Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-624/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Jelena Matulić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matulić & Bilić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-4087/2020-34 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4087/2020-34 od 19. listopada 2023. u dijelu pod točkom I., podtočka 1., alineja prva izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 124.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4087/2020-34 od 19. listopada 2023. u preostalom dijelu pod točkom I., podtočka 1., te u cijelosti u dijelu pod podtočkom 2., 3., 4., 5. i 6., te pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je u podtočkama 1. do 4. traženo da se utvrde ništetnim tamo navedene odredbe Ugovora o kreditu broj 9010672003 od 10. kolovoza 2005., te odredbe I. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 22. siječnja 2010. i II. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 31. siječnja 2011., zatim pod podtočkom 5. zahtjev da se naloži tuženici isplatiti joj iznos od 16.510,35 EUR/124.397,21 kn sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, te pod podtočkom 6. zahtjev da se naloži tuženici naknaditi joj troškove postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.766,02 EUR/28.375,07 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuž iteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP, koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - „Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 9010672003, zaključenog između tužiteljice i tuženice dana 10. kolovoza 2005., zatim odredbi I. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 22. siječnja 2010. te II. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 31. siječnja 2011., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 16.510,35 EUR isplaćenih tuženici na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti, te na ime razlike glavnice.

6. Prvostupanjski sud nalazi da među strankama nije sporno da je 10. kolovoza 2005. sklopljen ugovor o kreditu broj 9010672003 na temelju kojeg je odobrena isplata 124.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 204 mjeseca, da je člankom 4.1. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,70 % godišnje i da je promjenjiva, da su stranke sklopile I. Dodatak ugovora o kreditu od 22. siječnja 2010. kojim je odobren poček otplate kredita na rok od 12 mjeseci počevši od 1. siječnja 2010. kao i da su stranke sklopile II. Dodatak ugovora o kreditu od 31. siječnja 2011. kojim su izvršili konverziju kredita iz CHF u EUR.

7. Iz razloga pobijane presude proizlazi da zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja temelji na utvrđenju da je predmet ugovora o kreditu sklapanjem II. Dodatka ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom, te da sporazum stranaka o konverziji kredita predstavlja novu pravnu osnovu kojom su ugovorne stranke odredile svoja uzajamna prava i obveze pa da tužiteljica nema osnova, a time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu na temelju osnovnog ugovora, a iz tog razloga da niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. Također, da budući da za svaki postavljeni zahtjev tužiteljica, kako bi u konačnici uspjela u parnici, mora imati pravni interes, utvrđivanje kojeg se kod kondemnatornih zahtjeva svodi na pravila o teretu dokazivanja, to da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je između stranaka sklopljen sporazum o konverziji koji predstavlja novu pravnu osnovu u skladu s kojom treba razriješiti i ovaj spor. Zaključno, da proizlazi da su stranke sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da ta odredba nije i ne može biti ništetna.

8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva pod točkom I., podtočka 1., alineja prva izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je u članku 1. Ugovora o kreditu ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 124.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita , pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je taj dio zahtjeva tužiteljice neosnovan , ali ne iz razloga koje navodi sud prvog stupnja.

8.1. Naime, kada bi se ova odredba utvrdila ništetnom, tada ne bi bilo predmeta ugovora, a pored toga navedena odredba ne dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Svrha utvrđenja ništetnim odredbe u kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF, kako to proizlazi iz kolektivnog spora, je da se ne promijeni valutni tečaj tijekom otplate kredita u odnosu na početni valutni tečaj. Dakle, člankom 1. Ugovora o kreditu određen je predmet obveze i novčani iznos koji će u kunama biti isplaćen tužiteljici kao korisniku kredita, pa ta odredba sama po sebi nije ništetna, slijedom čega je, na temelju članka 368. stavak 2. ZPP u tom dijelu trebalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

9. Međutim, ispitivanjem pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o preostalom dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kao i o zahtjevu za isplatu u pravcu u žalbi sadržajno istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina pravilnost jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su nejasni i proturječni sadržaju isprava u spisu, a uz iznijetu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Naime, sukladno odredbi članka 187. stavak 2. ZPP tužba za utvrđenje može se podići kad je to posebnim propisom predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtijeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Kako je prema odredbi članka 327. i 328. ZOO svaka zainteresirana osoba ovlaštena na isticanje ništetnosti, pravo na isticanje koje se ne gasi, to tužiteljici unatoč činjenici sklapanja Dodataka ugovoru, po ocjeni ovog suda, pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi.

10.1. Dakle, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravni interes podnositi tužbu za utvrđenje ništetnosti jer je dobrovoljno prihvatila konverziju, budući je prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te da se na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana stranka, a što tužiteljica svakako je. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom parničnom predmetu, a činjenica da su stranke sklopile sporazum o konverziji kojim su izmijenjene pojedine odredbe osnovnog Ugovora, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne.

11. Također, iz razloga pobijane presude - kada sud prvog stupnja zaključuje da je konverzija zakonski mehanizam izmjene ugovornih odnosa, nije jasno smatra li taj sud da je predmetna konverzija izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), ili ne.

12. Pritom valja navesti da je ZID ZPK/15, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo banci kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako potrošača, tako i banke kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji potrošača, kome je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

13. Zaključno, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja posljedično su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, posebice jesu li ili nisu ništetne odredbe osnovnog ugovora i s tim u vezi i odredbe Dodataka te ovisno o tom utvrđenju ima li tužiteljica pravo na isplatu iznosa koje je platila na temelju takvih odredbi, pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP slijedom čega se za sada ne može prihvatiti kao osnovan zaključak prvostupanjskog suda da činjenicom sklapanja II. Dodatka tužiteljica više nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koji bi bili isplaćeni na temelju ništetnih odredaba.

14. Stoga je valjalo u preostalom dijelu pod točkom I., podtočka 1., te u cijelosti u dijelu pod podtočkom 2., 3., 4. i 5., uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, prema odredbi članka 369. stavak 1. ZPP.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku pri čemu će stečeno pravno shvaćanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice biti dužan opravdati jasnim i neproturječnim odlučnim razlozima koji će imati činjenično i pravno uporište u cjelokupnoj procesnoj građi.

16. Kako je zbog djelomičnog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom I., podtočkom 6. i točkom II. izreke, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić