REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2039/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik GG i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Promet Sinj d.o.o., Miljenka Buljana 2, Sinj, OIB: 88867996815, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-95/2023-7 od 30. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-923/2020-25 od 17. studenog 2022., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-95/2023-7 od 30. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-923/2020-25 od 17. studenog 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tužitelj je predložio prijedlog za dopuštenje odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan.

3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tuženik u pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije vrednovao ili da je ignorirao nalaz vještaka, a odgovor na pitanje o tome postoji li razlika u plaći ovisi o tome pripada li tužitelju pravo na veću plaću koja je isplaćivana drugim radnicima tuženika zaposlenima na istom radnom mjestu što predstavlja pravno pitanje na koje vještak ne može niti dati valjani odgovor s obzirom na to da o pravnim pitanjima odlučuje sud, a ne vještak. Nadalje, za postavljena pitanja tuženik nije iznio niti odgovarajuće razloge važnosti jer u odlukama na koje se pozvao nije zauzeto shvaćanje o tako postavljenim pitanjima , a jednim dijelom treće pitanje je usmjereno i na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega nije niti dopušteno podnositi reviziju. Osim toga, pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj: Rev-1130/2025-3 od 12. studenoga 2025.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna Ustavom zajamčena prava koja navodi tuženik.

7. Naime, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno nije ničime dokazao sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji su u skladu i s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što je navedeno i u točki 4. ove odluke zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on podnesen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil