REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-76/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Bedem d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 190, OIB: 03461719887, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-661/2023-2 od 24. travnja 2024. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Gž-661/2023-5 od 5. lipnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj: Povrv-738/2020-27 od 23. listopada 2023. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-738/2020- 37 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5876/09 od 24. rujna 2009. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.980,41 eura/158.076,92 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2009. do isplate, pod točkom II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u iznosu od 10.154,39 eura1/76.508,25 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pod točkom III. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici, isplatiti tužitelju cjelokupni trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.444,91 eura/10.886,65 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.440,70 eura/40.992,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 23. listopada 2023. do isplate.
2. Drugostupanjskom ispravljenom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, a žalba tuženice djelomično je uvažena protiv odluke o troškovima postupka, a u pretežitom dijelu je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska ispravljena presuda potvrđena u točki I., II. i III. Izreke, a preinačena u točki IV. izreke tako da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4733,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 23. listopada 2023. do isplate.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4140/2024- 2 od 1. listopada 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-661/2023-2 od 24. travnja 2024. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Gž-661/2023-5 od 5. lipnja 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu, uzima li se u obzir, uz uspjeh dokazivanja u pogledu visine tužbenog zahtjeva, i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskoj fazi postupka sporan je parnični trošak.
9. Prvostupanjski sud je odlučujući o parničnom trošku primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a zaključio da je tužitelj u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u omjeru od 67,38% te mu je priznao trošak u tom omjeru (iznos od 6.871,31 kuna na ime ovršnog troška i iznos od 65.711,61 kuna što ukupno čini 72.582,92 kuna), a tuženica da je uspjela u omjeru od 32,62% pa je njoj priznao trošak u tom omjeru (31.589,98 kuna) te je nakon prebijanja troška tuženice s troškom tužitelja naložio tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 40.992,94 kuna.
10. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku o parničnom trošku primjenom ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“, broj: 70/19 te je utvrdio da je tužitelj uspio u parnici 67%, a tuženica 33% te da stoga tužitelju pripadaju troškovi u postotku od 34% što zajedno s troškom vještačenja koji je priznat u cijelosti iznosi 35.666,35 kuna/4.733,74 eura.
11. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-983/2022-2 od 27. rujna 2022. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
„Stoga je odgovor na postavljeno pravno pitanje da se u postupcima radi naknade štete pitanje suodgovornosti treba cijeniti kao razmjerni uspjeh glede osnove tužbenog zahtjeva i ne može se raditi kod suodgovornosti da postoji uspjeh s osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti.“
13. Iz navedenog proizlazi da u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a treba posebno cijeniti uspjeh tužitelja s osnovom tj. utvrditi u kojem postotku je tužitelj uspio s osnovom, a posebno treba cijeniti uspjeh tužitelja s visinom tj. potrebno je utvrditi u kojem postotku je tužitelj uspio s visinom tužbenog zahtjeva pa potom od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti uspjeh one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela i u tako dobivenom postotku dosuditi trošak onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu.
14. U ovom konkretnom sporu tužiteljica je sporila da je tužitelj izvršio radove obračunate u računu, smatra da s obzirom na izvršenost radova tužitelju ništa ne duguje, a prigovorila je i svim izvantroškovničkim radovima koje je tužitelj obračunao, jer oni nisu naručeni niti odobreni.
15. Nižestupanjski sudovi su od ukupno zatraženog iznosa od 234.585,17 kuna prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženici isplatiti tužitelju za izvršene radove iznos od 158.076,92 kuna, a odbili su tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio isplatu za izvantroškovničke radove s obrazloženjem da oni nisu bili ugovoreni, niti je tuženica dala suglasnost za njih, a od izvedenih radova sudovi su odbili trošak zidarskih radova koji se odnose na postavljanje hidroizolacije s obrazloženjem da ti radovi nisu bili kvalitetno izvedeni (a tuženica je stavila prigovor kvalitete i tražila sniženje cijene), dakle, odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 76.508,25 kuna.
16. Iz navedenog proizlazi da u odnosu na izvantroškovničke radove i dio radova koji se odnose na postavljanje hidroizolacije tužitelj nije dokazao osnovu, dakle, nije uspio s osnovom, a nije dokazao niti visinu, dakle, nije uspio niti s visinom u tom dijelu.
17. Stoga tužitelj nije uspio u cijelosti s osnovom tužbenog zahtjeva odnosno s osnovom je uspio u omjeru od 67%. Nadalje, uspjeh s osnovom reflektira se i na visinu, jer tužitelju nije dosuđena naknada za izvedene radove u zatraženoj visini pa tužitelj nije uspio niti s visinom u cijelosti nego također u omjeru od 67% pa je stoga ukupan uspjeh tužitelja 67% kao što je drugostupanjski sud i utvrdio u pobijanoj odluci.
18. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu, uzima se u obzir, uz uspjeh dokazivanja u pogledu visine tužbenog zahtjeva, i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
19. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o parničnom trošku, jer je imao u vidu kako uspjeh s osnovom tako i uspjeh s visinom tužbenog zahtjeva pa je valjalo na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
