Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1524/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FDT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4396/2022-30 od 23. siječnja 2026., dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4396/2022-30 od 23. siječnja 2026. u stavku I izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4396/2022- 30 od 23. siječnja 2026. u stavku II i III izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
„ II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 38.370,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023 .godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:
-na iznos od 5,10 EUR počevši od 1.prosinca 2007.g. do isplate,
-na iznos od 5,92 EUR počevši od 1.siječnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,65 EUR počevši od 1.veljače 2008.g. do isplate,
-na iznos od 34,13 EUR počevši od 1.ožujka 2008.g. do isplate,
-na iznos od 46,17 EUR počevši od 1.travnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,96 EUR počevši od 1.svibnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 11,20 EUR počevši od 1.lipnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 23,04 EUR počevši od 1.srpnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 4,15 EUR počevši od 1.kolovoza 2008.g. do isplate,
-na iznos od 6,94 EUR počevši od 1.rujna 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,68 EUR počevši od 1.listopada 2008.g. do isplate,
-na iznos od 94,95 EUR počevši od 1.studenog 2008.g. do isplate,
-na iznos od 39,70 EUR počevši od 1.prosinca 2008.g. do isplate,
-na iznos od 101,04 EUR počevši od 1.siječnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 109,36 EUR počevši od 1.veljače 2009.g. do isplate,
-na iznos od 113,55 EUR počevši od 1.ožujka 2009.g. do isplate,
-na iznos od 103,59 EUR počevši od 1.travnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 102,15 EUR počevši od 1.svibnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 86,53 EUR počevši od 1.lipnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 72,79 EUR počevši od 1.srpnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 81,17 EUR počevši od 1.kolovoza 2009.g. do isplate,
-na iznos od 91,83 EUR počevši od 1.rujna 2009.g. do isplate,
-na iznos od 85,75 EUR počevši od 1.listopada 2009.g. do isplate,
-na iznos od 79,83 EUR počevši od 1.studenog 2009.g. do isplate,
-na iznos od 93,43 EUR počevši od 1.prosinca 2009.g. do isplate,
-na iznos od 106,32 EUR počevši od 1.siječnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 119,88 EUR počevši od 1.veljače 2010.g. do isplate,
-na iznos od 116,32 EUR počevši od 1.ožujka 2010.g. do isplate,
-na iznos od 139,16 EUR počevši od 1.travnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 133,28 EUR počevši od 1.svibnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 142,18 EUR počevši od 1.lipnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 205,71 EUR počevši od 1.srpnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 191,25 EUR počevši od 1.kolovoza 2010.g. do isplate,
-na iznos od 245,49 EUR počevši od 1.rujna 2010.g. do isplate,
-na iznos od 216,88 EUR počevši od 1.listopada 2010.g. do isplate,
-na iznos od 195,36 EUR počevši od 1.studenog 2010.g. do isplate,
-na iznos od 250,76 EUR počevši od 1.prosinca 2010.g. do isplate,
-na iznos od 289,66 EUR počevši od 1.siječnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 261,46 EUR počevši od 1.veljače 2011.g. do isplate,
-na iznos od 265,59 EUR počevši od 1.ožujka 2011.g. do isplate,
-na iznos od 245,33 EUR počevši od 1.travnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 251,59 EUR počevši od 1.svibnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 320,46 EUR počevši od 1.lipnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 330,14 EUR počevši od 1.srpnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 399,32 EUR počevši od 1.kolovoza 2011.g. do isplate,
-na iznos od 372,13 EUR počevši od 1.rujna 2011.g. do isplate,
-na iznos od 329,76 EUR počevši od 1.listopada 2011.g. do isplate,
-na iznos od 328,65 EUR počevši od 1.studenog 2011.g. do isplate,
-na iznos od 324,02 EUR počevši od 1.prosinca 2011.g. do isplate,
-na iznos od 339,40 EUR počevši od 1.siječnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,34 EUR počevši od 1.veljače 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,85 EUR počevši od 1.ožujka 2012.g. do isplate,
-na iznos od 346,20 EUR počevši od 1.travnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,52 EUR počevši od 1.svibnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,88 EUR počevši od 1.lipnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,03 EUR počevši od 1.srpnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,62 EUR počevši od 1.kolovoza 2012.g. do isplate,
-na iznos od 344,30 EUR počevši od 1.rujna 2012.g. do isplate,
-na iznos od 332,62 EUR počevši od 1.listopada 2012.g. do isplate,
-na iznos od 346,86 EUR počevši od 1.studenog 2012.g. do isplate,
-na iznos od 325,04 EUR počevši od 1.prosinca 2012.g. do isplate,
-na iznos od 349,97 EUR počevši od 1.siječnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 329,17 EUR počevši od 1.veljače 2013.g. do isplate,
-na iznos od 1.420,99 EUR počevši od 25.veljače 2013.g. do isplate
-na iznos od 343,58 EUR počevši od 1.ožujka 2013.g. do isplate,
-na iznos od 12.180,16 EUR počevši od 8.ožujka 2013.g. do isplate
-na iznos od 346,89 EUR počevši od 1.travnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 340,41 EUR počevši od 1.svibnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 321,23 EUR počevši od 1.lipnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 309,33 EUR počevši od 1.srpnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 319,88 EUR počevši od 1.kolovoza 2013.g. do isplate,
-na iznos od 327,16 EUR počevši od 1.rujna 2013.g. do isplate,
-na iznos od 345,72 EUR počevši od 1.listopada 2013.g. do isplate,
-na iznos od 335,50 EUR počevši od 1.studenog 2013.g. do isplate,
-na iznos od 340,07 EUR počevši od 1.prosinca 2013.g. do isplate,
-na iznos od 343,82 EUR počevši od 1.siječnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 323,34 EUR počevši od 1.veljače 2014.g. do isplate,
-na iznos od 327,48 EUR počevši od 1.ožujka 2014.g. do isplate,
-na iznos od 326,70 EUR počevši od 1.travnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 319,82 EUR počevši od 1.svibnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 316,71 EUR počevši od 1.lipnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 318,07 EUR počevši od 1.srpnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 326,73 EUR počevši od 1.kolovoza 2014.g. do isplate,
-na iznos od 335,58 EUR počevši od 1.rujna 2014.g. do isplate,
-na iznos od 334,79 EUR počevši od 1.listopada 2014.g. do isplate,
-na iznos od 339,24 EUR počevši od 1.studenog 2014.g. do isplate,
-na iznos od 345,62 EUR počevši od 1.prosinca 2014.g. do isplate,
-na iznos od 343,02 EUR počevši od 1.siječnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.veljače 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.ožujka 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.travnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.svibnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.lipnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.srpnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.kolovoza 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.rujna 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.listopada 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.studenog 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.prosinca 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.siječnja 2016.g. do isplate,
-na iznos od 434,45 EUR počevši od 1.veljače 2016.g. do isplate,
-na iznos od 450,60 EUR počevši od 1.ožujka 2016.g. do isplate.“
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 6.247,77 eura sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026.
Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 3211114756, kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 11.listopada 2007. god. i solemnizirali istog dana kod javnog bilježnika Tea Karabotića Milovca iz [adresa], pod br. OV-8035/2007– u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 38.370,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:
-na iznos od 5,10 EUR počevši od 1.prosinca 2007.g. do isplate,
-na iznos od 5,92 EUR počevši od 1.siječnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,65 EUR počevši od 1.veljače 2008.g. do isplate,
-na iznos od 34,13 EUR počevši od 1.ožujka 2008.g. do isplate,
-na iznos od 46,17 EUR počevši od 1.travnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,96 EUR počevši od 1.svibnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 11,20 EUR počevši od 1.lipnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 23,04 EUR počevši od 1.srpnja 2008.g. do isplate,
-na iznos od 4,15 EUR počevši od 1.kolovoza 2008.g. do isplate,
-na iznos od 6,94 EUR počevši od 1.rujna 2008.g. do isplate,
-na iznos od 19,68 EUR počevši od 1.listopada 2008.g. do isplate,
-na iznos od 94,95 EUR počevši od 1.studenog 2008.g. do isplate,
-na iznos od 39,70 EUR počevši od 1.prosinca 2008.g. do isplate,
-na iznos od 101,04 EUR počevši od 1.siječnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 109,36 EUR počevši od 1.veljače 2009.g. do isplate,
-na iznos od 113,55 EUR počevši od 1.ožujka 2009.g. do isplate,
-na iznos od 103,59 EUR počevši od 1.travnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 102,15 EUR počevši od 1.svibnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 86,53 EUR počevši od 1.lipnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 72,79 EUR počevši od 1.srpnja 2009.g. do isplate,
-na iznos od 81,17 EUR počevši od 1.kolovoza 2009.g. do isplate,
-na iznos od 91,83 EUR počevši od 1.rujna 2009.g. do isplate,
-na iznos od 85,75 EUR počevši od 1.listopada 2009.g. do isplate,
-na iznos od 79,83 EUR počevši od 1.studenog 2009.g. do isplate,
-na iznos od 93,43 EUR počevši od 1.prosinca 2009.g. do isplate,
-na iznos od 106,32 EUR počevši od 1.siječnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 119,88 EUR počevši od 1.veljače 2010.g. do isplate,
-na iznos od 116,32 EUR počevši od 1.ožujka 2010.g. do isplate,
-na iznos od 139,16 EUR počevši od 1.travnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 133,28 EUR počevši od 1.svibnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 142,18 EUR počevši od 1.lipnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 205,71 EUR počevši od 1.srpnja 2010.g. do isplate,
-na iznos od 191,25 EUR počevši od 1.kolovoza 2010.g. do isplate,
-na iznos od 245,49 EUR počevši od 1.rujna 2010.g. do isplate,
-na iznos od 216,88 EUR počevši od 1.listopada 2010.g. do isplate,
-na iznos od 195,36 EUR počevši od 1.studenog 2010.g. do isplate,
-na iznos od 250,76 EUR počevši od 1.prosinca 2010.g. do isplate,
-na iznos od 289,66 EUR počevši od 1.siječnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 261,46 EUR počevši od 1.veljače 2011.g. do isplate,
-na iznos od 265,59 EUR počevši od 1.ožujka 2011.g. do isplate,
-na iznos od 245,33 EUR počevši od 1.travnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 251,59 EUR počevši od 1.svibnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 320,46 EUR počevši od 1.lipnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 330,14 EUR počevši od 1.srpnja 2011.g. do isplate,
-na iznos od 399,32 EUR počevši od 1.kolovoza 2011.g. do isplate,
-na iznos od 372,13 EUR počevši od 1.rujna 2011.g. do isplate,
-na iznos od 329,76 EUR počevši od 1.listopada 2011.g. do isplate,
-na iznos od 328,65 EUR počevši od 1.studenog 2011.g. do isplate,
-na iznos od 324,02 EUR počevši od 1.prosinca 2011.g. do isplate,
-na iznos od 339,40 EUR počevši od 1.siječnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,34 EUR počevši od 1.veljače 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,85 EUR počevši od 1.ožujka 2012.g. do isplate,
-na iznos od 346,20 EUR počevši od 1.travnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,52 EUR počevši od 1.svibnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 356,88 EUR počevši od 1.lipnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,03 EUR počevši od 1.srpnja 2012.g. do isplate,
-na iznos od 350,62 EUR počevši od 1.kolovoza 2012.g. do isplate,
-na iznos od 344,30 EUR počevši od 1.rujna 2012.g. do isplate,
-na iznos od 332,62 EUR počevši od 1.listopada 2012.g. do isplate,
-na iznos od 346,86 EUR počevši od 1.studenog 2012.g. do isplate,
-na iznos od 325,04 EUR počevši od 1.prosinca 2012.g. do isplate,
-na iznos od 349,97 EUR počevši od 1.siječnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 329,17 EUR počevši od 1.veljače 2013.g. do isplate,
-na iznos od 1.420,99 EUR počevši od 25.veljače 2013.g. do isplate
-na iznos od 343,58 EUR počevši od 1.ožujka 2013.g. do isplate,
-na iznos od 12.180,16 EUR počevši od 8.ožujka 2013.g. do isplate
-na iznos od 346,89 EUR počevši od 1.travnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 340,41 EUR počevši od 1.svibnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 321,23 EUR počevši od 1.lipnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 309,33 EUR počevši od 1.srpnja 2013.g. do isplate,
-na iznos od 319,88 EUR počevši od 1.kolovoza 2013.g. do isplate,
-na iznos od 327,16 EUR počevši od 1.rujna 2013.g. do isplate,
-na iznos od 345,72 EUR počevši od 1.listopada 2013.g. do isplate,
-na iznos od 335,50 EUR počevši od 1.studenog 2013.g. do isplate,
-na iznos od 340,07 EUR počevši od 1.prosinca 2013.g. do isplate,
-na iznos od 343,82 EUR počevši od 1.siječnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 323,34 EUR počevši od 1.veljače 2014.g. do isplate,
-na iznos od 327,48 EUR počevši od 1.ožujka 2014.g. do isplate,
-na iznos od 326,70 EUR počevši od 1.travnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 319,82 EUR počevši od 1.svibnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 316,71 EUR počevši od 1.lipnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 318,07 EUR počevši od 1.srpnja 2014.g. do isplate,
-na iznos od 326,73 EUR počevši od 1.kolovoza 2014.g. do isplate,
-na iznos od 335,58 EUR počevši od 1.rujna 2014.g. do isplate,
-na iznos od 334,79 EUR počevši od 1.listopada 2014.g. do isplate,
-na iznos od 339,24 EUR počevši od 1.studenog 2014.g. do isplate,
-na iznos od 345,62 EUR počevši od 1.prosinca 2014.g. do isplate,
-na iznos od 343,02 EUR počevši od 1.siječnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.veljače 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.ožujka 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.travnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.svibnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.lipnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.srpnja 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.kolovoza 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.rujna 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.listopada 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.studenog 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.prosinca 2015.g. do isplate,
-na iznos od 346,63 EUR počevši od 1.siječnja 2016.g. do isplate,
-na iznos od 434,45 EUR počevši od 1.veljače 2016.g. do isplate,
-na iznos od 450,60 EUR počevši od 1.ožujka 2016.g. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.247,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 ,155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je dijelom osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 11. listopada 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu odredbu otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog sa osnova ništetne valutne klauzule time da je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu 10. ožujka 2016.
6. U žalbenom postupku, sporno je da li je ništetna odredba o valutnoj klauzuli i da li tužiteljica ima pravni interes na predmetni tužbeni zahtjev odnosno zahtjev za isplatu obzirom na sklopljeni Dodatak ugovoru.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe č l. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na upire tuženik.
9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Jednako tako, nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi čl. 338. ZPP-a obzirom da je navedenu odredbu prvostupanjski sud pravilno primijenio.
11. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom sa osnova ništetnosti predmetne odredbe su osnovani.
12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je tužiteljica sa tuženikom 11. listopada 200. sklopila Ugovor o kreditu kojim ugovorom je ugovorena valutnu klauzulu u valuti CHF;
- da su tužiteljica i tuženik zaključili i Dodatak ugovora o kreditu od 10. ožujka 2016. kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;
- da su u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, a o kojoj se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da je predmetni Ugovor tuženik sastavio unaprijed;
- da je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice;
- da tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pregovaralo;
- da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena te samim time i ništetna;
- da tužiteljica sklapanjem ugovora o konverziji nije u cijelosti ostvarila povrat onoga što joj je bilo nezakonito naplaćeno i da nije ostvario zaštitu koju joj pruža Direktiva 93/14 EU koja je implemenitrana u naš pravni sustav;
-da je radi utvrđenja visine zahtjeva izveden dokaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Ines Lozić;
- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke i zadatku suda;
- da prema nalazu i mišljenju vještaka preplata na ime valutne klauzule u CHF iznosi 38.370,65 eura
- da je prigovor zastare neosnovan;
13. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog ugovora te da tužiteljica ima pravni interes za vođenje postupka i da sklapanjem Dodatka ugovoru i izvršene konverzije tužiteljica se nije odrekla prava na punu restituciju i povrat stečenog bez osnove te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018-dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.
14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan u dijelu u kojem je utvrdio da je predmetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli ništetna, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, dok u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu nije pravilan kako će to nastavno biti obrazloženo.
15. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.
16. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu dana 10. ožujka 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neo tplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
17. Jednako tako, prvostupanjskom odlukom kojom je kao prethodno pitanje utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 11. listopada 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).
18. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.
19. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
20. Međutim, u odnosu na žalbene navode potrebno je reći da da iz stanja spisa proizlazi da je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice dok tuženik nije predložio izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke.
21. Ovdje valja reći, da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo.
22. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužiteljici na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorene odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.
23. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljicom kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da je nerazumljiva, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, i da je uzrokovala znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.
24. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.
25. Jednako tako, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da tužiteljica ima status potrošača, pa su suprotne tvrdnje tuženika neosnovane.
26. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da je ništava, a niti su tužiteljici dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
27. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.
28. Između ostalog, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.
29. Jednako tako, slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 10. ožujka 2016. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti koju je prvostupanjski sud utvrdio.
30. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu od 11. listopada 2007. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti CHF, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF o kojoj se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
31. Nadalje, nema dvojbe da je sporna odredba predmetnog ugovora kako je to navedeno u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF nedovoljno određena i za prosječnog potrošača neodredive dakle nije jasna ni lako razumljiva, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.
32. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u navedenom dijelu pravilno primjeno materijalno pravo iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.
33. U odnosu na žalbene navode kojima je pobijanom odlukom naložena isplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, valja reći kako između stranaka sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
34. Nadalje, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak ugovoru danav10. ožujka 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika i dosudio tužiteljici traženu razliku preplaćenog iznosa a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu prema mišljenju vještaka.
35. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje u tekstu: ZPK) je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize, a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima.
36. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
37. Stoga, zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodatka ugovora dana 10. ožujka 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
38. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO).
39. Nadalje, isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. - 79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO).
40. U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.
41. Jednako tako, za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 10. ožujka 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije.
42. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatak ugovora za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom p lanu.
43. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. Tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka ugovora s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
44. Slijedom navedenog Dodatka zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 10. ožujka 2016. pa na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope.
45. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 11. listopada 2007. jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovora od 10. ožujka 2016.
46. Stoga, pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
47. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka 10. ožujka 2016. čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
48. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak uz ugovor o kreditu od 10. ožujka 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
49. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak 10. ožujka 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati.
50. Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.
51. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu FD protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
52. U odnosu na zaključenje Dodatka 10. ožujka 2016. prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne niš tetnosti odredaba Dodatka 10. ožujka 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).
53. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečajeva" a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje ("unfair surprise") za potrošača, u predmetnom se Dodatku uz ugovor o kreditu od 8. veljače 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi.
54. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
55. Stoga je, sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj ica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodataka ugovora o kreditu.
56. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Dodatka od 10. ožujka 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 10. ožujka 2016. sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.
57. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Dodatka od 10. ožujka 2016. suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19. c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO
58. Stoga, obzirom na sve navedeno valjao je žalbu tuženika djelom odbiti, a dijelom prihvati te pobijanu odluku preinačiti.
59. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda F i V od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj ica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.
60. Iako je tuženik sa žalbom dijelom uspio, tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe sukladno razlozima navedenim glede odluke o trošku parničnog postupka.
61. Stoga, obzirom na sve navedeno valjao je žalbu tuženika dijelom prihvatiti a dijelom odbiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. i II. izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
