Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-198/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice JU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja EU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Pečarević, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2000/2025-22 od 12. veljače 2026., dana 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice JU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2000/2025-22 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbija se prijedlog predlagateljice osiguranja za izmjenom privremene mjere od 8. rujna 2025. godine, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U ovom postupku predlagateljica traži izmjenu privremene mjere koju je donio sud prvog stupnja pod brojem R1 Ob 1287/25 od 2. srpnja 20205. godine.

7. Sud prvog stupnja je postupio sukladno odredbi čl. 536. st. 6. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ) i pribavio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Trešnjevka, te saslušao roditelje mlljt. djeteta.

8. Iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da uzimajući u obzir podatke o neprimjerenom odgojnom pristupu majke u odnosu na mlljt. dijete, nerazumijevanja potreba djeteta i odraza vlastitog neprimjerenog roditeljskog ponašanja na djetetovo funkcioniranje i razvoj, radi čega je protiv majke podnesena kaznena prijava radi kaznenog djela kršenja prava djeteta, kao i želju djeteta da u takvim okolnostima stanuje s ocem, mišljenje je stručnog tima da nema osnove podržati prijedlog predlagateljice za izmjenom već donijete privremene mjere u smislu da dijete živi s majkom, jer takav prijedlog smatraju kontradiktornim stvarnom stanju stvari.

9. I iz mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 29. listopada 2025. godine, proizlazi da je provedenom obradom zaključeno da je mlljt. dijete bila izložena neprimjerenim odgojnim postupcima majke koje dosežu razinu zlostavljanja, tjelesnog i emocionalnog, te su kod djevojčice izraženi simptomi depresivnosti, a ti simptomi mogu biti u okviru posttraumatskih stresnih reakcija, uz obradom zabilježene reakcije iz kruga disocijacije, anksioznosti i posttraumatskog stresa.

10. Također, i iz mišljenja i prijedloga psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka od 27. studenog 2025. godine proizlazi da sva dosadašnja postupanja i prikupljeni podaci, posebice kaznena prijava protiv predlagateljice za kazneno djelo povrede djetetovih prava, dijagnoze djeteta zbog tjelesnog i emocionalnog zlostavljanja od strane majke i zastrašujućih događaja u djetinjstvu kao i reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe, mišljenje je psihologa da osobni odnosi majke s mlljt. djetetom bez nadzora stručne osobe nisu u interesu djeteta, jer tijekom istih majka iskazuje neprimjerena ponašanja koja djeluju štetno na dijete kojem su postavljene dijagnoze upravo uslijed zlostavljanja od strane majke.

11. Sve navedeno ukazuje na to da nema osnove za izmjenom već donesene privremene mjere, budući da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je mlljt. djevojčica bila izložena tjelesnom i emocionalnom zlostavljanju od predlagateljice, te da je upravo njeno ponašanje dovelo do narušenih odnosa s mlljt. djetetom, zbog čega je najbolji interes mlljt. djevojčice da i nadalje živi s ocem, a najbolji interes djeteta, sukladno čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93) predstavlja ultimativno i apriorno pravo.

12. Tim više što je i sama mlljt. TU izrazila svoje mišljenje, sukladno čl. 536. st. 5. OBZ, navodeći da želi nastaviti živjeti s ocem.

13. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi predlagateljice, jer su u suprotnosti s najboljim interesom mlljt. TU, a upravo dobrobit maloljetnog djeteta treba biti primarni cilj predlagateljice, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog predlagateljice za izmjenu postojeće privremene mjere, uzimajući pri tome u obzir i Evropsku konvenciju o ostvarivanju dječjih prava (Narodne nov ine – Međunarodni ugovori 1/10).

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sudac:

Andrina Raspor Flis