Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžm-16/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CU, zbog kaznenog djela protiv imovine - razbojništvom – iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km -41/2024- 15 od 12. rujna 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba maloljetnog CU odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom maloljetni CU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11, te mu je na temelju članka 28. stavak 1. i 2. u vezi članka 10. stavak 2. točke 2. i 11. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM) izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i posebne obveze da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom oštećenom ZU u iznosu od 120,00 eura i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, te je određeno da maloljetniku može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojne mjere posebnih obveza .

2. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da će se u slučaju naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora maloljetniku uračunati vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu, te zadržavanja 8. ožujka 2023.

3. Na temelju članka 89. stavka 2. ZSM usvojen je imovinskopravni zahtjev oštećenog ZU te je nalaženo maloljetnom CU, da oštećenom ZU isplatiti iznos od 120,00 (stodvadeseteura) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 10. stavka 5. ZSM određeno je da izrečene odgojne mjere posebnih obveza mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine.

5. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Gorana Dukovčića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, pobijanu presudu preinači na način da maloljetnika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog suda. Povodom prijedloga maloljetnika održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju nisu pristupili uredno obavješteni ŽDO u Zagrebu i maloljetnik, dok je pristupio branitelj maloljetnika odvjetnik Goran Dukovčić koji je usmeno izložio bitne dijelove žalbe i naveo da u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda i prijedloga.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba nije osnovana.

9. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka maloljetnik obrazlaže na način da je prvostupanjski sud naveo kako je odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka JU uz obrazloženje da je takav dokaz nevažan i nepotreban te da su sve činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene , iako je sud na ranijoj raspravi održanoj 06. prosinca 2024. usvojio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem navedenog svjedoka, pa je kasnija odluka o odbijanju ovog dokaznog prijedloga neosnovana i suprotna prethodnom stajalištu suda.

10. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika, odluka prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga nije nezakonita i neosnovana, jer je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, neovisno o prethodno usvojenom dokaznom prijedlogu obrane za ispitivanjem navedenog svjedoka, zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke radi čega je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 ,70/17 i 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP) navedeni dokazni prijedlog odbio, te je za svoju odluku iznio jasne, razumljive i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Nadalje, maloljetnik u žalbi navodi da je JU bio neposredni očevidac događaja radi čega ga je bilo potrebno ispitati o njegovim neposrednim saznanjima i time omogućiti obrani ispitati jednog od ključnih svjedoka, pa je odbijanjem tog dokaznog prijedloga povrijeđeno njegovo pravo obrane i načelo kontradiktornosti, te je ujedno činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Međutim, nije u pravu maloljetnik da su odbijanjem tog dokaznog prijedloga ostvarene navedene povrede jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i to iskaza oštećenika ZU i iskaza svjedoka ĐU koji obojica u bitnome suglasno terete maloljetnika za inkriminirane radnje, te njihovim iskazima suglasnih rezultata dokaznih radnji prepoznavanja osoba iz kojih proizlazi da je oštećenik ZU prepoznao sa sigurnošću maloljetnika koji ga je fizički napao i otuđio mu gornji dio trenirke C, da je svjedok AU sa sigurnošću prepoznao maloljetnika kao osobu koja je fizički napala ZU i otuđila mu duksericu i tražila novac od njega , te da je svjedok JU sa sigurnošću prepoznao maloljetnika kao osobu koju zna od ranije pod imenom CU, a koji je njegovog poznanika ZU tjelesno napao i od njega otuđio duksericu, dok je od drugog poznanika ĐU tražio novac, dajući pri tome ispravnu ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza. Na opisani način prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te ispravno zaključio da izvedeni dokazi nedvojbeno upućuju na kaznenu odgovornost maloljetnika za počinjeno kazneno djelo. Zbog navedenog nije u pravu maloljetnik da je bilo nužno ispitati svjedoka JU, jer za potpuno i pravilno presuđenje njegov iskaz nije odlučan kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud. U odnosu na žalbene tvrdnje da je odbijanjem tog dokaznog prijedloga povrijeđeno „pravo obrane i načelo kontradiktornosti kaznenog postupka“ jer mu je onemogućeno ispitivanje svjedoka pledirajući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP, ukazuje se žalitelju da je isti na raspravi bio suglasan čitanju zapisnika o ispitivanju oštećenika ZU i svjedoka ĐU koje iskaze su imenovani iznijeli tijekom dokazne radnje, da je prema podacima u spisu (list 101 spisa) branitelj maloljetnika uredno obavješten o dokaznim radnjama ispitivanja oštećenika ZU, svjedoka ĐU i JU, ali je odbio prisustvovati istima, te da je bio prisutan dokaznim radnjama prepoznavanja osobe i nije imao primjedbi. Okolnost da se obrana na raspravi suglasila sa čitanjem ranijeg iskaza oštećenika ZU i svjedoka ĐU, kao i da je branitelj, iako uredno obavješten, odbio prisustvovati ranijim dokaznim radnjama ispitivanja oštećenika i svjedoka tijekom pripremnog postupka, ukazuje da se obrana odrekla prava na kontradiktorno ispitivanje, jer to pravo niti tijekom pripremnog postupka niti na raspravi nije koristila, pa je bez uspjeha žalbeni prigovori o povredi prava na kontradiktorno raspravljanje.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je na temelju izvedenih dokaza, za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja nije potrebno ispitivanje predloženog svjedoka, pri čemu je takvu svoju odluku jasno i dostatno obrazložio, nije u pravu maloljetnik da je odbijanjem tog prijedloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, obrazlažući navedenu žalbenu osnovu maloljetnik prigovara da prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način razgraničio radnje koje je navodno poduzeo maloljetnik od radnji druge osobe koja je prema iskazima svjedoka bila prisutna, da je sud dao preveliki težinu zapisnicima o prepoznavanju, te da ne postoje drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili iskaze oštećenika i svjedoka, pa je sud trebao primijeniti pravno pravilo in dubio pro reo. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljito analizirao i ispravno ocijenio iskaze oštećenika i svjedoka, te materijalne dokaze na kojima je utemeljio osuđujuću presudu, te na temelju provedenih dokaza nedvojbeno zaključio da je maloljetnik poduzeo upravo radnje opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane presude kojima se stječu sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim. Stoga, kako prvostupanjski sud s pravom nije bio u dvojbi o odlučnim činjenicama, nije niti bilo mjesta primjeni pravnog pravila in dubio pro reo kako to pogrešno smatra žalitelj.

14. Iako je maloljetnik podnio žalbu i zbog odluke o izrečenoj maloljetničkoj sankciji istu ne obrazlaže. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao odluku o izrečenoj maloljetničkoj sankciji te utvrdio da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 8. ZSM/11 pri izboru odgojne mjere pravilno uzeo u obzir maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost, osobine, težinu i narav počinjenog djela, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, ponašanje nakon počinjenja djela, njegove osobne i obiteljske prilike , je li ranije činio kaznena djela i je li mu je već bila izricana maloljetnička sankcija i ostale okolnosti koje su od utjecaja na izbor odgojne mjere kojom će se nabolje ostvariti njezina svrha.

15. Utvrđujući navedene okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, prvostupanjski je sud utvrdio da je maloljetnik sada u dobi od 19 godina, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je 16 godina. Nakon završene osnovne škole nastavio je srednjoškolsko obrazovanje, najprije se upisao u ugostiteljsku školu, ali ga ta škola nije zanimala pa je sljedeće školske godine upisao trgovačku školu, ali je i od nje vrlo brzo odustao. Maloljetnik nije pokazivao i ne pokazuje interes za zaposlenjem, bavi se ulaganjem u kriptovalute, do punoljetnosti su ga uzdržavali roditelji, s tim da je dio vremena od kolovoza 2023. bio zaposlen kao kuhar u domu za starije. Slobodno vrijeme provodi stihijski, uglavnom na društvenim mrežama, nije uključen ni u kakve organizirane aktivnosti. Maloljetnik se prvi puta pojavljuje u evidencijama nadležnog HZSR, PU Dubrava, u siječnju 2023. zbog kaznenog djela krađe te mu je u sudskom postupku u predmetu Km-38/2023 izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, koja je postala pravomoćna 11. listopada 2023. Nakon što se započelo s provođenjem ove odgojne mjere, u početku je bilo stanovitih poteškoća jer maloljetnik nije dolazio na razgovore, ali je kasnije postao suradljiv, prema procjeni stručnih osoba samo na formalnoj razini, bez stvarne dostupnosti odgojnom utjecaju i bez kritičnosti prema kaznenim djelima. Nakon ovog kaznenog djela koje je počinio u siječnju 2023. već u veljači 2023. maloljetnik čini kazneno djelo razbojništva koje je predmet ovog postupka, a u veljači 2025. javlja se kao počinitelj prekršaja zbog nasilja na štetu roditelja te mu je izrečena novčana kazna, a također je prema njemu u tijeku još jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela razbojništva koje datira od 2022. godine.

16. Iz navedenog u bitnome proizlazi da se radi o maloljetniku koji je sada već u dobi od 19 godina, koji se ponovno pojavljuje kao počinitelj kaznenog djela, pa obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i težinu i narav počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski je sud našao svrhovitim maloljetnom CU izreći pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz posebnu obvezu da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom oštećenom ZU u iznosu od 120,00 eura te da se uključi u psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, a sve kako bi osvijestio ozbiljnost i štetne posljedice svojeg protupravnog ponašanja te obvezu prihvaćanja odgovornosti za štetu koju je drugome nanio svojim postupanjem.

17. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će izrečenim pridržajem kazne maloljetničkog zatvora uz određeni rok provjeravanja i provođenje odgojnih mjera posebnih obveza biti ostvarena svrha maloljetničkih sankcija propisana člankom 6. ZSM, odnosno da će se izrečenim maloljetničkim sankcijama utjecati na razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti radi sprječavanja ponovnog činjenja kaznenih djela.

18. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 476. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. ZKP žalba maloljetnika je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić