Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3008/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednica vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aleksandri Tomeković Dunda, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Drašku Andriću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-565/2022-9 od 26. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P - 565/2022-9 od 26. travnja 2023. godine i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice FL za proglašenje nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika VL podnesenog Financijskoj agenciji na temelju osnove za plaćanje – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1426/2007 od 9. travnja 2008. godine, te rješenja vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukića poslovni broj O-2802/2020 od 24. travnja 2022. godine.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice FL za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.431,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2023. do isplate.

II. Tužiteljica FL dužna je tuženiku VL naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.731,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske presude do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Tužiteljica FL dužna je tuženiku VL naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.554,68 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika, podnesenog Financijskoj agenciji na temelju osnove za plaćanje – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1426/07 od 9. travnja 2008. godine, i rješenje vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukovića broj O-2802/20 od 24. travnja 2022. godine, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.431,22 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do

3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenim predmetnu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužiteljice.

6. Naime, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1426/07 utvrđeno je dužnost tužiteljice uzdržavati tada mlljt. tuženika od 2. studenog 2007. godine pa nadalje, a to pravo tuženika na uzdržavanje još uvijek kontinuirano traje, jer u spisu nije priložen dokaz da bi tužiteljici pravomoćnom presudom ta obveza prestala.

7. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tuženika zastarjelo, sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), s obzirom na to da mjesečni iznos uzdržavanja predstavlja povremenu tražbinu koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

8. Međutim, prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje Zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Prema stavu ovog suda sud prvog stupnja je trebao primijeniti rok zastare od deset godina, primjenjujući odredbu čl. 233. st. 1. ZOO, a ne tri godine sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO, budući da je pravomoćna presuda iz 2008. godine trajna isprava na temelju koje je tužiteljici utvrđena obveza uzdržavanja, pa zastara za potraživanja utvrđena sudskom odlukom iznosi deset godina, zbog čega se kod uzdržavanja utvrđenog presudom ne smije automatski primijeniti kraći rok iz odredbe čl. 226. st. 1. ZOO, jer bi to dovelo do potpunog gubitka svrhe sudske presude. Ukoliko bi se prihvatio stav suda prvog stupnja da mjesečni iznosi uzdržavanja predstavljaju povremene tražbine u smislu odredbe čl. 233. st. 2. ZOO onda bi pravomoćna presuda kojom je utvrđena obveza uzdržavanja tužiteljici, a koja je još uvijek na snazi, bila bezvrijedna jer bi tuženik trpio štetu s obzirom na to da pok. otac tuženika nije tužbom potraživao uzdržavanje koje tužiteljica nije plaćala tuženiku dok je bio maloljetan.

10. Prema odredbi čl. 235. toč. 2. ZOO zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, a nesporno je da je tuženik postao punoljetan 2. studenog 2017. godine, te da nije nastavio školovanje, pa iznosi uzdržavanja koji su dospijevali od 2008. do 2017. godine nisu mogli zastarjeti jer zastara po zakonu nije ni počela teći, te je rok za naplatu tih svih iznosa uzdržavanja počeo teći tek od 2. studenog 2017. godine.

11. Prema tome, kako od 2. studenog 2017. godine do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 9. lipnja 2022. godine nije protekao rok od deset godina, to zastara nije nastupila, pa nije ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), radi kojeg je tužiteljica upućena pokrenuti ovu parnicu, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti tužbeni zahtjev, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP , te je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu i trošak sastavka podneska od 25. siječnja 2023. godine – 995,00 eura prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), te trošak pristupa na ročište 21. ožujka 2023. godine – 995,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz primjenu Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 3.731,25 eura, koji trošak je valjalo priznati tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja.

14. Budući da je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je valjalo dosudit trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb