Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-87/2026 -4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HG, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21, 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kzd-50/2026-12 od 31. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog HG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi KG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava - iz članka 177. stavak 2 KZ/11, činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude, te mu je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. studenog 2025. pa nadalje.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, putem braniteljice Luane Šepek, odvjetnice u Zagrebu, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ utvrdi blaža kazna zatvora, a posljedično i blaža jedinstvena kazna uz primjenu instituta djelomične uvjete osude.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, posebice da nije dostatno cijenio da je kritične zgode bio snažno isprovociran ponašanjem samog oštećenika, da je bio u specifičnom psihofizičkom stanju te izrazito umoran što je u kombinaciji s propisanom terapijom utjecalo na njegovu sposobnost rasuđivanja i upravljanja postupcima, te da se samoinicijativno nalazi u stalnom liječničkom tretmanu i uspješno smanjuje metadonsku terapiju na 6 mg dnevno. Smatra da bi njegovo naglo izdvajanje iz trenutne okoline i oduzimanje nadzora odabranog liječnička specijaliste izravno ugrozilo proces njegove potpune resocijalizacije, pa bi primjena djelomične uvjetne osude bila adekvatna sankcija kojom bi se postigao pravični balans između društvene osude za počinjena kaznena djela i prijeke potrebe nastavka rehabilitacije.
9. Protivno istaknutim žalbenim razlozima, prvostupanjski sud je tijekom procesa individualizacije kazne utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 i iste pravilno vrednovao.
10. Prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio priznanje kaznenih djela, izraženo kajanje, okolnost da je tempore criminis bio isprovociran ponašanjem samog oštećenika te da je u tretmanu liječenja zbog dugogodišnje ovisnosti od opojnih droga, dok je otegotnim cijenio da je optuženik kazneno i prekršajno osuđivana osoba. Nakon tako pravilno utvrđenih i ispravno vrednovanih okolnosti, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11 prvostupanjski je sud optuženiku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 utvrdio je kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, nakon čega ga je primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
11. Nije u pravu optuženik da bi u konkretnom slučaju bilo primjereno za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrditi mu blažu kaznu zatvora, a potom blažu jedinstvenu kaznu zatvora uz primjenu djelomične uvjetne osude. Naime, za to kazneno djelo propisana je kazna zatvora do tri godine, a sukladno članku 44. stavak 1. KZ/11 zakonski minimum kazne zatvora je tri mjeseca, pa imajući u vidu raspon propisane kazne zatvora za navedeno kazneno djelo, te utvrđene osobne okolnosti na strani optuženika, a posebice njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela pretežno imovinskog karaktera i kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, koja kaznena djela je činio ustrajno u razdoblju od 1999. do 2022. , te da je prema vlastitim navodima sa izdržavanja kazne zatvora pušten u kolovozu 2025. a nova kaznena djela za koje je proglašen krivim u ovom postupku, počinio je u već u studenom 2025., dakle protekom samo tri mjeseca nakon puštanja na slobodu, proizlazi da ranije osude i sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti nisu odvratile optuženika od činjenja novog kaznenog djela i evidentno nisu postigle svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.
12. Zbog navedenog ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih , suprotno žalbenim prigovorima i ispravno vrednovao, te smatra da je izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca u svemu primjerena kaznena sankcija s obzirom na stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11 te težinu i način počinjenja kaznenih djela i osobnih okolnosti utvrđenih na strani optuženika, te da nema mjesta izricanju blaže pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje, niti blaže jedinstvene kazne zatvora, a posebice se primjena djelomične uvjetne osude ne ukazuje svrhovita jer utvrđene okolnosti na strani optuženika ne ukazuju da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti nova kaznena djela, obzirom je optuženik recidivist i evidentno osoba sklona činjenju kaznenih djela.
13. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede, na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
