Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-285/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Burić i Mišljenović Dasović j. t. d. iz Osijeka, protiv tuženika RF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade za korištenje nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-3/2023-13 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-3/2023- 13 od 28. svibnja 2025. u dijelu izreke pod točkom I. i II. kao i pod točkom III. izreke za iznos od 3.312,50 € te se sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti tužiteljici HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije RF) iz [adresa], iznos od 5.436,27 eura (pettisućačetristotridesetšesteuraidvadesetsedamcenti) na ime naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela nekretnina u naravi kuće u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za period od 1. svibnja 2017. pa do 30. travnja 2019. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose:

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. lipnja 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. srpnja 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. kolovoza 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. rujna 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. listopada 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. studeni 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. prosinca 2017., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. siječnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. veljače 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. ožujka 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. travnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. svibnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. lipnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. srpnja 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. kolovoza 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. rujna 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. listopada 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. studeni 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. prosinca 2018., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. siječnja 2019., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. veljače 2019., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. ožujka 2019., pa do isplate,

- iznos od 226,51 eura tekućim od 1. travnja 2019., pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku GF, da naknadi tužiteljici HF trošak parničnog postupka u iznosu od 3.887,48 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa ista se odbija kao neosnovanim."

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.312,50 €, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-3/2023-13 od 28. svibnja 2025. u dijelu izreke pod točkom III. kojim je trošak odbijen preko iznosa od 3.644,16 € do iznosa 3.312,50 €) za iznos od 331,66 €.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 514,13 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.436,27 € na ime naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela nekretnina u naravi kuće u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do 30. travnja 2019. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci pod točkom I. pobijane odluke. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.887,48 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate do je pod točkom III. izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.644,16 € kao neosnovanim.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade zbog korištenja njenog ½ dijela suvlasničkog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća na adresi [adresa] i to u visini mjesečne najamnine u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. u mjesečnom iznosu od 226,51 € odnosno sveukupno u iznosu od 5.436,27 € sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose uz zahtjev za naknadom troškova postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj u žalbi ističe da bi takve povrede bile učinjene.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 225 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u utuženom razdoblju, svaki u 1/2 dijela;

- da iz zahtjeva za predaju nekretnine u suposjed zajedno s potvrdom o primitku preporučene pošiljke od 20. travnja 2017. upućene od strane tužiteljice proizlazi da ista poziva tuženika i EF kćerku stranaka, da joj se predaju u suposjed nekretninu u [adresa], kao i primjerak ključeva te dozvole korištenje iste (list 9 spisa), a nije sporno da tuženik tužiteljici nije dostavio ključeve nakon primitka njezinog zahtjeva niti je na isto odgovorio, a bilo mu je dostavljeno preporučenom pošiljkom 20. travnja 2017.;

- da je tuženik RF u razdoblju kada je svoj suvlasnički dio nekretnine darovao kćerki FF (od 24. ožujka 2017. pa do raskida 9. siječnja 2018.) zadržao prava plodouživanja na istoj, a navedeni zahtjev tada je bio postavljen prema tuženiku kao nositelju prava služnosti plodouživanja,

- da prema rješenju R1-39/2017-5 od 6. travnja 2017. je obustavljen postupak razvrgnuća predmetne nekretnine koji se vodio između predlagateljice, ovdje tužiteljice protiv protustranke, ovdje tuženika radi razvrgnuća suvlasničke zajednice;

- da iz nalaza i mišljenju vještaka građevinske struke ĆF proizlazi da je predmetnu nekretninu i vrijednost najma utvrdio poredbenom metodom te je koristio cijene najma stanova i da je predmetna nekretnina u naravi jedna stambena jedinica sa jednim ulazom u zgradu, jednim priključkom na vodovod, odvod, struju i plin, sastoji se od podruma, prizemlja i prvog kata, ukupne površine 145,37 m2 te da je to jedna funkcionalna stambena jedinica i ne može se koristiti kao dvije zasebne stambene jedinice i da tržišna vrijednost mjesečne najamnine iznosi 4.878,64 kuna (list 92-110 spisa);

- da je na navedeni nalaz i mišljenje primjedbu stavio tuženik i to u odnosu na metodu procijene vrijednosti nekretnine, tako i na visinu mjesečne najamnine, a iz dopune nalaza proizlazi da tržišna vrijednost mjesečne najamnine predmetne obiteljske stambene kuće [adresa], iznosi 3.413,31 kuna (list 153-157 spisa);

- da iz iskaza svjedoka IF proizlazi da je živio sa svojom suprugom i dvoje djece u trosobnom stanu površine 90 m2 i nakon razlaza njegovog oca i tužiteljice otac je veći dio bio kod njega i tamo spavao, ali je povremeno spavao i u [adresa], što mu je sam rekao, a ključ od kuće u [adresa] je kodiran i zbog toga je bio problem napraviti ga, a on ga ima i dan danas i koristi ga svakodnevno, s njim se otvara i radionica;

- da iz iskaza kćeri CF proizlazi da je bila prisutna kada je majka odlazila iz kuće u [adresa] i ne sjeća se da li je ista fizički zaključala predmetnu nekretninu prilikom odlaska, a ključ od kuće u [adresa] kasnije kod nje nije viđala. Zatim, proizlazi da dokle je bila u [adresa] u predmetnoj nekretnini stanovao je i njezin otac, koji je tamo i spavao te je u razdoblju od 2017. zaključno s 2019. više živjela s tatom, a kada je stanovala s ocem nije joj bila potrebna suglasnost majke jer je bila punoljetna, a majka je znala da živi s ocem;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon što je otišla iz sporne nekretnine, ključeve u istoj ostavila i izašla kroz garažu, a zbog straha se nikada više nije u predmetnu nekretninu vratila. Zatim, proizlazi da je protiv tuženika podnijela tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini u [adresa] koji se vodio kod ovog suda, pod oznakom predmeta R1-39/2017, tužba je podnesena 22. veljače 2017., a postupak je obustavljen 6. travnja 2017. jer je tuženik svoj suvlasnički dio nekretnine darovao njihovoj kćerki FF, da bi potom nakon izvjesnog vremena raskinuo Ugovor o darovanju. Nadalje, proizlazi da kuću u [adresa] nije pokušavala davati u najam, a ključ kuće koje je svojedobno imala u njoj je ostavila, dok je ključ o garaže ostavila u sandučiću te kada je odlazila iz predmetne nekretnine ključ je ostavila na blagovaoničkom stolu, kuću prije toga zaključala i izašla kroz garažu koju je zatvorila daljinskim upravljačem;

- da iz iskaza tuženika proizlazi da ne spori da je zaprimio tužbu za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini u [adresa], no smatrao sam kako isto nije dobro da se proda sudskim putem jer njihovo zajedničko dijete od toga ne bi imalo ništa, a tužiteljica nije pristala da zajedno predmetnu nekretninu daruju kćerki. Zatim, proizlazi da iskazuje da živi kod sina u Petefijevoj koji prostor ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju i kupaonu, pa kako su njegova djeca – blizanci u dobi od 6,5 mjeseci, spavao je sa svojim roditeljima tako da on koristi jednu sobu, no povremeno spava i u [adresa] kao i u [adresa] kod oca, te svuda ima tj. na sve tri adrese osobnih stvari, a darovanje kćeri njegovog suvlasničkog dijela u [adresa] izvršio je nakon pokretanja tužbe tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice, a prije toga je nastojao razgovarati putem telefona s tužiteljicom tj. da nekretninu oboje daruju kćerki te mu je nakon darovanja kćerka predmetnu nekretninu vratila, tj. raskinuli su darovni ugovor.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su ovdje stranke u utuženom razdoblju bili suvlasnici svako u ½ dijela nekretnine u [adresa] u [adresa], da je predmetnu nekretninu koristio tuženik bilo povremeno, bilo stalno, da ju u utuženom periodu nije koristila tužiteljica iako je iskazala svoju volju za korištenjem predmetne nekretnine i u tom pravcu prema tuženiku uputila zahtjev za predaju u suposjed tako što će joj predati ključeve predmetne nekretnine. Zatim, utvrđuje da na predmetni zahtjev upućen 20. travnja 2017., tuženik nije odgovorio, niti je tužiteljici dostavio ključeve smatrajući kako ih ista posjeduje, a da je tuženik tužiteljici dostavio ključeve predmetne nekretnine tada bi formalno pokazao svoju suglasnost da ista raspolaže i koristi svoju nekretninu, no kako to isti nije učinio, a bio je osuđen za nasilje u obitelji, logično je da nedostavljanje ključeva upućuje na zaključak da tužiteljici ne želi omogućiti korištenje iste. Isto tako, tuženik koristi predmetnu nekretninu na način kako on to smatrao da može i treba, pa ukoliko je dozvolio zajedničkoj kćerki da stanuje u istoj, kao što to nije zabranila tužiteljica već se s istim suglasila, pogotovo što je u to vrijeme ista postala punoljetna, njegov čin je izjava isključivo njegove volje. Sporna nekretnina je nedjeljiva cjelina za stanovanje, pa je tako korištenje iste i konzumiranja suvlasništva u svim vidovima, izvršavanja ovlasti, faktički na cijeloj nekretnini. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da prilikom ocjene koliku bi korist tužiteljica imala od eventualnog najma predmetne nekretnine bez obzira je li ista to namjeravala to iznajmljivati ili ne, sud se vodio nalazom i mišljenjem vještaka, tj. dopunom istog, prema kojem bi se za nekretninu takva položaja i opremljenosti moglo dobiti 3.413,31 kn (sada protuvrijednost 453,02 eura) za najamninu koja je iskazana kao tržišna vrijednost mjesečne najamnine. Tužiteljica je suvlasnica ½ sporne nekretnine i stoga joj pripada ½ visine vrijednosti tržišne najamnine koju bi mogla ostvariti i stoga joj je dosuđen iznos od 5.436,27 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne iznose od 226,51 eura (1.706,65 kn) tekućim svakomjesečno od 1. svibnja 2017. do 1. svibnja 2019. godine pa do isplate.

8. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da činjenicu da li tuženik koristi predmetnu nekretninu i u kojem obimu da nije od značaja za ovaj postupak, kao niti to da li je prijavljen na predmetnoj adresi ili na adresi [adresa] jer niti u vrijeme donošenje presude Prekršajnog suda u Osijeku isti nije bio prijavljen na adresi [adresa], za što mu je izrečena opomena, dakle niti u vrijeme izricanja prekršajne presude isti nije imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], što samo upućuje na zaključak da prijavljeno prebivalište ne znači i boravište. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da u utuženo vrijeme kada nije bio suvlasnik predmetne nekretnine, tuženik je imao teret osobne služnosti – pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja (list 6 spisa), a što je valjana pravna osnov za korištenje ½ nekretnine. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da korištenje predmetne nekretnine od strane zajedničke kćerke ovdje stranaka nije od utjecaja na donošenje odluke jer joj je otac ovdje tuženik dozvolio korištenje nekretnine, a poštenje tuženika za posjedovanje cjelokupne nekretnine prestalo je primitkom dopisa za predajom ključeva u suposjed (dana 20. travnja 2017., pa je od tada pravo na suposjed cjelokupne nekretnine postao nepošten. Shodno tome suvlasnik ima pravo na naknadu koristi od uporabe koje je imao tuženik, a koje se temelji na nalazu i mišljenju vještaku i suvlasničkom omjeru tužiteljice, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

9. Takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilni.

10. Najprije valja reći da u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP)ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, tako da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Isto tako, pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari, a takva stav je prihvaćen na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021.

11. U ovom konkretnom slučaju, niti jedna od stranaka ne tvrdi da je nekretnina koja je bila predmet posjedovanja promijenila oblik, pa su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku). To u konkretnom slučaju znači da je sud u prvostupanjskom postupku bio dužan utvrditi da li je tuženik u utuženom razdoblju u odnosu na koji se naknada koristi odnosi bio pošten odnosno nepošten posjednik te da li je tužiteljicu onemogućavao u suposjedovanju njegove nekretnine kao i da li je ona zaista bila onemogućena u posjedovanju ako se suglasila da njena kćer živi na toj nekretnini.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da u pretežnom dijelu utuženog razdoblja na predmetnoj nekretnini stanovala i stanuje zajednička kćer stranaka. Tako iz iskaza svjedoka PF proizlazi da sada u [adresa] živi kćer stranaka FF, a njezin otac samo povremeno dolazi kako bi joj spremio obrok i vršio nadzor obzirom da ista ima dečka koji povremeno boravi kod nje na toj adresi te zna da brava na predmetnoj nekretnini u [adresa] nije promijenjena i da kćerka stranaka ima ključ, Isto tako, iz iskaza svjedoka IF proizlazi da u utuženom razdoblju nije viđao u nekretnini [adresa] tužiteljicu niti njezine roditelje, a u istu je odlazio povremeno, u prosjeku jednom tjedno, a često je zaticao sestru EF, a prošetao bi i psa. Također, navedeno potvrđuje i iskaz kćeri stranaka, FF koja je navela da nakon odlaska prvih 5-6 mjeseci živjela je s majkom, a nakon toga s ocem i tu je odluku donijela samoinicijativno, ali majka je za to znala, a dokle god je bila u [adresa] u predmetnoj nekretnini stanovao je i njezin otac, tako da je tamo i spavao te u razdoblju od 2017. zaključno s 2019. više je živjela s tatom, pa samo kada su se posvađali par dana je odlazila kod majke. Stvari iz sobe prilikom iseljenja majka je odnijela, no ponovno joj ih je kupila kada se preselila kod tate, a kada je stanovala s ocem nije joj bila potrebna suglasnost majke jer je bila punoljetna, ali je majka znala da živi s ocem.

13. Isto tako, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da nakon što se odselila u srpnju 2016. da je njihova kćerka EF prvih deset mjeseci nakon što je napustila predmetnu nekretninu živjela s njom, a nakon toga povremeno živi kod oca, četiri do pet mjeseci živjela je s dečkom u unajmljenom stanu, a i sada povremeno živi kod nje, a povremeno kod tuženika te kada je EF odlazila kod oca ona je s tim bila suglasna jer smatra da mora imati dobre odnose s ocem, nije joj branila da tamo boravi i spava, niti zahtijevala da se vrati u određenom periodu, a još je i kako EF imala tamo gdje spavati kupila joj krevet i noćni ormarić za nekretninu u [adresa], jer je prilikom odlaska odnijela krevet i ormarić.

14. Slijedom tako izvedenih dokaza za zaključiti je da je zajednička kćer stranaka koristila predmetnu nekretninu u razdoblju 10 mjeseci nakon što se tužiteljica odselila odnosno od travnja 2017. do ožujka 2019. predmetnu nekretninu uz suglasnost tužiteljice koristi i zajednička kćer stranaka koja ima ključ predmetne nekretnine. Stoga osnovano tuženik ističe da je tužiteljica, u utuženom razdoblju kao suvlasnik i posredni posjednik predmetne nekretnine ustupila neposredni posjed svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koja predstavlja jednu funkcionalnu stambenu jedinicu svojoj kćeri. Naime, sama tužiteljica je navela da kada je EF odlazila kod oca da je bila suglasna jer smatra da mora imati dobre odnose s ocem, nije joj branila da tamo boravi i spava, niti zahtijevala da se vrati u određenom razdoblju pa joj je čak i kako bi imala tamo gdje spavati kupila krevet i noćni ormarić za nekretninu u [adresa], jer je prilikom odlaska odnijela krevet i ormarić, a kćer je navela da je majka znala da živi u [adresa], a dokle god je bila u [adresa] u predmetnoj nekretnini stanovao je i njezin otac, tako da je tamo i spavao odnosno da je u razdoblju od 2017. zaključno s 2019. više živjela s tatom.

15. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nije od utjecaja činjenica da korištenje predmetne nekretnine od strane zajedničke kćerke ovdje stranaka koja nesporno ima ključ predmetne nekretnine, nije od utjecaja na donošenje odluke jer tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica bila suglasna da kćer koristi odnosno posjeduje nekretninu znajući pri tome da kćer ima ključ pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik onemogućio tužiteljicu u posjedovanju njenog suvlasničkog dijela jer je tužiteljica dozvolila odnosno tužiteljica je kao suvlasnik i posredni posjednik ustupila neposredni posjed svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine zajedničkoj kćeri.

16. Stoga je valjalo po čl. 373.a st. 1. toč. 1 2. ZPP presudom preinačiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. i III. izreke pobijane presude pa kako tužiteljica nije uspjela u postupku, dužna je po čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi tuženiku trošak prvostupanjskog dijela postupka.

18. Trošak tuženika sastoji se od nagrade tuženikovom odvjetniku koja je obređena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT).

19. Tako mu je priznat trošak sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. OT 100 bodova, zatim trošak pristupa na ročište 4. rujna 2018., zatim 20. studenog 2018. , zatim 5. veljače 2019., ročište 4. srpnja 2019., ročište 4. travnja 2023., ročište 21. studenog 2023., ročište 16. svibnja 2024., ročište 20. studenog 2024. te pristup na ročište 15. travnja 2025. svako po 100 bodova, kao i trošak podneska 31. svibnja 2019. te podneska od 7. lipnja 2019., svako po 100 bodova po Tbr. 8./1. OT, kao i trošak sastava žalbe od 5. kolovoza 2019. 125 bodova što ukupno iznosi 1325 uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 2.650,00 € te 25% PDV odnosno ukupno 3.312,50 €. Kako je tuženik odbijen pod točkom III. izreke za parnični trošak u iznosu od 3.644,16E, a sada mu je dosuđeno 3.312,50 €, to je njegova žalba djelomično neosnovana za iznos od 331,66 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

20. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 € (Tbr. 10.2 OT) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 201, 63 € odnosno ukupno 514,13 € te je odlučeno kao u izreci pod točkom III., a imajući u vidu da nije djelomično uspio sa žalbom u pogledu sporednog potraživanja.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić