuženik nije uspio dokazati odlučnu činjenicu - da je tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o spornim ugovornim odredbama.
27. Na žalbene prigovore kojima tuženik upire na to da se u konkretnom slučaju radilo o razumljivim, jasnim i lako uočljivim odredbama, na koje tužitelj nije imao primjedbi i svojevoljno je na njih pristao, valja odgovoriti da za pružanje potrošačke zaštite, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, navedene činjenice same po sebi nisu od odlučnog značaja, ovdje imajući u vidu da je pristup Direktive 93/13/EZ - široko tumačenje pojma „potrošač” kojim se omogućuje da se osigura zaštita koja se dodjeljuje svim fizičkim osobama koje se nađu u podređenom položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga i to ne samo u pogledu razine obaviještenosti, nego i pregovaračke moći, što dovodi do toga da te fizičke osobe pristupaju uvjetima koje je prethodno sastavio taj prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj, pri čemu je Sud EU u presudi Matei C-143/13 dao mjerilo "prosječnog potrošača", određujući ga kao informiranog potrošača, koji na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz pojedine ugovorene odredbe, što u konkretnoj situaciji nije slučaj s tužiteljem.
28. Valja ukazati i na praksu Suda EU koja je odraz ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Upravo zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktiva 93/13/EEZ obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno nepoštena.
29. Pored navedenog, čl. 4/2 Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti u odnosu na sporne ugovorne odredbe, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
30. U svezi navoda tuženika o slobodi ugovaranja, s tvrdnjom da o volji stranaka ovisi hoće li sklopiti ugovor i kakvog će isti biti sadržaja, za obrazložiti je da u situaciji kada je tužitelj dizao oba kredita kod prednika tuženika, tužitelj nije bio u poziciji da traži od tuženika da iz Ugovora izostavi sporne odredbe, s time da u konačnici tužitelj nije imao izbora nego na njih pristati ukoliko je želio podići kredite.
31. Također, neosnovano je i ukazivanje tuženika na to da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo protivno prisilnim propisima, jer okolnost što je pozitivnim propisima dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, ne znači ujedno da pojedine ugovorne odredbe o tome ne mogu biti nepoštene i da su iste isključene od ispitivanja poštenosti.
32. Stoga, kako se radilo o formularnim, tipskim unaprijed sastavljenim standardnim ugovorima o kreditu koje su prednici tuženika sastavili, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, valjalo je o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu primjenom naprijed citiranih odredbi ZZP/03 i ZZP/07, zaključiti istovjetno kao i sud prvog stupnja, da se radi o ništetnim odredbama Ugovora.
33. Kako se odluka o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli temelji na okolnostima koje je sud prvog stupnja utvrdio u ovom konkretnom slučaju, a da tuženik suprotno nije dokazao, to su iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, niti odredba čl. 502.c ZPP-a, bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, imajući u vidu da je prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora donio prvenstveno izravnom primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima na konkretan slučaj, tek se posredno pozivajući na utvrđenja iz presuda iz spora "Potrošač".
34. Pri tome je za primijetiti da se u odnosu na prvi Ugovor o kreditu od 5. prosinca 2005., s obzirom na vrijeme njegovog sklapanja, mogu primijeniti utvrđenja iz spora "Potrošač", odnosno učinci presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđeno i u odnosu na prednika tuženika, da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim njezinim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženica, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je prednik tuženika postupio suprotno važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
35. Identične posljedice postoje i u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu, imajući u vidu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke (između kojih je i prednik tuženika), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
36. Iz predmetnog Ugovora od 5. prosinca 2005. i izvedenih dokaza, kako je to već prethodno i obrazloženo, proizlazi da je riječ upravo o takvom ugovoru, slijedom čega, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, u odnosu na taj Ugovor postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu CHF).
37. S obzirom na to da je u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju, jasno slijedi, kako to ispravno ocjenjuje i sud prvog stupnja, da je odredbama ZPP-a i ZZP-a propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koje obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, pri čemu su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude neodlučni izneseni žalbeni navodi tuženika
38. Stoga, kako su predmetnim dijelom Ugovora o kreditu od 5. prosinca 2005., promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sadržajno izražene na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na to da je postupanje prednika tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, prvostupanjski sud je osnovano zaključio rukovodeći se pri tome i rezultatima tog sudskog postupka (povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača), da su predmetne ugovorne odredbe protivne odredbama ZZP-a koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe Ugovora o kreditu, protivno žalbenim navodima tuženika, ništetne.
39. Iz navedenog razloga, suprotni žalbeni navodi tuženika koji se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora, uz tvrdnju da je tužitelj svojim potpisom prihvatio sve odredbe ugovora te da je sklapanje takvog ugovora bila volja tužitelja, a da je tuženik pri zaključenju ugovora poštivao sve tada važeće zakonske regulative, ne mogu se prihvatiti kao pravno relevantni, jer su u pitanju razlozi koje je raspravio sud u postupku kolektivne zaštite.
40. Kako, dakle, pravomoćna odluka o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, veže sud i u ovom sporu stranaka u odnosu na Ugovor o kreditu od 5. prosinca 2005., neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženica osporava pravilnost zaključka o ništetnosti i upire na nejasan zaključak suda prvog stupnja o razlozima za utvrđenje ništetnosti u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, uz tvrdnju da se prvostupanjski sud nije mogao pozivati na presude iz parnice „Potrošač“
41. Na žalbene navode tuženika vezano uz drugi ugovor - Dodatak ugovora od 4. svibnja 2011. valja odgovoriti da je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i izravnom primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima na konkretan slučaj utvrdio da su pobijane ugovorne odredbe protivne odredbama tih zakona koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora kojim je dijelom reprogramiran prvi ugovor, a dijelom je odobren dodatni iznos kredita u valuti CHF, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe Ugovora, protivno žalbenim navodima tuženika, ništetne.
42. što se tuče žalbenih navoda vezanih za primjenu prava Europske unije i u tom smislu na pozivanje na potrebu pravilnog tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ, valja odgovoriti da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude H, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu, s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.
43. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom zauzeo pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s tumačenjem Suda EU u pogledu tumačenja prava Europske unije, konkretno Direktive 93/13 EEZ, kao što su neutemeljeni i žalbeni navodi u odnosu na pogrešnu primjenu prava Europske unije.
44. Neosnovano se u žalbi prigovara da je sud postupio suprotno volji ugovornih strana, kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelji u trenutku sklapanja ugovora, nisu mogli niti približno ocijeniti zašto i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.
45. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da u skladu s odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, s time da se u skladu s odredbom čl. 328. ZOO-a, pravo na ništetnost ne gasi. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor zastare, mada je pri tome pogrešno naveo da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 17. lipnja 2019. jer iz prijamnog štambilja na tužbi proizlazi da je tužba podnesena preporučenom pošiljkom dana 12. lipnja 2019., koji dan se smatra danom predaje sudu, to je o prigovoru zastare pravilno odlučeno.
46. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetne ugovorne odredbe.
47. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužitelja da je prilikom obračuna visine tražbine potrebno uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao. Naime, sud obrazlaže da, ako tuženik smatra da ima po toj osnovi (za razdoblje kada je tečaj padao ispod one razine koja je važila u vrijeme ugovaranja kredita) pravo na isplatu od strane tužitelja, onda je istome na raspolaganju podnošenje tužbe (ili protutužbe u ovoj pravnoj svari) za isplatu, isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno i susrele i tek bi tada to bilo od utjecaja na tražbinu tužitelja. Pri tome tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prijebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe članka 195. ZOO-a).
48. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te sačinjenim po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik na zadatak koji je sud dao vještaku nije prigovorio, a da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa danim zadatkom te s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava odluku u dijelu, u kojem sud nije odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje negativne razlike nije osnovan.
49. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude, pri čemu se tuženik neosnovano u prilog svojih tvrdnji poziva na praksu domaćih sudova koji, s obzirom na drugačiju pravnu i činjeničnu materiju, nisu primjenjivi na ovaj konkretni slučaj.
50. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja tužiteljima pravilno dosudio osnovom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka
51. Slijedom obrazloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
