Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-375/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1) Raiffeisenbank Mittlere Suedoststeiermark eGen sa sjedištem u [adresa], a-8341 [adresa], Republika Austrija, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, protiv ovršenika FG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik iz Zagreba , radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3354/2022-58 od 20. studenoga 2025., dana 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3354/2022-58 od 20. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranim u izreci odlučeno je, da se odgađa ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i javnobilježničkog očitovanja, koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2441/2023.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 59/91, 91/92, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, 67/08, 131/20, dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prijedlog za odgodu ovrhe odbije kao neosnovan te predmet vrati na ponovni postupak a ovrhovoditelju dosudi troškove sastava žalbe.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud je prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 61. st. 1. t. 1-8. OZ, koje bi opravdavale odgodu, odnosno opasnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

6. Naime, ovršenik je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu od 29. lipnja 2009. i javnobilježničkog očitovanja VG iz [adresa], poslovni broj OU-528/09 od 3. srpnja 2009., koji predstavljaju ovršnu ispravu u ovom postupku, što je prvi od uvjeta za odgodu ovrhe taksativno navedenih u čl. 61. st. 1. t. 4. OZ.

7. Sud je pri tom ocijenio, da je ovršna isprava već prošla sudsku kontrolu u parničnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-148/18 u kojem je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ovršnih isprava (zbog toga što ovrhovoditelj nije imao dozvolu za obavljanje djelatnosti kreditnog poslovanja u Republici Hrvatskoj) pravomoćno odbijen, ali je u postupku pokrenutom pod brojem P-2441/2023. istovjetan tužbeni zahtjev utemeljen na drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, odnosno na činjenici dodjele kredita strancima bez kredite sposobnosti ili na nezakonit način utvrđene kreditne sposobnosti, zbog toga što je ugovor priređen na formalnom obrascu na koji ovršenik kao slabija ugovorna stana nije nikako mogao utjecati, te zbog nezakonite promjene kamate suprotno kretanju vrijednosti EURIBOR-a..

8. Načelo djelotvornosti iz čl. 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, čl. 4. Ugovora o Europskoj uniji, kao opće načelo koje služi kao osiguranje da će se pravo Europske unije primjenjivati na koherentan način u svim državama članicama i da će se time pružiti svim građanima jednaka zaštita a prava i obveza koja proizlaze iz prava Europske unije odnosno kumulativno načela jednakosti i djelotvornosti kojim se jamči jednaka kvaliteta zaštite u svim državama članicama, smatrajući da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

9. Sud Europske unije u predmetu F c/a Addiko Bank d.d. broj C-407/18 izrazio je stajalište prema kojem Direktivu Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se u slučaju protivljenja nacionalnog propisa iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlog za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom javnobilježničkom aktu nepoštene, te je po toj osnovi potrebno odgoditi ovrhu. U navedenom predmetu činjenični supstrat bio je gotovo istovjetan predmetnom, te je sud EU zaključio da u situaciji, kada sud koji odlučuje o nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno, može učiniti parnični sud kojem se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredaba, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a naknada štete koju bi potrošač u tom slučaju ostvario, a posterirori, bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, treba odgoditi ovrhu.

10. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, da bi u konkretnom slučaju primjena odredaba OZ koje ograničavaju mogućnost odgode ovrhe i provedba ovrhe prije odlučivanja o postojanju nepoštenih odredaba u ovršnoj ispravi bila protivna načelu djelotvornosti i odredbama Direktive 93/13/EEZ te je sud dužan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava protivnu pravu Europske unije.

11. U konkretnom slučaju, odredbe ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku su predmet ispitivanja u parničnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2411/23 a koji nije pravomoćno dovršen.

12. Navodi žalbe ovrhovoditelja da se radi o ugovoru na koji se primjenjuje austrijsko pravo, te da se radi o valjano ugovorenim kamatnim stopama, radi čega ne postoji vjerojatnost uspjeha u parnici P-2441/2023., ne mogu biti predmet ispitivanja u ovršnom postupku, već isključivo u parničnom postupku koji se trenutno vodi među strankama.

13. Prodaja nekretnine u kojoj ovršenik živi s obitelji, u situaciji kada bi, u slučaju uspjeha s tužbenim zahtjevom u postupku do čijeg se pravomoćnog okončanja traži odgoda ovrhe, ovršenik morao provoditi postupak protuovrhe, predstavlja i po mišljenju ovog suda teško nadoknadivu štetu u smislu čl. 61. OZ.

14. Pri tom je nesporno da je ovrhovoditelj zaštićen upisom založnog prava na nekretnini ovršenika na kojoj se provodi ovrha te da ovrhovoditelju uslijed odgode ovrhe ne prijeti nikakva šteta.

15. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović