Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-37/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćnici TBM, dipl.prav. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-996/2024-14 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice TB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-996/2024-14 od 7. ožujka 2025. II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 5.520,40 eura, zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.07.2019. godine,

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.08.2019. godine,

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.09.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2022. godine,

-na iznos od 108,36 eura od dana 16.01.2023. godine,

-na iznos od 99,50 eura od dana 16.02.2023. godine,

-na iznos od 105,92 eura od dana 16.03.2023. godine,

-na iznos od 108,35 eura od dana 16.04.2023. godine,

-na iznos od 110,52 eura od dana 16.05.2023. godine,

-na iznos od 113,51 eura od dana 16.06.2023. godine,

-na iznos od 123,82 eura od dana 16.07.2023. godine,

-na iznos od 120,22 eura od dana 16.08.2023. godine,

-na iznos od 124,78 eura od dana 16.09.2023. godine,

-na iznos od 125,15 eura od dana 16.10.2023. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.11.2023. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.12.2023. godine,

-na iznos od 126,23 eura od dana 16.01.2024. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.02.2024. godine,

-na iznos od 113,14 eura od dana 16.03.2024. godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“ 2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovni postupak odnosno preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od srpnja 2019. do ožujka 2023. u iznosu od 5.520,40 eura koja joj je po navodima tužiteljice isplaćivana u manjim iznosima od onih propisanih Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23, dalje KU).

7. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu 15. lipnja 2015. za obavljanje poslova socijalnog radnika, broj radnog mjesta 3309, a odredbom čl. VI st. 3 ugovoreno je da za obavljanje poslova radniku će se isplaćivati osnovna plaća i dodatak na plaću propisani važećim zakonom, drugim propisima donesenim u skladu s tim zakonom i Kolektivnim ugovorima;

- da je rješenjima od 30. studenog 2015., 10. siječnja 2017., 4. prosinca 2019. i 17. svibnja 2023. utvrđena plaća tužiteljice sukladno zakonskim odredbama i Kolektivnim ugovorima i to prema pripadajućem koeficijentu složenosti poslova uz uvećanje plaće za godine radnog staža i uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i dodatkom od 11% rješenja od 30. studenoga 2015. i 10. siječnja 2017., i dodatkom od 14% prema rješenjima od 4. prosinca 2019. i 17. svibnja 2023. uz obrazloženje da je plaća utvrđena sukladno zakonskim odredbama i Kolektivnim ugovorima;

- da je u svim rješenjima naznačena i uputa o pravnom lijeku kojom je propisana mogućnost ulaganja zahtjeva za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Zagreb u roku od 15 dana, što tužiteljica nije učinila, pa su rješenja konačna.

8. Zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik postupio u skladu s obvezom ugovorenom ugovorom o radu i donio rješenja o plaći tužitelj ice te odlučio o pravu tužiteljice na plaću i njenu visinu pa kraj utvrđenja da tužiteljica nije pobijala predmetna rješenja podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava, daljnji je zaključak suda prvog stupnja da je navedena rješenja obvezuju. Pri tome, sud prvog stupnja cijeni okolnost da je tužiteljica primila rješenja o plaći donesena na temelju ugovora o radu i KU kojim je odlučeno o njenom pravu na plaću i visinu uvećanja plaće, a nije ih osporila, zbog čega je vezana njihovim sadržajem. Cijeneći da su navedena rješenja postala konačna, uz utvrđenje da je time na jasan i potpun način određeno pravo na plaću i visina plaće tužiteljice u skladu s odredbom čl. VI. Ugovora o radu, sud prvog stupnja smatra da u tom slučaju tužiteljica ne može s uspjehom tražiti drugačiji obračun plaće i dodataka od onih koje su stranke ugovorile, a čija je visina utvrđena rješenjima poslodavca.

9. Konačno, sud prvog stupnja cijeni osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku za potraživanje mjesečne razlike plaće s dospijećem 16. srpnja 2019. primjenom čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) s obzirom da je tužba podnesena 18. srpnja 2024.

10. Slijedom navedenog sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, primjenjujući odredbu čl. 154. st. 1. ZPP.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih postupovnih povreda, pa ni povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva žaliteljica jer presuda nema nedostataka, izreka presude nije u suprotnosti s obrazloženjem ni izvedenim dokazima i moguće ju je ispitati.

12. Tužiteljica neosnovano ističe i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

13. Protivno žalbenim navodima, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja prema kojem je zahtjev tužiteljice odbijen jer je visina njene plaće određena konačim odlukama tuženika (tako i Rev-5262/2019, Revr-770/2018 i dr.).

14. Naime, u Ugovoru o radu sklopljenom između tužiteljice i tuženika za poslove radnog mjesta socijalnog radnika navedeno je da će se isplaćivati osnovna plaća i dodatak na plaću propisani važećim zakonom, drugim propisima donesenim u skladu s tim zakonom i Kolektivnim ugovorima, a tuženikova je obveza bila donošenje rješenja o plaći. Tuženik je shodno tome pojedinačnim rješenjima određivao plaću tužiteljice u utuženom razdoblju, pozivom na Ugovor o radu i KU, a tužiteljica nije protiv tih rješenja podnosila zahtjeve za zaštitu prava, pa je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je u naznačenom razdoblju visina plaće tužiteljice određena konačnim odlukama tuženika. Slijedom toga, kada je o plaći tužiteljice riješeno konačnim odlukama, tada tužiteljica ne može ta utvrđenja iz konačnih rješenja pobijati u sudskom postupku.

15. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava protiv rješenja o plaći nije pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe, odnosno da nije nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe, treba reći da nije sporno da je tužiteljica ovlaštena tražiti sudsku zaštitu neovisno o tome što nije podnosila zahtjeve za zaštitu prava protiv rješenja o plaći jer se radi o novčanom potraživanju, a zahtjev tužiteljice je valjano odbijen kao neosnovan iz prethodno navedenih razloga.

16. Neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete u vidu izgubljene zarade, a na konkretnu pravnu situaciju nisu primjenjive ni odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-593/2023, Rev-603/2013, Revr- 954/2015 i Revd-2720/2020 koje su donesene u činjenično i pravno bitno različitim okolnostima.

17. Pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

19. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška u povodu pravnog lijeka jer tužiteljica nije uspjela s podnesenom žalbom, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić