Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-459/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici u Zagrebu, protiv I - tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, i II-tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici ŽŽ, zaposlenici umješača, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2788/2018-64 od 11. ožujka 2022. i dopunskog rješenja poslovni broj Pn-2788/2018-74 od 2. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-tuženika Grada Zagreba i II-tuženika Zagrebački Holding d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2788/2018-64 od 11. ožujka 2022. u toč. I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ŽŽP kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2788/2018-74 od 2. kolovoza 2023. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.279,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba I-tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje u dijelu kojim je naloženo I-tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.279,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Obvezuju se I-tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tuženik Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 isplatiti tužiteljici ŽŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.640,00 kn, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. II Na dosuđeni iznos od 25.640,00 kn iz točke I ove presude obvezuju se tuženici isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu i to I-tuženik tekuću od 13.7.2018. godine do isplate, a II-tuženik tekuću od 25.9.2018. godine do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.786,80 kn s pripadajućim kamatama, što predstavlja razliku u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 37.426,80 kn i dosuđenog iznosa od 25.640,00 kn te s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 25.640,00 kn u odnosu na I-tuženika za razdoblje od 7.11.2017. godine do 12.7.2018. godine, a u odnosu na II-tuženika za razdoblje od 7.11.2017. godine do 24.9.2018. godine.“

2. Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Obvezuju se I-tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tuženik Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 naknaditi tužiteljici ŽŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.279,58 EUR / 9.641,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.08.2022. godine, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

3. Protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude žale se I-tuženik i II-tuženik, oboje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4.1. Protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da „sud donese odluku uzimajući u obzir žalbene navode tužiteljice, podredno predmet uputi nadležnom sudu na rješavanje“. Tužiteljica u uvodu žalbe navodi da rješenje pobija u cijelosti, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da dopunsko rješenje pobija u dijelu kojim njezin zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen.

4.2. Protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka žali se i I-tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i povrede načela traženja materijalne istine, predlažući isto preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe. Budući da I-tuženik određeno ne naznačuje u kojem dijelu pobija prvostupanjsko rješenje, ovaj je sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a uzeo da se isto pobija u dosuđujućem dijelu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 25.640,00 kn/ 3.403,01 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a koju je štetu tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 22. listopada 2015. kada je kao pješakinja stala na oštećeni rubni kamen nogostupa nerazvrstane ceste u [adresa], u blizini ulaza u stambenu zgradu na adresi [adresa], koju su dionicu ceste tuženici bili dužni održavati na način da bude sigurna za korisnike.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da se tužiteljica kretala nogostupom uz zgradu na adresi [adresa] ABC, u smjeru sjever – jug te se, došavši do pješačkog prijelaza koji se nalazi u neposrednoj ulaza [adresa], zaustavila na rubu nogostupa ispred pješačkog prijelaza, a potom, nakon propuštanja automobila u raskrižju, krenula prelaziti cestu i desnom nogom stala na neravninu, odnosno udubljenje na rubnom kamenu nogostupa, uslijed čega joj se desno stopalo iskrenulo te je pala dijelom na nogostup, a dijelom na kolnik

- da je predmetno udubljenje na rubnom kamenu nogostupa nepravilnog oblika, širine 12 cm, dužine na najdužem dijelu 11 cm, a na najkraćem 9 cm te da je taj dio rubnog kamena na kojem postoji udubljenje u odnosu na drugi dio rubnog kamena niži za 2-3 cm

- da je I-tuženik Grad Zagreb s II-tuženikom Zagrebački Holding d.o.o., čiji je osnivač i jedini član, dana 30. ožujka 2015. sklopio Ugovor o realizaciji Programa održavanja komunalne infrastrukture na području [adresa] za 2015. – redovno održavanje nerazvrstanih cesta u 2015. (dalje: Ugovor) kojim I-tuženik povjerava, a II-tuženik preuzima obvezu obavljanja radova na realizaciji Programa održavanja komunalne infrastrukture na području [adresa] u 2015. u dijelu koji se odnosi na redovno održavanje nerazvrstanih cesta za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2015. (čl. 2. Ugovora), s time da iz čl. 15. st. 2. Ugovora proizlazi da za štete koje bi mogle nastati trećim osobama u svezi s obavljanjem ugovorenih radova isključivo odgovara II-tuženik

- da prema odredbi čl. 4. i 5. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 18/13, 16/14; dalje: Odluka o nerazvrstanim cestama) nogostup [adresa], u blizini zgrade [adresa] ABC u Zagrebu, čini dio nerazvrstane ceste, a sastavni dio tog nogostupa je i oštećeni rubni kamen na kojem se ozlijedila tužiteljica

- da su i I-tuženik i II-tuženik pasivno legitimirani u ovom postupku

- da na strani tužiteljice nema doprinosa za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica jer je rubni kamen koji je sastavni dio nogostupa bio oštećen, pri čemu neravnina odnosno udubljenje nije bilo izrazito uočljivo, osobito kad je osoba u kretanju, te da je životno logično da je tužiteljica kao pješakinja, u trenutku zaustavljanja ispred pješačkog prijelaza, svoju pažnju usmjerila na automobile koji su prolazili raskrižjem, odnosno da je bila fokusirana na sigurno prelaženje obilježenog pješačkog prijelaza, pri čemu se u konkretnoj prometnoj situaciji od tužiteljice kao prosječne pješakinje ne očekuje da pri prelasku ceste gleda u pod i svoju pažnju usmjerava na postojanje eventualnih neravnina i udubljenja na rubnom kamenu nogostupa, tim više što je rubni kamen koji je sastavni dio nogostupa trebao biti neoštećen odnosno siguran za nesmetano kretanje pješaka

- da je postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice i predmetnog štetnog događaja utvrđeno na temelju medicinskog vještačenja provedenog po medicinskom vještaku dr. Rašiću koji je u svom usmenom očitovanju izričito naveo da su ozljede u vidu prijeloma baze pete kosti donožja desnog stopala i otrgnuće u području navikularne (čunaste) kosti u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem odnosno da su navedene ozljede mogle nastati na način kako je to opisala tužiteljica , tj. stajanjem na neravninu odnosno udubljenje na rubnom kamenu nogostupa

- da je tužiteljica uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpjela fizičke boli jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta koje tužiteljica trpi iskazani kroz trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 5% koje se očituje u bolovima u području desnog stopala pri dužem stajanju, hodanju, penjanju po stepenicama te kod nošenja neodgovarajuće obuće, uz ograničenu pokretljivost desnog gležanjskog zgloba u lakom stupnju, dok naruženja nema

- da je tužiteljica ujedno pretrpjela tzv. primarni strah (koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana te manjeg intenziteta kumulativno 21 dan

- da je tužiteljici stoga bila potrebna nestručna pomoć druge osobe u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično te da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo nakon kontrole fizijatra koja je bila 6. studenog 2017.

- da je trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) u konkretnom slučaju počeo teći 7. studenog 2017., a istekao 7. studenog 2020. , dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. listopada 2018., a konačni (povišeni) tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 16. listopada 2020. , slijedom čega je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare

- da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a slijedom čega joj, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i činjenicu da je u trenutku nastanka štetnog događaja imala 25 godina, što znači da će prema redovnom životnom tijeku dugi niz godina ulagati pojačane napore u svom životu i radu, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada od 23.000,00 kn, dok je ostatak od 11.500,00 kn neprimjeren budući da, protivno tvrdnji tužiteljice, do naruženja nije došlo

- da tužiteljici pripada pravo na tuđu pomoć i njegu sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a neovisno o tome što su istu pružali ukućani pa je sukladno odredbi čl. 223. u svezi čl. 10. ZPP-a utvrđeno da cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći iznosi 22,00 kn, što pomnoženo s 120 sati iznosi 2.640,00 kn na ime imovinske štete

- da tužiteljica nije dokazala datum primitka odštetnog zahtjeva od strane tuženika, s time da se u dopisu I-tuženika od 13. srpnja 2018. spominje odštetni zahtjev tužiteljice, dok je II-tuženik dopisom od 25. rujna 2018. odgovorio na postavljeni odštetni zahtjev tužiteljice, slijedom čega je sud na temelju čl. 29. st. 1. u svezi čl. 1103. ZOO-a za neimovinsku štetu, a na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 1086. ZOO-a za imovinsku štetu, obvezao I-tuženika da tužiteljici na dosuđeni iznos od 25.640,00 kn plati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 13. srpnja 2018. do isplate, a II-tuženika od 25. rujna 2018. do isplate.

8. Prvotuženik u žalbi protiv presude u bitnom osporava svoju pasivnu legitimaciju, iznosi stav da tužiteljica nije dokazala da je u postupanju tuženika došlo do propusta, odnosno da su isti znali za predmetno oštećenje nogostupa, te navodi da tužiteljica ne bi pala da je prilikom hodanja nogostupom primijenila dužnu pažnju. Naglašava da je jedini svjedok u srodstvu s tužiteljicom. Drugotuženik u žalbi također navodi da je tužiteljica uz primjenu obične pažnje mogla izbjeći nastanak nezgode te da u spisu ne postoji dokaz da je nezgoda skrivljena propustom tuženika. Osporava pravilnost nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

9. Ispitujući pobijanu presudu i dopunsko rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijane odluke mogu ispitati, izreke istih su jasne i razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude odnosno rješenja te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.

10. Također, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

11. Mjesto štetnog događaja ([adresa] u [adresa]) predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 98. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14; dalje: ZC), tj. cestu koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC - om i drugim propisima, a koja nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC-a. Prema odredbi čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/2013, 153/13, 147/14, 36/15; dalje: ZKG), komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti na temelju tog zakona i posebnih propisa, obvezne su, između ostalog, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 7. ZKG-a, održavanje nerazvrstanih cesta je komunalna djelatnost.

12. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 3/14, 16/14, 22/14; dalje: Odluka o komunalnom redu), javne površine su površine u općoj uporabi te su iste razvrstane prema namjeni, između ostalog i na javnoprometne površine u koje spadaju nerazvrstane ceste, nogostupi i dr. Odredbom čl. 71. Odluke o komunalnom redu određeno je da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene, dok se održavanje javnoprometnih površina uređuje posebnom odlukom.

13. Odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama određeno je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu [adresa] . Iz odredbe čl. 5. st. 1. toč. 1. navedene odluke proizlazi da je nogostup dio nerazvrstane ceste, dok prema odredbi čl. 7. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama [adresa] (ovdje I-tuženik) upravlja nerazvrstanim cestama, s time da se prema odredbi čl. 8. u poslove upravljanja nerazvrstanim cestama ubraja i održavanje nerazvrstanih cesta. Odredbom čl. 14. iste odluke određeno je da u poslove održavanja nerazvrstanih cesta spada redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, kao i stručni nadzor i kontrola izvedenih radova održavanja nerazvrstanih cesta. Prema čl. 16. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama, poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja podružnica II-tuženika Zagrebačke ceste, dok iz čl. 17. st. 1. proizlazi da se popravci oštećenja na nerazvrstanoj cesti moraju obaviti u najkraćem roku. Sukladno odredbi čl. 42. Odluke o nerazvrstanim cestama, nadzor nad primjenom te odluke obavljaju komunalni redari koji su, sukladno odredbi čl. 43., između ostalog ovlašteni pregledati poslove održavanja nerazvrstanih cesta i narediti uklanjanje uočenih nedostataka na nerazvrstanim cestama zbog kojih je ugrožena ili bi mogla biti ugrožena sigurnost prometa odnosno stabilnost ceste. Ujedno je odredbama čl. 17. st. 2. i 3. ZKG-a određeno da se komunalno redarstvo ustrojava u upravnim odjelima za komunalno gospodarstvo u jedinicama lokalne samouprave (što je konkretno I-tuženik) te da poslove komunalnog redarstva obavljaju komunalni redari.

14. Nadalje, odredbom čl. 12. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, broj: 90/14; dalje: Pravilnik), koji se primjenjuje i na nerazvrstane ceste, propisano je da redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu. Prema čl. 14. st. 1. Pravilnika, nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe , dok je prema st. 2. istog članka upravitelj ceste dužan voditi evidenciju o obavljenim pregledima ceste i sve podatke prikupljene pregledom ceste u obvezi je pohraniti na način određen pozitivnim propisima. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, redovito održavanje prometnih površina koje čine sastavni dio ceste podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste kao primjerice: krpanje udarnih rupa i mrežastih pukotina, odnosno presvlačenje asfaltom ako je to racionalnije, zalijevanje pojedinačnih pukotina, spojnica i reški, ohrapavljenje zaglađenih asfaltnih površina ili posipanje s pijeskom te druge slične popravke. Prema čl. 31. Pravilnika upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste cestovne objekte održava na način da se na objektu i prostoru oko objekta pravovremeno utvrdi i otkloni svaki uzrok koji bi mogao negativno utjecati na stabilnost, funkcionalnost i trajnost objekta i sigurnost prometa.

15.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud primjenom citiranih odredaba pravilno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika jer je isti, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te da se spriječi nastanak štete, odnosno dužan je nadzirati i redovno održavanje nerazvrstanih cesta , koje se zakonske obveze ne može osloboditi sklapanjem Ugovora o realizaciji s II- tuženikom, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15.2. Naime, ovdje I-tuženi kao jedinica lokalne samouprave postupio je u skladu s odredbom čl. 4. st. ZKG-a kada je osnovao II-tuženika kao trgovačko društvo koje obavlja komunalne djelatnosti. Međutim, I-tuženi time nije oslobođen svoje zakonske obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja te pravne osobe, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu (isto tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006., Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014., Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023.).

15.3. Nastavno na navedeno, nije odlučno što iz odredbe čl. 15. st. 2. Ugovora o realizaciji proizlazi da za štete koje bi mogle nastati trećim osobama u svezi s obavljanjem ugovorenih radova isključivo odgovara II-tuženik, budući da je na taj način reguliran interni odnos tuženika, ali se njime, suprotno žalbenim navodima I- tuženika, ne može valjano umanjiti odnosno ograničiti odgovornost I-tuženika za štetu prema trećim osobama, u konkretnom slučaju tužiteljici.

16. Žalbeni navodi o povredi dužne pažnje tužiteljice u cijelosti su neutemeljeni. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da na strani tužiteljice nema odgovornosti odnosno doprinosa za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica jer je rubni kamen koji je sastavni dio nogostupa bio oštećen, pri čemu neravnina odnosno udubljenje nije bilo izrazito uočljivo, osobito kad je osoba u kretanju. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je životno logično da je tužiteljica kao pješakinja, u trenutku zaustavljanja ispred pješačkog prijelaza, svoju pažnju usmjerila na automobile koji su prolazili raskrižjem, odnosno da je bila fokusirana na sigurno prelaženje obilježenog pješačkog prijelaza. Dakle, u konkretnoj prometnoj situaciji od tužiteljice kao prosječne pješakinje ne može se očekivati da pri prelasku ceste gleda u pod i svoju pažnju usmjerava na postojanje eventualnih neravnina i udubljenja na rubnom kamenu nogostupa umjesto na nadolazeća vozila, budući da je nogostup trebao biti neoštećen i siguran za nesmetano kretanje pješaka.

17. Nadalje, valja navesti da je ocjena ovoga suda da u konkretnom slučaju, predmetno oštećenje nogostupa, s obzirom na karakteristike oštećenja odnosno dimenzije udubljenja, iako može utjecati na sigurnost prometa, ne predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. u svezi čl. 1063. ZOO-a. Stoga tuženici odgovaraju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu u smislu odredaba čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a kojima je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja (načelo presumirane krivnje). Krivnja tuženika u konkretnom se slučaju ogleda u nedvojbeno utvrđenom propustu tuženika da izvrše svoju zakonsku odnosno ugovornu obvezu održavanja predmetnog nogostupa na način da pravovremeno saniraju oštećenje u vidu udubljenja u rubnom kamenu nogostupa kako isti ne bi ugrožavao sigurnost prometa, uključujući sigurnost tužiteljice kao pješakinje.

18. Nastavno na navedeno, promašeni su paušalni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala da je predmetna nezgoda uzrokovana njihovim propustom, a s obzirom na nesporno postojanje opisanog oštećenja nogostupa, koje su tuženici propustili pravodobno sanirati, i utvrđene uzročno-posljedične veze između istog i nastale štete, posebice uzimajući u obzir da tuženici u svojim žalbama niti ne navode iz kojeg bi dokaza proizlazilo da je predmetna šteta nastala bez njihove krivnje . Pritom se naglašava da I-tuženik ima zakonsku obvezu osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti pa okolnost je li isti imao saznanja o konkretnom oštećenju nogostupa, protivno žalbenim navodima, nije od utjecaja na ocjenu postojanja njegove odgovornosti za štetu. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi II-tuženika da nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nije izrađeno u skladu s pravilima struke, da vještak nije dao jasna obrazloženja po prigovoru tuženika te da nalaz „nije u korelaciji“ s dostavljenom medicinskom dokumentacijom, budući da suprotno proizlazi iz spisa predmeta, kako je detaljno izloženo u točkama 28.-48. prvostupanjske presude, na koje ovaj sud upućuje u cijelosti i pravilnost kojih utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje predmetnim paušalnim žalbenim navodima.

19. Slijedom svega iznesenog, pobijana presuda u cijelosti je pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. U odnosu na žalbu I-tuženika protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka, valja navesti da, osim što nije počinjena žalbom više puta paušalno istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, nisu osnovani ni nedovoljno određeni žalbeni navodi da „sud priznaje punu tarifu pojedinih podnesaka, a u kojim je tuženik (tužiteljica) ponavljao već ranije ponovljene stavove“ i da je trošak određen tužiteljici morao biti manji jer je njegov uspjeh veći nego je to sud utvrdio. Budući da drugostupanjski sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, slijedi da je predmetna žalba u cijelosti neosnovana.

21.1. Tužiteljica dopunsko rješenje o troškovima postupka pobija navodeći da je sud trebao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 umjesto dosuđenih 10,00 kuna. Međutim, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. u svezi čl. 2. st. 1. ZPP -a, sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka , stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio nagradu u granicama njezinog zahtjeva prema dostavljenom troškovniku (list 199 spisa) i zahtjeva za naknadom troška postavljenom na ročištu dana 25. siječnja 2022. kojima je tužiteljica potraživala nagradu u visini od 1.000,00 kuna po radnji, prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, koliko joj je i dosuđeno.

21.2. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da je u ovom sporu s osnovom uspjela sa 100% i da joj se ocjenom uspjeha u sporu od strane prvostupanjskog suda nanosi štete i vrijeđa njezino „pravo jednakosti pristupa suda“, valja navesti da su isti u cijelosti promašeni. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju detaljno i ispravno obrazložio kako je pri određivanju uspjeha u sporu, vodeći računa o čl. 154. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 69% (dosuđenih 25.640,00 kn stavljeno u omjer sa konačno zatraženih 37.426,80 kn x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 85% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 69% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 169% : 2), slijedom čega uspjeh tuženih iznosi 15%. Stoga je sud prvog stupnja tužiteljici odmjerio trošak prema postotku od 70%, što je postotak koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što su u konkretnom slučaju tuženici). Kako je navedeni način izračuna omjera uspjeha stranaka u sporu u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP -a, u potpunosti je neutemeljen navod tužiteljice da joj pripada stopostotna naknada troškova postupka, kao i navod da je neuspjeh tužiteljice od 15% razmjerno neznatan u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

21.3. Tužiteljica u žalbi zaključno navodi da joj na dosuđeni iznos na ime naknade troška pripadaju zakonske zatezne kamate od 11. ožujka 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana donošenja pobijanog rješenja o trošku od kada joj je iste dosudio prvostupanjski sud. Međutim, i ovaj je žalbeni navod u cijelosti neosnovan jer upravo suprotno proizlazi iz odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je izričito propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkama I. i

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić