Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-86/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GE zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-12/2026.-10 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-12/2026.-10 od 19. ožujka 2026. optuženi GE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela u stjecaju i to kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec, na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom GE je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd-98/2024 od 13. veljače 2025. koja je pravomoćna 23. travnja 2025. te je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom GE je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom GE je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 26. siječnja 2026. nadalje.
3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom GE je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Na temelju članka 70. stavak 2. KZ/11 mjera iz stavka 1. tog članka se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Na temelju članka 70. stavak 3. KZ/11. mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.
4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi GE je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 467. stavak 1. točka 4. ZKP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju koja ne može ostvariti svrhu kažnjavanja, da je precijenio olakotne okolnosti, a premalo cijenio otegotne okolnosti, smatra da je prvostupanjski sud propustio kao otegotno cijeniti činjenicu da je optuženik pravomoćno osuđen za isto djelo protiv istog djeteta žrtve u drugom postupku i koju pravomoćnu presudu je opozvao. Ukazao je na optuženikovu upornost u činjenju istih kaznenih djela na štetu članova obitelji tako da izrečena kazna nije primjerena osobi optuženika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela kao i da se izrečenom jedinstvenom kaznom neće potaknuti počinitelja da ubuduće ne počini novo kazneno djelo, niti je primjereno upozorenje i ostalim građanima da ne čine kaznena djela.
10. Protivno žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotno u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. cijenio priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, koje je po ocijeni prvostupanjskog suda bilo iskreno, kao i korektno držanje pred sudom te upućenu ispriku oštećenicima na raspravi, ocjenjujući istu kao okolnost koja ukazuje na svijest optuženika o nedopuštenosti vlastitog postupanja i spremnost na preuzimanje odgovornosti, iskazanu suglasnost da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana kao izraz spremnosti na promjenu ponašanja i prihvaćanje stručne pomoći. Kao otegotne okolnosti prvostupanjski je sud cijenio upornost te kontinuitet u protupravnom postupanju jer optuženik nije ostao na jednoj prijetnji, već ih je u više navrata ponavljao tijekom noći i jutra pri čemu su se prijetnje postupno intenzivirale i kulminirale fizičkim napadom na oštećenu OE, čime je dodatno pojačao ozbiljnost i vjerodostojnost izrečenih prijetnji. Kao otegotnu okolnost prvostupanjski je sud cijenio optuženikovu raniju osuđivanost presudom Općinskog suda u Zadru broj Kzd-98/2024. od 13. veljače 2025., pravomoćnom 23. travnja 2025. za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. čime je pokazao upornost u protupravnom ponašanju i nepoštivanju pravnog poretka.
11. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu djeteta HE prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio sve iste okolnosti kao i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. počinjenog na štetu oštećene OE. Nadalje, kao otegotnu okolnost prvostupanjski je sud cijenio dob oštećenog djeteta koja je u vrijeme počinjenja djela imala svega deset godina te zbog svoje životne dobi osobito osjetljiva i podložna negativnim utjecajima, a optuženik je tu okolnost svjesno zanemario. Nadalje, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost posebno cijenio činjenicu da je optuženik već bio osuđivan zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. prema istoj oštećenici i to u kratkom razdoblju nakon ranije osuđivanosti optuženika. Takav vremenski kontinuitet i usmjerenost protupravnog postupanja prema istoj osobi upućuju na izraženu upornost optuženika kao i na činjenicu da ranije kaznenopravna reakcija nije utjecala na njegovo ponašanje.
12. S obzirom na istaknuto, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio kao otegotno cijeniti činjenicu da je optuženik pravomoćno osuđen za isto djelo protiv istog djeteta žrtve u drugom postupku. Ovu okolnost prvostupanjski je sud cijenio i dao joj, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjeren značaj. Isto tako prvostupanjski je sud dao odgovarajući značaj i optuženikovoj upornosti u činjenju istih kaznenih djela na štetu članova obitelji. Prvostupanjski je sud u odnosu na svako terećeno kazneno djelo izdvojio olakotne i otegotne okolnosti, doveo u kontekst optuženikova ponašanja na raspravi i odnosa prema djelima koja je počinio, prema žrtvama, kao i prema, po psihijatrijskom vještaku utvrđenim, psihičkim smetnjama uslijed kojih je preporučljivo, a radi sprečavanja ponavljanja kaznenih djela, optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, time da treba istaći da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Svojim stavom prema počinjenim djelima i potrebi psihosocijalnog tretmana optuženik je pokazao kritičan stav prema počinjenom, objektivan odmak od svojeg ponašanja kao i svijest o svom stanju, spremnost da utječe na svoje zdravstveno stanje koje je okidač njegovog ponašanja tako da pojedinačno utvrđene kazne za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec su primjerene osobi jačini povrede zaštićenog dobra, posljedicama koje su pretrpjele žrtve, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, stupnju povrede optuženikovih dužnosti, načinu počinjenja i skrivljenim učincima kaznenog djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnih i imovinskim prilikama, ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela i odnosu prema žrtvama. Osnovano je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom GE opozvao uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Zadru broj Kzd-98/2024. od 13. veljače 2025., pravomoćnom 23. travnja 2025. jer je optuženik terećena kaznena djela počinio za vrijeme provjeravanja iz naznačene presude, a u ovom postupku mu je jedna od utvrđenih kazni u trajanju duljem od jedne godine.
13. Jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci primjerena je optuženikovoj ličnosti opisanoj u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka kao i ukupnosti kaznenih djela, posebno činjenici da su oba kaznena djela počinjenja istoga dana u obiteljskom okruženju te će utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Nekom strožom zatvorskom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
14. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe nisu osnovani, a ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude nije našao povrede na koje u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
