Poslovni broj: Gž Ovr-770/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika – specijalista Dražena Lovretića, u ovršnom pred- metu ovrhovoditelja BRA-MA kreditna unija u stečaju OIB:96497966580, Put Firula 53, Split zastupanog po stečajnom upravitelju Stjepanu Loviću, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Pantovčak 8 a on po Mariju Borasu odvj. u Splitu, protiv ovršenika: 1. TSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. TS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ili [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenika pod 1. TSL i pod 2. VS protiv rješenja o ovrsi Op- ćinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Ovr –1106/2024 od 12. lipnja 2024. i protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025., 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe ovršenika pod 1. TSL i pod 2. TS kao neosnovane i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Ovr –1106/2024 od 12. lipnja 2024.

II. Odbijaju se žalbe ovršenika pod 1. TSL i pod 2. TS kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr –1106/2024 od 12. lipnja 2024. određena je predložena ovrha (točka I. Izreke) te je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 2.107,42 eura (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025. odbijen je prijedlog ovršenika pod 1. TSL i pod 2. TS od 22. srpnja 2024. za odgodu ovrhe određene naprijed navedenim rješenjem o ovrsi kao neosnovan.

2. Protiv navedenih rješenja žale se ovršenici pod 1. TSL i pod 2. ES (u daljnjem tekstu: ovršenici), zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), kao i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 2 i 9. i 10. OZ-a s prijedlogom da se preinače shodno žalbenim navodima, podredno ukinu i odbaci ovršni prijedlog, odnosno ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U odgovoru na žalbe protiv rješenja o poslovni broj Ovr –1106/2024 od 12. lipnja 2024. ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima oba ovršenika te je predložio da se njihove žalbe odbiju kao neosnovane. Ujedno je ovrhovoditelj uredio ovršni prijedlog od 2. svibnja 2024. na način da je naveo da umjesto ukupnog iznosa od 76.672,05 eura potražuje od ovršenika pod 1. i 2. ukupni iznos od 48.999,28 eura.

2.2. Odgovor na žalbe protiv rješenja poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025. nije podnesen.

2.3. Žalbe nisu osnovane.

3. U odnosu na žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi ističe se kako slijedi:

4. Ovršna isprava u ovom predmetu je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, a koji sporazum je solemniziran od strane Helene Dragun, javnog bilježnika u Splitu, pod poslovnim brojem OU-18/2015 2. veljače 2015. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum).

5. Sukladno članku 23. točki 5. OZ-a, ovršna isprava je, među ostalim i ovršna javnobilježnička isprava, dok je sukladno članku 28. stavku 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

6. Nadalje, člankom 59. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16 i 57/22 - u daljnjem tekstu: ZJB) propisano je da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. tog Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

7. Prema članku 29. stavku 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

8. U skladu s tom obvezom i u javnobilježničkom aktu mora biti tako određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća dužne činidbe da je na temelju takve isprave moguće odrediti i provesti ovrhu.

9. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citirane zakonske odredbe, kao i odredbe članka 54. stavka 1. ZJB-a, jer je u njima određen predmet, vrsta opseg i vrijeme dospijeća činidbe, a predmetni javnobilježnički akt sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, kao i izjavu ovršenika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (čl.6. i 7. Sporazuma).

10. Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe.

11. Tvrdnje ovršenika iznesene u žalbi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer isto po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz članka 41. OZ-a, te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom, koja nije ukinuta, preinačena, ni na drugi način stavljena izvan snage niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.

12. Ovršenicima se posebice ukazuje na činjenicu da je predmetna ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti, što je vidljivo iz klauzule ovršnosti od 19. srpnja 2017. priložene uz prijedlog za ovrhu.

12.1. Što se tiče prigovora dvostruke litispendencije, odnosno žalbenih navoda ovršenika da bi ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi ostvarenja već naplaćene tražbine, ističe se da to ne proizlazi iz sadržaja spisa, jer je iz prijedloga za ovrhu odnosno ispravka istog od 19. rujna 2024. vidljivo da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčanog iznosa od 48.999,28 eura, dok su prema vlastitim tvrdnjama ovršenici u drugom ovršnom postupku koji je ovrhovoditelj protiv istih ovršenika pokrenuo na temelju iste ovršne isprave, ovrhovoditelju platili iznos od 27.672,77 eura što uključuje i troškove postupka. Razvidno je dakle, da je ovrhovoditelj pokrenuo novi ovršni postupak, sada radi naplate preostalog iznosa potraživanja, slijedom čega se žalbeni navodi ovršenika, istaknuti u tom smislu, ukazuju neosnovanima. Naime, odredbama OZ-a nije propisana obveza ovrhovoditelja da svoju tražbinu namiri u cijelosti u jednom i istom ovršnom postupku, iz čega proizlazi zaključak da se ovršni postupci mogu pokrenuti do potpunog ostvarenja ovrhovoditeljeve tražbine, naravno uz poštivanje odredbi obveznog prava o zastari potraživanja.

13. U odnosu na žalbene navode ovršenika koji se odnose na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 9. i točke 10. OZ-a (ovršenici osporavaju postojanje i visinu tražbine ovrhovoditelja) upućuje se prvostupanjski sud da postupi sukladno članku 52. OZ-a i uputi ovršenike u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom na to da ovršenici osnovanost žalbi nije dokazali javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelje njihove žalbe općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

13.1. Za istaknuti je i da je ovršenica 1. TSL, u svojstvu založnog dužnika pristala na zasnivanje založnog prava i hipoteke na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja, te je ovrhovoditelju dala suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini (članci 6. i 7. Sporazuma), a za koje oba ovršenika sada navode da ih koriste za stanovanje. Slijedom navedenih činjenica, ovršenica je svojevoljno ugovorila založno pravo na predmetnim nekretninama, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za nju poslije tog ugovaranja nastupile. Nadalje, predmetna nekretnina je, u trenutku zaključenja Sporazuma, bila u isključivom vlasništvu ovršenice 1. TSL, a naknadno je ½ dijela vlasništva nekretnine prenesena na ovršenika 2. VS i to temeljem Ugovora o uređenju odnosa između bračnih drugova od 25. ožujka 2019., a koja činjenica i okolnost nisu zapreka za podnošenje prijedloga za ovrhu i u odnosu na ovršenika 2. VS, a sve s obzirom na odredbu iz članka 83. OZ-a. Stoga i unatoč tome što bi ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjeli štetu, te unatoč zaštiti njihovog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine.

13.2. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovih raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te nema ni potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

14. Stoga je žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr –1106/2024 od 12. lipnja 2024. na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. U odnosu na žalbe ovršenika protiv rješenja poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025. ističe se kako slijedi:

16. Odredbom članka 65 stavka 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta taksativno navedenih pod točkama 1 - 11.

17. Ističe se da ovršenici nisu ispunili kumulativno propisane pretpostavke iz naprijed citiranog članka, a temeljem kojih bi prvostupanjski sud mogao prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe, jer ovršenici ničim ne dokazuju da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

18. Tvrdnje ovršenika ne upućuju na to da se radi o okolnosti koja predstavlja nenadoknadivu štetu koja bi ovršenicima nastala u slučaju provedbe ovrhe na nekretnini ovršenika, usprkos neprijepornoj činjenici da je prodaja i predaja nekretnine u ovršnom postupku po prirodi stvari u većini slučajeva otegotna za ovršenike. Naime, prilikom odlučivanja o prijedlogu za odgodu ovrhe posebnu pažnju treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namire svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Stoga se ističe da i unatoč tome što bi ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjeli određenu (no, po ocjeni i ovog suda nikako ne i nenadoknadivu ili teško nadoknadivu) štetu, te unatoč zaštiti njihovog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine.

18.1. Pri tome se ističe da bi se usvajanjem suprotnog stajališta povrijedilo pravo ovrhovoditelja da na zakonit i brz način ostvari svoje pravo koje je već prethodno utvrđeno ovršnom ispravom donesenom u zakonom propisanom postupku. Zbog navedenog, a kako ovršenici u prijedlogu za odgodu nisu naveli jasne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ovršenici protiv ovrhovoditelja ne bi mogli ostvariti pravo na povrat ukoliko bi u posebnom postupku bilo utvrđeno da je predmetna ovrha nedopuštena, te iz razloga što iz podataka u spisu nije vidljivo da postoji neka okolnost koja upućuje na vjerojatnost da ovršenici u postupku protuovrhe ne bi mogli namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja, žalba ovršenika nije osnovana. Osim toga, sama činjenica da je nad ovrhovoditeljem otvoreni stečajni postupak, po ocjeni ovog suda, nije dovoljna da se izvede zaključak da ovršenici u eventualnom postupku protuovrhe ne bi mogli namiriti svoja potraživanja, jer ovršenici u prilog svojim tvrdnjama ne prilažu nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da oni, svoja eventualna potraživanja prema ovrhovoditelju, a imajući u vidu njegovu financijsku situaciju, ne bi mogli namiriti u za to predviđenom postupku prisilne naplate.

19. S obzirom na navedeno, žalbe ovršenika i protiv rješenja o odbijanju odgode ovrhe poslovni broj Ovr –1106/2024 od 24. listopada 2025. na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Splitu 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić