REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-3148/2017

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu toga suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja-protutuženik IE, u ime Izgradnja Popovački, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leu Buljat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva BULJAT & PARTNERI j.t.d. u Zagrebu, Zlatarska Ulica 19, protiv tuženika-protutužitelja UE, u ime Pekarna Johny, Duga [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Julijanu Skale, odvjetniku iz Karlovca, Trg Josipa Broza 4/I, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanka Antić iz Karlovca broj Ovrv-1956/2016 od 23. prosinca 2016. u cijelosti.

II Nalaže se tuženiku-proutužitelju ILIR KAJTAZI vl. obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti trgovačkom društvu [obrt] [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 17.185,19 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu počev od 1. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena , a od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,94 EUR sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom za isplatu iznosa od 5.308,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2015. godine pa do isplate, te ovršnog troška u iznosu od 81,27 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2016. do isplate, kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "1. Nalaže se tužitelju- prototuženiku IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku ugašenog obrta za građevinarstvo [obrt], [adresa], da tuženiku-protutužitelju UE vlasnik [obrt] , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati iznos od 6.768,86 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu počev od 1. veljače 2018. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena , a od 01. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

V. Nalaže se tuženiku- protutužitelju da tužitelju- protutuženiku , naknadi parnični trošak u iznosu od 7.143,79 EUR, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju- protutuženiku da tuženiku – protutužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.346,10 EUR, u roku 15 dana

VII. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnih troškova za iznos od 9.050,48 EUR kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 13.481,63 EUR kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Ivanka Antić iz Karlovca izdala je rješenje o ovrsi broj Ovrv-1956/2016 od 23. prosinca 2016. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 169.481,79 kn/22.494,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.593,53 kn/344,22 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, navodeći, u bitnom, da osporava radove [adresa] i tvrdi da na toj lokaciji nikakvi radovi nisu izvedeni i da za njih nema dokaza, nadalje da je tužitelj samovoljno povećavao troškove (Zaton), da je tužitelj kao izvođač bez suglasnosti mijenjao projekt (npr. skuplja temeljna ploča umjesto trakastih temelja) kako bi neopravdano naplatio više, smatra da je obračunata količina armature (skoro 19 tona) nerealna i znatno veća od ugovorene (11 tona) te suprotna pravilima, da je tužitelj naplatio odvoz kamena koji uopće nije odvezao, već ga je protupravno zadržao i ponovno fakturirao te da izvođač nije poštovao ugovorne odredbe ni Zakon o obveznim odnosima jer je stalno odstupao od troškovnika na štetu investitora.

3. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o građenju od 02.04.2014., a kojim ugovorom je tuženik povjerio, a tužitelj preuzeo izvođenje radova- građevinsko obrtničkih radova na izgradnji stambeno poslovne građevine izvedene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- Zaton, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru i to prema utvrđenoj cijeni u iznosu od 531.221,72 kn. Navedenim Ugovorom dogovoreno je kako će se obračun izvršiti po stvarno izvedenim količinama na temelju građevinske knjige, situacije koju sastavlja izvoditelj odnosno tužitelj, ugovorenim jediničnim cijenama i građevinskim normama. Navodi da po okončanoj situaciji br. 06/2015 za izvršne radove zaključno s mjesecom veljačom 2015. godine tuženik tužitelju duguje iznos od 152.927,36 kuna/20.296,95 EUR, a koji iznos je umanjen prema Odobrenju kupcu 7/IZG/8 od 31. prosinca 2015. godine na iznos od 23.445,57 kuna/3.111,76 eur te tužitelj tuženiku po računu br. 21/IZG/5 od 28. veljače 2015. godine duguje iznos od 129.481,79 kuna/17.185,19 eur, a po računu br. 187/IZG/5 od 31. prosinca 2014. godine iznos od 40.000,00 kuna/5.308,91 EUR Tužitelj ističe kako tuženik nije imao primjedbe na izvršene radove kako za vrijeme izvođenja radova, tako i nakon okončanja izvršenih radova. Također, iz Građevinskog dnevnika, Izjave izvođača o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja građevine, Primopredajnog zapisnika i okončanog obračuna od 28. veljače 2015. godine kao i Dopisa Nadzoru proizlazi kako su radovi izvršeni kao i njihova specifikacija.

4. Podneskom od 31.01.2018. tuženik je istaknuo protutužbeni zahtjev. Ističe da je tuženik dana 15.01.2018. kod obilaska građevine u Zatonu, utvrdio da su zidovi u podrumu građevine vlažni te da otpada boja sa zidova, smatra da tužitelj nije kvalitetno izveo hidroizolaciju podruma građevine uslijed čega je za tuženika nastala šteta do iznosa od 50.000,00 kn/6.636,14 EUR.

5. Tužitelj- protutuženik je osporio protutužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U tijeku dokaznog postupka, ovaj sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u: račun 187/IZG/5 od 31. prosinca 2014. (list 4 spisa), račun 21/IZG/5 od 2. ožujka 2015. (list 5 spisa), konto kartice od 22. prosinca 2016. (list 6 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 17. veljače 2017. (list 10 – 11 spisa), ugovor o građenju broj 02/04/14 od 2. travnja 2014. (list 30 – 33 spisa), ugovorni trošak građevinsko- obrtničkih radova (list 34 – 39 spisa), R1: okončana situacija broj 06/2015 od 28. veljače 2015. (list 40 spisa), troškovnik za građevinsko-obrtničke radove (list 41 – 50 spisa), odobrenje kupca 7/IZG/8 (list 51 spisa), građevinski dnevnik (list 52 – 81 spisa), izjava izvođača o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja građevine od 28. veljače 2015. (list 82 – 83 spisa), popis atesta od 28. veljače 2015. (list 84 spisa), primopredajni zapisnik i okončani obračun od 28. veljače 2015. (list 85 – 86 spisa), dopis od 6. ožujka 2018. (list 100 spisa), obračun ulaznog pretporeza za period od 1. prosinca 2014. do 31. prosinca 2014. (list 101 – 108 spisa), obračun ulaznog pretporeza za period od 1. veljače 2015. do 28. veljače 2015. (list 110 – 116 spisa), dokumentacija od 11. prosinca 2020. (list 201 – 225 spisa), izjava vještaka za građevinarstvo Zdravka Gross od 5. veljače 2024. (list 336 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 26. veljače 2024. (list 341 – 342 spisa), ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 26. kolovoza 2020. (list 351 – 360 spisa), aneks ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 26. kolovoza 2020. (list 367 spisa), sudska praksa (list 391 – 393 spisa, list 404 – 405 spisa), saslušanje vještaka Ivicu Završki (list 254 – 259 spisa, list 284 – 289 spisa). Također je saslušan vještak Matej Mihić (list 259 spisa). Sud je saslušao stranke tužitelja-protutuženika FE na ročištu (list 406 – 407 spisa) i saslušana je stranka tuženika-protutužitelja UE (list 407 – 409 spisa). Sud je izveo vještačenje po vještacima građevinske struke Ivicu Završki i ŽE (Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet) (list 174 – 185 spisa) te dopune nalaza i mišljenja od 4. veljače 2021. (list 244 – 249 spisa) i od 16. rujna 2022. (list 266 – 276 spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok je protutužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem cijene s osnova izvedenih radova po računu 21/IZG/5 u iznosu od 129.481,79 kn/17.185,19 EUR i po računu 187/IZG/5, u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR, a koji mu nisu plaćeni (građevinsko obrtnički radovi), sveukupno u iznosu od 169.481,79 kn/22.494,10 EUR.

9. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika prema tužitelja je trošak sanacije neuredno izvedenih radova tužitelja (hidroizolacija podruma građevine) koji tuženiku predstavljaju štetu u iznosu od 6.768,86 eur.

10. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da između njih nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o građenju od 02.04.2014., a kojim ugovorom je tuženik povjerio, a tužitelj preuzeo izvođenje radova- građevinsko obrtničkih radova na izgradnji stambeno poslovne građevine na lokaciji Nin - Zaton. Nije sporno da je tužitelj radove izveo. Nije sporno da je tuženik na ime izvedenih radova već vršio plaćanja.

11. Sporna je među strankama osnova i visina utuženog potraživanja tužitelja imajući u vidu iznesene prigovore tuženika.

12. Sporna je osnova i visina protutražbine tuženika na ime štete koju je pretrpio jer da su radovi izvedeni neuredno zbog čega je tuženik podnio protutužbu.

13. Podneskom od 13.05.2024. tužitelj je izvijestio sud da je Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline od 26.08.2020. sva svoja potraživanja uključujući tražbinu tužitelja iz ovog predmeta prenio na treću osobu trgovačko društvo Izgradnja Popovački d.o.o.

14. Dalje navodi da su Dodatkom navedenom ugovoru od 26.08.2020. tužitelj i trgovačko društvo Izgradnja Popovečki d.o.o. odredili kako tražbina tužitelja iz ovog postupka nije predmet prijenosa gospodarske cjeline od 26.08.2020., što je potom osporio podneskom od 23.01.2025. jer predmetni Aneks nije niti proveden u poslovnim knjigama tužitelja.

15. Dakle, ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline od 26.08.2020. sklopljenog između tužitelja i društva [obrt] temeljem točke 2.1.2. navedenog ugovora ugovoreno je da prenositelj i stjecatelj su suglasni da prenositelj prenese gospodarsku cjelinu obrta na stjecatelja , unoseći pri tome cjelokupnu svoju dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu , potraživanja , obveze , kapital iz ulaganja obrtnika obveznika poreza na dobit , zadržanu dobit i dobiti ostvarene u razdoblju od 01.01. 2020. godine do 31.08.2020. godine sa stanjem zaključno na dan 31.08.2020. godine.

16. Temeljem točke 4.1.2. navedenog Ugovora , određeno je da se gospodarska cjelina prenosi s danom 31. kolovoza 2020. godine, s kojim danom prestaje postojati obrt Prenositelja.

17. Temeljem točke 4.1.4. navedenog Ugovora , određeno je da od dana prijenosa gospodarske cjeline sva dospjela potraživanja naplatiti će stjecatelj na svoj račun i to kako prema pravnim tako i prema fizičkim osobama , a na temelju dokumentacije kojom raspolaže Prenositelj na dan prijenosa gospodarske cjeline.

18. Navedene odredbe ugovora imaju karakter cesije odnosno iz citiranih odredbi moguće je utvrditi da je izvršen i prijenos potraživanja tužitelja prema tuženiku jer su prenesena sva potraživanja tražbine tužitelja što znači da je preneseno i potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka na treću osobu odnosno Izgradnja Popovečki d.o.o.

19. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

20. Stoga sud zaključuje da je prenesena i tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove izvedenih radova po Ugovoru o građenju od 02.04.2014.

21. Ugovor o ustupu potraživanja je valjan od trenutka kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima samog ugovora, što je ujedno i trenutak kada je na Izgradnja Popovečki d.o.o. nesporno prenesena tražbina.

22. Naknadno sastavljeni Aneks, kojim se tvrdi da prijenos potraživanja i nije izvršen, ne proizvodi nikakve pravne učinke.

23. Sud je mišljenja da je prvotnim ugovorom dana 26.08.2020. tužitelj pravno i konačno prenio predmetno potraživanje na stjecatelja te da je prijenos od tog trenutka izvršen i stjecatelju potpuno pripada. Naknadni aneks, kojim se tvrdi da prijenos nije izvršen, je irelevantan za pravne učinke ugovora, nije dokazano da aneks predstavlja stvarni i autentičan izraz suglasnosti volja stranaka, po njemu nije postupano, a njegova neprovedba u poslovnim knjigama upućuje da se radi o dokumentu koji nije imao stvarni učinak i koji je vjerojatno sastavljen naknadno radi potrebe spora.

24. Stoga, sud utvrđuje da je potraživanje valjano preneseno prvotnim ugovorom, te da naknadni aneks kojim se tvrdi da potraživanje nije preneseno ne može retroaktivno izmijeniti ili poništiti pravni učinak izvršenog prijenosa. Stoga se kao relevantan za utvrđenje prava stranaka priznaje prvotni ugovor i učinak njegovog prijenosa potraživanja.

25. Valja reći i da tuženik osporava opstojnost Aneksa ugovora.

26. Slijedom, navedenog potraživanje koje je predmet ovog postupka je preneseno na Izgradnja Popovački d.o.o., [adresa] (Grad Duga Resa), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

27. Ovlaštenje tužitelja da nastavi voditi spor protiv tuženika proizlazi iz odredbe članka 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

28. Naime, podneskom od 17.12.2024. tužitelj je zatražio da sud presudom naloži tuženiku da utuženi iznos isplati u korist treće osobe navedenog trgovačkog društva Izgradnja Popovečki d.o.o.

29. Odredba čl. 195. ZPP-a daje tužitelju procesno ovlaštenje nastaviti parnicu i tužiteljev uspjeh ovisi o tome da li je svoje procesno poravno ponašanje uskladio s novonastalom materijalno pravno situacijom.

30. Kako je tužitelj svoj procesni položaj uskladio s materijalno pravnim položajem i to promjenom tužbenog zahtjeva na način da je zatražio da sud obveže tuženika isplatiti utuženo potraživanje trećoj osobi to je tužitelj aktivno legitimiran nastaviti parnični postupak.

31. Sud ocjenjuje da podnesak tužitelja kojim predlaže da se utuženi iznos isplati trećoj osobi zbog izvršene cesije ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. i 192. ZPP-a budući da nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva niti činjenične osnove spora. Naime, predmet spora, visina potraživanja i osnova zahtjeva ostali su neizmijenjeni, dok se izmjena odnosi isključivo na osobu kojoj se ima izvršiti isplata uslijed prijenosa tražbine. Stoga sud navedenu izmjenu smatra usklađenjem tužbenog zahtjeva s nastalom materijalno-pravnom promjenom, a ne objektivnom preinakom tužbe.

32. Radi utvrđenja spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem stranka i dokaz građevinskim vještačenjem.

33. Iz iskaza tužitelja IE proizlazi da tuženik nije imao prigovora na izvedene radove što se tiče kvalitete, obima i vrijednosti izvedenih radova. U odnosu na lokaciju u [adresa] proizlazi da se ne sjeća na temelju čega su izvršeni radovi u pekarnici u [adresa] niti ima li za njih ugovor te o izvršenim radovima u [adresa] zna samo iz "pričanja ljudi". Iz toga sud zaključuje da tužitelj ne poznaje detalje samog projekta niti da može potvrditi da su radovi od strane tužitelja na lokaciji u [adresa] izvedeni. Sud nije mogao utvrditi niti druge bitne činjenice.

34. Iz iskaza tuženika UE proizlazi da u [adresa] nikakvi radovi nisu izvedeni niti konkretno ugovoreni, čime izravno pobija osnovanost računa za tu lokaciju, da su radovi u Zatonu izvedeni ali da su bili loše kvalitete( problemi s hidroizolacijom), da je tuženik sam imenovao projektanta i nadzornog inženjera, da VTR nije ugovorio niti dao suglasnost za njih, da im je prigovorio samo usmeno, i to tek na kraju 2015., da na račune nije imao prigovora, da je objekt vlaži zbog loše izvedene hidroizolacije, a da je to primijetio nakon završetka roh-bau faze i radova drugih majstora, da su stolariju i keramiku radile su druge tvrtke (Ilsad Ozalj i još jedna), a ne tužitelj, da su nakon spora oko VTR-a, radovi su stajali godinu dana prije nego što je angažirao nove izvođače, dakle, sud je utvrdio, u bitnom, da tuženik nije pozvao tužitelja da popravi vlagu prije nego što je počeo spor, čime gubi pravo na naknadnu reklamaciju, nadzorni inženjer korigirao je i odobravao radove mimo njegovih želja, što znači da je struka potvrdila izvedeno stanje, tuženik je uveo nove radnike u posao bez službenog zapisnika o stanju i bez da je dao rok izvođaču da otkloni navodne nedostatke.

35. Slijedom navedenog, iz tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su stranke ugovorile radove u Zadru Zaton i da su ti radovi obavljeni, a isto tako ne može se utvrditi da su stranke ugovorile i radove u pekarni Ozalj niti da su ti radovi isporučeni. Sud je utvrdio da tuženik nije niti isticao činjenicu da je prigovarao kvaliteti radova na propisani način i u roku, tijekom postupka tuženik zapravo nije niti isticao činjenicu da je prigovorio nedostacima djela u roku i na propisani način. Ako bi se radilo i nekim skrivenim nedostacima koji se nisu mogli otkriti običnim pregledom i ovim nedostacima naručitelj je bio dužan obavijestiti izvođača bez odgađanja, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja.

36. Naime, pregled izvršenog djela i obavještavanje izvođača o nedostacima je ključan za ostvarivanje svih prava koja naručitelju pripadaju po Zakonu o obveznim odnosima. Naime, odredbom čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. O skrivenim nedostacima naručitelj je dužan izvođača obavijestiti što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. Ukoliko o nedostacima naručitelj ne obavijesti izvođača na vrijeme, naručitelj se ne može pozivati na prava zbog nedostatka izvršenog djela (arg. iz čl. 606. ZOO-a). Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjereni rok (čl. 608. st. 1. ZOO-a). Kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (čl. 610. st. 1. ZOO -a), naručitelj može odrediti izvođaču primjereni rok za otklanjanje nedostataka (st. 2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor (st. 3.). Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koji bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

37. Sud je utvrdio da je tuženik prema vlastitim navodima tuženika, vlagu primijetio još prije pokretanja parnice ali prava propisana ZOO pokušao je ostvariti tek podnošenjem protutužbe u ovom postupku. Time tuženik nije postupio u skladu s obvezama propisanim Zakonom o obveznim odnosima, prema kojem je naručitelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostatka, obavijestiti izvođača i ostvarivati prava iz tog naslova. Nepostupanjem u zakonskom roku tuženik se više ne može pozivati na eventualne nedostatke radova ili vlagu pa bi tužbeni zahtjev već i zbog toga bio neosnovan.

38. Dalje, na temelju nalaza i mišljenja vještak prof. dr. sc. Ivica Završki i dr. sc. Matej Mihić sa Građevinskog fakulteta u Zagrebu od 08.01.2021., Očitovanje vještaka od 03.02.2021., Očitovanje vještaka od 11.03.2021., Očitovanje vještaka od 04.02.2022., 16.09.2022., te usmeno na ročištu od 21.05.2022., 21.03.2023. sud je utvrdio da je vrsta i količina koje je tužitelj izveo sukladno građevinskom dnevniku i primopredajnom zapisniku određena usporedbom količina iz ugovornog troškovnika, okončane situacije i građevinske knjige, a svi radovi koje je izveo popisani su u tabličnom obliku u Prilogu 1. nalaza. Izračun vrijednosti radova koje je tužitelj izveo i koje potražuje također se nalaze u Prilogu 1, objektivna vrijednost radova iznosi 660.958,65 kn, a postupak izračuna vidljiv je iz Priloga 1. Izračun vrijednosti izvedenih radova. Dalje proizlazi da su vještaci su izvršili pregled stambeno-poslovnog objekta u Zatonu kud Zadra kao i dokumentaciju koja im je dostavljena, a koja se sastoji od glavnog projekta i izmjene i dopune glavnog projekta (mape arhitektonski projekt i projekt konstrukcije), građevinskog dnevnika, građevinske knjige, ugovora o građenju okončane situacije, izjave izvođača i završnog izvješća nadzornih inženjera. U odnosu na radove koje je tužitelj izveo te vrijednost tako izvedenih radova proizlazi da pregledom dokumentacije i pregledom predmeta vještačenja tužitelj nije izvodio radove protivno projektnoj dokumentaciji i ugovoru o građenju. Odstupanja koja su predmet spora između nisu takvog karaktera da se radi u razlici u količinama, a vantroškovnički radovi su po svojoj definiciji radovi koji nisu sadržani u projektnoj dokumentaciji i ugovorenom troškovniku. U odnosu na utvrđivanje koji su radovi izvedeni neracionalno i na štetu investitora, suprotno pravilima struke i pozitivnim propisima i vrijednost tako izvedenih radova proizlazi da radovi nisu nužno neracionalni, suprotni pravilima struke i pozitivnim propisima, već samo radovi za koje vještaci smatraju da je tužitelj krivo obračunao ili količinu ili jediničnu cijenu, a na štetu tuženika, a vrijednost takvih radova koju potražuje tužitelj iznosi 47.469,00 kn, dok objektivna vrijednost iznosi 26.277,00 kn, dakle, razlika tih dvaju iznosa je 21.192,00 kn. Dalje u odnosu na opravdanosti razloga za postavljanje armirano-betonske temeljne ploče debljine 60 cm na kamenoj podlozi vrlo visoke stabilnosti i nosivosti, da li je postavljanje takove armirano-betonske ploče bilo ugovoreno te koja je vrijednost ugrađenog mater ijala i izvedenih radova na postavljanju opisane armirano-betonske ploče, utvrđeno je da je izgradnja armiranobetonske ploče bila je predviđena ugovornim troškovnikom, točnije stavkom 3 armiranobetonskih radova koja glasi „Betoniranje A.B. temeljne ploče debljine 30 cm ispod podruma betonom C25/30." Nadalje, utvrđeno je da debljina AB temeljne ploče nije bila niti ju je tužitelj obračunao s debljinom od 60 cm, već je njena debljina 25 cm, a ta debljina ploče je sasvim racionalna za dimenzije objekta, debljina do 60 cm uključuje i tamponski sloj i dva sloja betona od kojih prvi služi za postavu hidroizolacije, a drugi za zaštitu hidroizolacije od bušenja armaturom. Proizlazi da svi navedeni radovi predstavljaju standardnu tehnologiju izrade temeljne ploče objekata i kao takvi su opravdani. U odnosu na utvrđivanje koje su dimenzije trakastih temelja postavljenih u nepodrumljenom dijelu prizemlja te da li su takove dimenzije trakastih temelja bile ugovorene proizlazi da prema građevinskoj knjizi (stranica 14) dimenzije temelja su 85 x 60 mm (širina x visina), dok je projektnom dokumentacijom i u troškovniku bilo predviđeno 60 x 60 cm, nadzorni inženjer je priznao i ovjerio količinu rada za širinu od 85 cm, koja prema vještacima vrlo vjerojatno stvarno i je izvedena, međutim proizlazi da tu razliku u trošku ne bi trebao snositi tuženik te da je opravdano obračunati ugovorenu količinu radova od 8,9 m3. Nadalje, u odnosu na utvrđivanje da li je uređenje okoliša provedeno racionalno i sukladno pravilima struke proizlazi da radovi na uređenju okoliša nisu nužno neracionalni, suprotni pravilima struke i pozitivnim propisima, već samo radovi za koje vještaci smatraju da ih je tužitelj krivo obračunao ili količinu ili jediničnu cijenu, a radovi su već su bili navedeni u poglavlju 5.5., a to su konkretno stavka 1 VTR-a br. 4 Zatrpavanje oko zidova podruma i stavke 3 i 4 VTR-a 5. Uređenje okoliša. U odnosu na utvrđivanje uzroka vlaženja zidova u podrumu građevine pregledom predmeta vještačenja utvrđeno je da postoji vlaženje u prostoru pekare, zida u stubištu prizemlja i zida u prostoru stana na 1. katu, a da je za pojavu vlage u prostoru pekare uzrok je hladni toplinski most, kao i za pojavu vlage na 1. katu. Proizlazi da je vlaženje na tim mjestima posljedica toplinskih mostova, a ne radova tužitelja. Za pojavu vlage u prostoru stubišta prizemlja došlo je zbog prodora vode kroz hidroizolaciju zidova podruma, međutim tuženik je izvodio radove probijanja zidova zbog uvođenja instalacija u podrum, te stoga proizlazi da je to uzrok pojave vlage. Vještaci su na usmenoj raspravi u cijelosti ostali kod svojih pisanih nalaza i očitovanja, pojasnivši kako su radovi izvedeni prema projektnoj dokumentaciji koja je sama po sebi bila manjkava i sadržavala stručne greške u arhitektonskim detaljima. Izričito su naveli da uzrok vlaženja podrumskih zidova nije u nekvalitetnoj izvedbi tužitelja, već u pogrešno projektiranoj i nedostajućoj toplinskoj izolaciji, kao i u činjenici da je sam tuženik naknadno izvodio radove bušenja zidova radi provođenja instalacija. U pogledu tehničkih prigovora na temelje, vještaci su pojasnili da su trakasti temelji projektirani pogrešno s obzirom na sastav tla te da predviđena ploča od 8 cm po pravilima struke nema nosivu funkciju temeljenja, pa stoga njezino armiranje nije bilo nužno ni tehnički opravdano. Sve financijske stavke i troškove vještaci su utvrdili neposrednim uvidom u građevinsku knjigu koja je bila uredno vođena i obostrano potpisana, što predstavlja vjerodostojan temelj za obračun. Vještak je potvrdio da su određeni troškovi (poput deponiranja kamena) priznati izvođaču jer su bili uredno evidentirani u potpisanoj građevinskoj knjizi. Proizlazi i da prema pravilima struke troškovnik treba imati datum i biti sastavni dio ugovora, ali da nije neobično u praksi da se on donese i naknadno (npr. 5 mjeseci kasnije).

39. Slijedom navedenog sud je utvrdio, da je tužitelj-protutuženik izveo sve radove sukladno projektnoj dokumentaciji i ugovoru, da nisu utvrđene nikakve manjkavosti niti neizvedeni radovi, odstupanja od troškovnika nisu takve naravi da bi se radilo o neosnovanim količinama ili radovima, čime se pobijaju prigovori tuženika o nerealno prikazanim radovima, da je ukupna vrijednost izvedenih radova 660.958,65 kn/87.724,29 EUR, te da je nakon odbitka već plaćenog iznosa ostao neplaćen iznos od 169.481,79 kn/22.494,10 EUR, što proizlazi iz "Konto karticu od 22. prosinca 2016.", kao materijalni dokaz o tijeku uplata i preostalom dugu. Utvrđeno je da tužitelj nije ugrađivao stolariju niti postavljao keramičke pločice, pa ne može biti odgovoran za te dijelove, a vlaga nastaje zbog stvaranja toplinskog mosta, ali ne zbog loše izvedenih radova tužitelja, već zbog činjenice da izolacija zidova i završni radovi uopće nisu izvedeni. Prigovori tuženika glede kvalitete (vlaga, stolarija) su neosnovani jer se odnose na radove koje tužitelj nije izvodio ili na faze radova (fasada/izolacija) koje uopće nisu dovršene. Vještaci su se, osobito na glavnoj raspravi od 21. ožujka 2023. godine, decidirano i usmeno očitovali koje radove je tužitelj-protutuženik izvodio odnosno da su radovi izvedeni sukladno tehničkoj dokumentaciji i projektu, da je tužitelj-protutuženik sve radove izveo u skladu s projektnom dokumentacijom, da stvarna vrijednost utrošenog materijala i stvarna vrijednost izvedenih radova odgovara pravilima struke i ne odstupa od projektne dokumentacije i ugovora o građenju, odstupanja koja su predmet spora nisu takvog karaktera da se radi o razlici u količinama, a VTR radovi su radovi koji nisu sadržani u predmetnoj dokumentaciji i navedenom troškovniku.

40. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti, na osnovu raspoložive dokumentacije, sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Sudski je vještak argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun. U pisanom nalazu i mišljenju kojeg je sudski vještak naknadno i više puta dopunio, vještak je vrlo detaljno, opširno i stručno obrazložio na koji način je procijenio iznos po pojedinim stavkama te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženika.

41. Sud odbija prigovore tuženika o nepostojanju pisane suglasnosti za radove kao neosnovane, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanugovornim ili nepredviđenim radovima na koje bi se primjenjivale stroge odredbe o pisanoj formi iz Zakona o obveznim odnosima (ZOO) ili ugovora. Naime, provedenim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da su svi sporni radovi izvedeni prema projektnoj dokumentaciji, koja je sastavni dio ugovora, pa se isti imaju smatrati ispunjenjem osnovne ugovorne obveze, a ne 'vantroškovničkim' radovima. Činjenica da su radovi uredno evidentirani u građevinskoj knjizi, koju je tuženik (odnosno nadzorna osoba) potpisao, potvrđuje da je tuženik bio suglasan s opsegom i dinamikom izvođenja upravo tih ugovorenih radova. Budući da su vještaci pojasnili da su uočeni nedostaci poput vlage isključivo posljedica grešaka u samom projektu (loša izolacija i arhitektonski detalji), a ne propusta izvođača, te da je tuženik potpisom građevinske knjige priznao njihovu izvedbu i količinu, nema mjesta primjeni odredbi o naknadnim radovima niti tuženik može osnovano odbiti isplatu cijene pozivajući se na formalni nedostatak suglasnosti za radove koje je u naravi prihvatio.

42. U odnosu na navode tuženog o sučeljavanja stranaka, djelatnika Građevinskog fakulteta u Zagrebu odnosno svih ostalih sudionika koji su prisustvovali valja reći da sučeljavanje sudionika koji su prisustvovali pregledu sporne nekretnine kao dokaz nije predviđeno odredbama Zakona o parničnom postupku niti sud iz navedenoga može utvrditi bilo koju odlučnu činjenicu , a isto tako dana 4. studenog 2020. godine nije proveden dokaz uviđajem kako to pokušava prikazati tuženik - protutužitelj, već je od strane vještaka izvršen pregled nekretnine sukladno nalogu suda od 13. veljače 2020. godine u sklopu provedenog vještačenja, te tuženik protutužitelj opetovano pogrešno navodi kako je proveden dokaz iz članka 227. Zakona o parničnom postupku. Prema tome vještak nije proveo uviđaj jer se uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili razjašnjenja kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda, a to ovdje nije nije bio slučaj, već se vještak koristio svojim pravom da razgleda predmet vještačenja. Svi bitni parametri su razvidni iz dokumentacije u spisu, vještak je tuženika zatražio i dodatnu dokumentaciju koja mu je dostavljena i koja je bila jasna i dostatna za utvrđenje sadržaja relevantnih činjenica i izvođenje zaključka, te sud smatra imajući u vidu znanje i iskustvo vještaka da je vještak smatrao da mu je bila potrebna dodatna dokumentacija ili da je smatrao da su mu potrebne neke dodatne metode to bi zasigurno i učinio samostalno ili preko poziva suda za dodatnim radnjama, tako da je sud sve prigovore tuženika ocijenio u potpunosti irelevantnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Vještak se koristio dostatnim podacima i iz spisa kako bi mogao razgledati predmet vještačenja te je ispravno temeljio svoj nalaza i mišljenja osim dokumentacije u spisu i razgledavanjem predmeta vještačenja kao i tehničkim razgovorima sa tužiteljem i tuženikom koji su također vjerodostojan izvor informacija za vještaka prilikom formiranja nalaza i mišljenja. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći zaključke i o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti, a posebno zbog proteka vremena i izmijenjenost situacije.

43. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gross d.o.o. koje je naručio tuženik, ne predstavlja dovoljan dokaz iz kojeg bi se mogle utvrditi sporne činjenice. Značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, bez obzira na to što je riječ o stalnom sudskom vještaku, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Člankom 251. ZPP propisano je da vještačenje obavlja vještak koji određuje parnični sud. Nalaz i mišljenje vještaka koje izradila jedna od stranka o svom trošku je pomoćna građa u parničnom postupku ali se ne može prihvatiti u konkretnom postupku ukoliko se jedna od stranaka tome protivi.

44. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka i s obzirom da sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog mišljenja sud je odbio prijedlog za novim vještačenjem, a isto tako nisu se sukladno čl. 261. st. 3. ZPP, stekli uvjeti za ponavljanjem vještačenja sa drugim vještacima ili za ponovnim saslušavanjem vještaka.

45. Dakle, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, utvrdio da je tužitelj radove izveo sukladno ugovoru i projektnoj dokumentaciji, da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 660.958,65 kn/ 87.724,29 eur dok nakon uračunavanja izvršenih plaćanja preostaje neplaćeni iznos od 169.481,79 kn/22.494,10 eur. Vještak nije utvrdio postojanje neizvedenih radova niti takve nedostatke koji bi opravdavali umanjenje cijene ili odbijanje plaćanja. Utvrđeno je da tužitelj nije ugrađivao keramičke pločice niti je ugrađivao stolariju niti je izvodio toplinsku izolaciju zidova niti je izvodio završene radove zbog kojih loše izvedenih radova i dolazi do stvaranja toplinskog mosta što uzrokuje kondenzaciju i vlagu na objektu, nije utvrđeno da bi radovi koje je tužitelj izveo bili izvedeni nestručno ili manjkavo na način koji bi uzrokovao pojavu vlage stoga ne proizlazi niti postojanje uzročno-posljedične veze između radova koje je tužitelj izveo i eventualne pojave vlage u objektu.

46. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog dijela ugovorene cijene po računu- broj 21/IZG/5 iznosu od 129.481,79 kn/17.185,19 EUR je osnovan, dok je neosnovan za iznos od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR.

47. Naime, tužitelj po računu 187/IZG/5 od 31.12.2014. potražuje iznos od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR na ime izvedenih, a neplaćenih radova na adresi u [adresa], što je tuženik osporio.

48. Sud nije prihvatio pozivanje tužitelja na čl. 221.b Zakon o parničnom postupku. Naime, iako je tom odredbom propisano da se može smatrati da tražbina postoji ako je dužnik račun evidentirao u svojim poslovnim knjigama te u vezi s njim koristio odbitak pretporeza, navedena zakonska presumpcija nije apsolutna te ne isključuje obvezu suda da cijeni sve okolnosti konkretnog slučaja.

49. U ovom postupku iz provedenih dokaza ne proizlazi da su radovi na koje se odnosi račun br. 187/IZG/5 doista izvedeni u [adresa]. Nalaz i mišljenje vještaka odnosi se na radove na drugoj lokaciji, dok iz iskaza stranaka takva činjenica također nije utvrđena, a tužitelj nije predložio druge dokaze koji bi potvrdili osnovanost tog dijela potraživanja. U takvoj situaciji sama činjenica da je račun evidentiran u poslovnim knjigama tuženika i da je korišten odbitak pretporeza nije dostatna osnova da bi se smatralo dokazanim postojanje tražbine. Stoga sud smatra da okolnosti ovog slučaja predstavljaju upravo onu situaciju u kojoj je, unatoč formalnim pretpostavkama iz čl. 221.b ZPP-a, tijekom postupka dovedeno u sumnju postojanje same tražbine, zbog čega navedena zakonska presumpcija ne može nadomjestiti nedostatak dokaza o stvarno izvedenim radovima i nastanku obveze tuženika. Slijedom toga, taj dio tužbenog zahtjeva sud je odbio kao neosnovan pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude,

50. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja valja istaknuti kako tuženik – protutužitelj taj zahtjev zasniva na činjenici da je tužitelj radove na hidroizolaciji podruma građevine izveo nekvalitetno, da su zidovi u podrumu vlažni te da otpada boja sa zidova te smatra da mu je zbog toga nastala šteta u iznosu od 6.768,86 eur.

51. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, a naročito iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke nedvojbeno proizlazi da je tužitelj-protutuženik sve ugovorene radove izveo stručno i u skladu s projektnom dokumentacijom te pravilima struke. Vještaci su jasno otklonili postojanje uzročno-posljedične veze između radova tužitelja i pojave vlage na objektu, utvrdivši da je vlaga rezultat grešaka u samoj projektnoj dokumentaciji (loše projektirani arhitektonski detalji i izostanak toplinske izolacije) te naknadnih zahvata koje je sam tuženik poduzimao na objektu (bušenje zidova za instalacije). Budući da tužitelj-protutuženik nije izvodio završne radove, keramiku, stolariju niti toplinsku izolaciju zidova, isti ne može biti odgovoran za stvaranje toplinskih mostova i posljedičnu kondenzaciju. Kako vještačenjem nije utvrđeno da su radovi koje je tužitelj izveo bili nestručni ili manjkavi na način koji bi uzrokovao vlagu, sud zaključuje da tužitelj nije odgovoran za nedostatke na koje se tuženik poziva pa stoga nisu ispunjene niti pretpostavke odgovornosti za štetu. Osim toga sud je gore obrazložio i da nepostupanjem u zakonskom roku tuženik se više ne može pozivati na eventualne nedostatke radova ili vlagu pa bi tužbeni zahtjev već i zbog toga bio neosnovan.

52. Slijedom toga, kako ne postoji osnova odgovornosti tužitelja za štetu, niti uzročna veza između izvedenih radova tužitelja i nastale vlage sud je ocijenio protutužbeni zahtjev neosnovanim.

53. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 17.185,19 EUR te je riješeno kao pod točkom II izreke presude.

54. S obzirom da tužitelj nema osnove za iznos od 5.308,91 EUR kao što je gore obrazloženo, sud je tužiteljev zahtjev u tom dijelu ocijenio neosnovanim te je riješen kao pod točkom III izreke presude.

55. Protutužbeni je zahtjev iz gore iznijetih razloga utvrđen neosnovanim u cijelosti te je sud odlučio kao pod točkom IV izreke presude.

56. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim. Tužitelj je odustao od svih daljnjih dokaznih prijedloga osim za saslušanjem svjedoka BE koji dokazni prijedlog je sud odbio jer isti nije svrsishodan za utvrđivanje činjenica vezanih uz lokaciju u [adresa]. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, a posebice iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, proizlazi da se cijela stručna analiza i utvrđeno stanje odnose isključivo na radove izvedene na objektu u Zadru. Tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije predložio dopunu vještačenja niti novo vještačenje koje bi eventualno obuhvatilo lokaciju u [adresa], niti je prilikom predlaganja voditelja gradilišta kao svjedoka specifično naveo da bi taj svjedok imao neposredna saznanja upravo o radovima u [adresa], a koji su predmet osporavanja. S obzirom na to da iz iskaza stranaka i pisanih dokaza ne proizlazi da su radovi u [adresa] stvarno izvedeni, a nalaz vještaka kao najrelevantniji dokaz tretira isključivo lokaciju u Zadru, saslušanje voditelja gradilišta o općenitim okolnostima ne bi moglo nadomjestiti nedostatak konkretnih materijalnih dokaza i stručnog nalaza za lokaciju u [adresa] te bi samo dovelo do neopravdanog odugovlačenja postupka. Sud je odbio tuženika sa prijedlogom za provođenje očevida jer je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari u potpunosti i nedvojbeno utvrđeno na temelju dosad provedenih dokaza, osobito kroz nalaz i mišljenje sudskog vještaka, njegovo provođenje ne bi pridonijelo utvrđivanju novih bitnih činjenica, a daljnje izvođenje ovog dokaza dovelo bi isključivo do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a osim toga takav prijedlog je postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je odbio prijedlog za provođenje financijskog vještačenja kao nepotreban, jer je utvrđeno da je prvim Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline izvršen valjan prijenos predmetne tražbine. Pitanje pravnih učinaka tog ugovora predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud, pa izvođenje financijskog vještačenja nije bilo potrebno, a valja istaknuti i da tuženik i osporava opstojnost dodatka ugovoru, kao što je ovaj sud gore i obrazložio da je tražbina i prenesena glavnim ugovorom.

57. Budući da je tužitelj u postupku uspio samo djelomično sa svojim zahtjevom, dok je ujedno odlučeno i o protutužbenom zahtjevu tuženika, konačna odluka suda ne odgovara sadržaju platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, slijedom čega je sud platni nalog ukinuo te o zahtjevima stranaka odlučio kondemnatornom izrekom presude.

58. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

59. Uvažavajući uspjeh u parnici, tužitelj ima pravo i na naknadu ovršnih i parničnih troškova sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 ,126/22 i 138/23; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

60. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP -a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj-protutuženik djelomično uspio u sporu u omjeru od 76,39 %, a tuženik-protutužitelj u omjeru od 23,60 %.

61. Tužitelju je kao potreban trošak sud priznao trošak javnobilježničke nagrade uvećan za PDV od 25%, u iznosu od 344,22 eur.

62. Tužitelju sukladno uspjehu pripada 76,39 % od navedenog iznosa, tj. 262,94 eur, te je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kao u toč. II izreke presude.

63. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a.

64. Tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak ovršnog postupka u iznosu od 81,27 EUR.

65. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan za navedeni dio troška ovršnog postupka, slijedom čega je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kao u toč. III izreke presude.

66. Tužitelju-protuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to:

- za sastav podnesaka od 06.12.2017., 17.04.2018., 01.02.2021., 16.02.2022. i 26.09.2022. u iznosu od po 331,81 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 31.01.2018. u iznosu od 165,90 EUR (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištima 07.12.2017. i 17.01.2023. u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištima 20.03.2018., 26.11.2019., 09.09.2021., 12.05.2022. u iznosu od po 331,81 EUR te 21.03.2023., 09.01.2024., 27.02.2024., 12.06.24., 02.07.2025. i 12.05.2026. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.588,04 EUR, uvećano za trošak pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 271,40 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 8.483,03 EUR.

67. Kako je tužitelj-protutuženik u postupku uspio sa oko 76,39 %, u tom omjeru priznati parnični trošak iznosi 6.480,18 EUR, uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 663,61 EUR, koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u sporu, ili 7.143,79 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. V izreke presude.

68. Slijedom navedenog, tužitelju-protutuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 1.339,23 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak sastava podnesaka od 21.09.2018., 27.03.2019., 16.04.2019., 14.05.2019., 15.03.2021., 19.10.2022. zatražen u iznosu od po 331,81 EUR, 29.03.2021. i 02.03.2022. u iznosu od po 82,95 EUR i 05.04.2023., 13.09.2023., 28.06.2024., 16.10.2024., 17.12.2024. i 23.01.2025. zatražen u iznosu od po 500,00 EUR te od 07.11.2023. u iznosu od 125,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.

69. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 31.01.2018. u zatraženom iznosu po Tbr. 9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 165,90 EUR do zatraženog u iznosu od 331,81 EUR uvećano za PDV od 25%) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo, kao niti za zastupanje na ročištima 07.12.2017. i 17.01.2023. u preko dosuđenog od po 100,00 EUR do zatraženog od 331,81 EUR, odnosno 125,00 EUR uvećano za PDV od 25%, jer su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja.

70. Nije mu priznat niti pristup na očevid 04.11.2020. u Zatonu kod Zadra zatražen u iznosu od 464,53 EUR uvećan za PDV od 25% jer navedenog datuma očevid nije niti proveden.

71. Stoga je u točki VII izreke valjalo odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 9.050,48 EUR.

72. Tuženiku-protutužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), i to: za sastave podnesaka od 03.05.2018., 26.11.2018., 10.12.2019., 21.01.2021., 26.08.2021. i 06.10.2022. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 31.01.2018. u iznosu od 250,00 EUR ( Tbr 9/2 OT), za zastupanje na ročištu 07.12.2017. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištima 20.03.2018., 26.11.2019., 09.09.2021., 12.05.2022., 21.03.2023., 09.01.2024., 27.02.2024., 02.07.2025. i 12.05.2026. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) , uvećano za PDV od 25% o u iznosu od 1.962,50 EUR, uvećano za trošak pristojbe na protutužbu i za presudu na protutužbu u iznosu od po 112,81 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 10.038,12 EUR.

73. Kako je tuženik-protutužitelj u postupku uspio sa oko 23,60 %, u tom omjeru priznati parnični trošak iznosi 2.368,99 EUR, uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 4.977,11 EUR, koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u sporu, ili 7.346,10 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. VI izreke presude.

74. Slijedom navedenog, tuženiku-protutužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 7.669,13 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak za sastave podnesaka od 04.04.2019., 25.04.2019., 13.02.2021., 26.08.2021., 26.06.2021., 03.05.2023., 09.06.2023. i 05.01.2024. u iznosu od po 500,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.

75. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 31.01.2018. u zatraženom iznosu po Tbr. 9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 250,00 EUR do zatraženog u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV od 25%) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo, kao niti za zastupanje na ročištu 07.12.2017. preko dosuđenog od 100,00 EUR do zatraženog od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026. godine

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku

3. kal. 30 dana