Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-266/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv osuđene SĆV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi osuđene SĆV, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kv-1256/2025-5 (K-1095/2024) od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđene SĆV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kv-1256/2025-5 (K-1095/2024) od 9. prosinca 2025., na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP) opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1095/2024-9 od 3. srpnja 2024., pravomoćnom 11. prosinca 2024. te je osuđenoj SĆV određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a u koju kaznu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja od 18. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. travnja 2024. do 3. srpnja 2024.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela osuđena SĆV zastupana po branitelju po službenoj dužnosti SĆ, odvjetniku iz [adresa], navodeći da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica je u žalbi predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu (u žalbi se pogrešno navodi "rješenje") na način da se ne opozove uvjetna osuda nego da joj se odredi novi rok za izvršavanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ili da se na drugi prikladan način uredi izvršavanje te mjere, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu osuđenice nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba osuđenice nije osnovana.
6. Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1095/2024-9 od 3. srpnja 2024. osuđenica je proglašena krivom za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 i članka 68. KZ/11 osuđenici je izrečena i uvjetna osuda sa sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja koje je u konkretnom slučaju pet godina, uz upozorenje temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko osuđenica bez opravdanog razloga bude kršila obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.
7. Osuđenica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da prvostupanjski sud pri donošenju zaključka da su se ispunili uvjeti za opoziv uvjetne osude "nije na pravilan ni potpun način utvrdio sve relevantne činjenice koje su odlučne za pravilnu primjenu odredbe članka 564. stavka 4. ZKP. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud kada utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi određenoj uvjetnom osudom, može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne, ali isto tako da može odrediti novi rok za udovoljenje obveze te zamijeniti obvezu drugom ili osloboditi osuđenika obveze, sve ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Nastavno na to, opoziv uvjetne osude primjenjuje se tek kada okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da osuđenik svjesno i bez opravdanog razloga izbjegava izvršavanje obveze određene uvjetnom osudom". Žaliteljica drži da u konkretnom slučaju takav zaključak nije potkrijepljen potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja jer da iz spisa predmeta proizlazi da je ona osoba kod koje je utvrđena trajna duševna bolest te da joj je upravo zbog tog zdravstvenog stanja izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Navodi da okolnost da se osoba s takvim zdravstvenim poteškoćama nije odazvala pozivima probacijskog ureda niti je pristupila kontrolnom pregledu - ne može automatizmom tumačiti kao svjesno i namjerno izbjegavanje izvršavanja obveze, osobito kada sud nije utvrdio je li se pritom ona nalazila na liječenju u nekoj drugoj bolničkoj ustanovi, adekvatnoj njenom zdravstvenom stanju, a što bi ju objektivno sprječavalo s početkom ispunjenja obveze sukladno presudi, da prvostupanjski sud nije pribavio podatke o njezinom zdravstvenom stanju nakon otpusta s bolničkog liječenja, iako je upravo ta okolnost od odlučnog značaja za pravilnu ocjenu postoji li kršenje obveze u smislu ZKP, a niti je vršena terenska provjera adrese putem policijskih službenika niti je sud razmotrio primjenu blažih zakonskih mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju u postupku opoziva uvjetne osude u smislu određivanja novog roka za izvršavanje obveze ili prilagodbe načina njezina izvršavanja, već je odmah primijenio najtežu mjeru, tj. opoziv uvjetne osude.
8. Suprotno stavu osuđenice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoja je utvrđenja iznio jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da osuđena SĆV svojom krivnjom nije izvršavala sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja koja joj je određena pravomoćnom presudom. Osuđena SĆV svjesna svojih obaveza i upozorenja na posljedice neizvršavanja pravomoćne presude, nije pokazala namjeru suradnje s probacijskim uredom, a budući da po otpuštanju s bolničkog liječenja nije dala informaciju na kojoj adresi će biti dostupna probacijskom uredu, činjenica da se na broj mobitela koji je dala prilikom otpuštanja s liječenja nije javljala, na zakazanom pregledu se nije pojavila, a također uvidom u JRO MUP RH osuđenica ima aktivno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], na kojoj se adresi nalazi HZSR, Područni ured Peščenica, koji također nema saznanja gdje se osuđenica nalazi, pa je samim time pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je osuđenica nedostupna kako tijelima probacije tako i sudu te da se ne može utjecati da izvrši određenu sigurnosnu mjeru, stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda nužno opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje do sada uvjetovanog dijela kazne zatvora iz uvjetne osude.
9. Slijedom iznijetog, u konkretnoj situaciji je očito da se ne može više utjecati na osuđenicu i daljnjim odgađanjem izvršenja izrečenog dijela uvjetne osude ne može se utjecati da se ostvare svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga je žalbu osuđenice trebalo odbiti kao neosnovanu na temelju članka 482. ZKP.
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenice te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
