REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-404/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravne slijednice MD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi povrata stvar ili isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2708/2025-2 od 8. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5416/2024-68 od 13. ožujka 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2708/2025-2 od 8. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5416/2024-68 od 13. ožujka 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja tuženica ocjenjuje da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog odstupanja od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri čemu se određeno ne ukazuje ni na jednu revizijsku odluku. Naznačena pravna pitanja glase:

"1. Treba li sud, u slučaju kada vraćanje predmeta nije moguće, uzeti u obzir postoji li zakonita pravna osnova za vraćanje protuzakonitog posjedovanja predmeta ili vraćanja vrijednosti tako oduzetih predmeta koje je nadležno državno tijelo oduzelo temeljem važećih zakonskih odredbi;

2. Je li tužiteljica na kojoj leži teret dokaza, a koja nije dokazala da je vlasnik stvari u trenutku kada su joj oduzete, imala legitimaciju za postavljanje zahtjeva u smislu odredbe članka 138.c Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02), osobito uzimajući u obzir da je oduzimanje konkretne robe od tužiteljice, koja roba se nalazi u režimu posebnog uređena i ograničenja ne samo potpuno razmjerno cilju i svrsi važećega pozitivno-pravnog uređenja, nego i nužno radi sprječavanja nastupa daljnje štete za osobito zaštićena pravna dobra, kao i sprječavanja egzistentnosti stanja protupravnosti kojim se teško povrjeđuju važna javna dobra i ciljevi?''.

1.2. Tuženica ujedno podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u okviru povrede prava na pravično suđenje jer je predmetni postupak započeo 1994., a pravomoćno okončan 2025.

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika te ga je predložila odbaciti.

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagateljica u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a potom ne navodi ni neki drugi razlog koji bi opravdano mogao biti osnova za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP .

4. Što se, pak, tiče tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, u okviru povrede prava na pravično suđenje, valja odgovoriti da povreda prava na suđenje u razumnom roku, neovisno o drugim okolnostima, nije razlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP jer ta povreda nije rezultat osobito teških povreda odredaba parničnog postupka niti pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U opisanim je okolnostima valjalo odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 389.a stavka 3., 4. i 5. ZPP u vezi sa stavkom 1. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil