Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-61/2026-5

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg po punomoći zastupa Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-2512/2019-50 od 15. prosinca 2025. godine, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke u kojem su utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 19043/06 sklopljenog 7. travnja 2006. godine potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2512/2019-50 od 15. prosinca 2025. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i preinačava prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu pod točkom II. izreke na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.2. toč.4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 19043/06, sklopljenog dana 07.04.2006. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

”…izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno.“

-iz čl. 10. st.d) toč.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 19043/06, sklopljenog dana 07.04.2006. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

“…po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”

-iz čl. 11. toč.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 19043/06, sklopljenog dana 07.04.2006. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„…a utvrđuje se Odlukom kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 9.231,02 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 9.009,04 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19.02.2016. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- na iznos od 221,98 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.08. 2025. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.076,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2016. godine do isplate te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.559,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 15. prosinca 2025., pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 3.559,31 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog i dosudom tuženiku parničnog troška , podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, a da u žalbi ne navodi o kojoj se konkretno povredi radi, pa kako ovaj sud povodom žalbe, a ispitujući pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) nije našao da je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije mogla biti uvažena.

5. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod točkom I. utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredba o valutnoj klauzuli, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 7. lipnja 2006. godine sklopili potrošački kredit u svrhu adaptacije – Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 19043/06 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 180 mjeseci;

- da je u članku 2. i 10. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora;

- da je ugovorena isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita, te,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

5.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

6. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

6.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor – potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika – da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer da su zakonski propisi omogućavali ugovaranje promjenjive kamatne stope na strani banaka, da "ugovorna odredba u ugovorima o kreditu i pripadajućim općim uvjetima poslovanja, a koja se tiče promjenjive kamatne stope nije niti u jednom trenutku uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana", kao i da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno prema odredbi članka 22. ZOO.

8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke – u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF – potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

9. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 9.231,02 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 18. veljače 2016. godine sklopile Dodatak broj 1. ugovoru o kreditu broj 19043/06 kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke tim dodatkom utvrdile da je korisnica kredita prihvatila izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 22. veljače 2016. godine iznosi 11.459,49 EUR, da postoji pretplata u iznosu od 15.647,18 kuna, a koja će se koristiti za podmirenje budućih anuiteta.

10.1. Tuženik je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, da su provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, zbog čega tužiteljica temeljem osnovnog Ugovora više ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

10.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da postoji pretplata s osnove promjene kamatne stope te pretplata s osnove tečajne razlike do dana provođenja konverzije u visini 7.303,47 EUR, da na tako utvrđeni iznos glavnice je dospjela zatezna kamata do dana provedbe konverzije u visini od 2.298,85 EUR, da je konverzijom priznata pretplata u visini 2.050,88 EUR te da je utvrđena razlika glavnice na dan provedbe konverzije kao posljedica promjene tečaja u visini 1.705,57 EUR, a da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice u odnosu na utuženu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu izmjene kamatne stope već predstavlja obračunsku razliku, koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, te kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, pa kako je tužiteljica za iznos priznat konverzijom umanjila visinu svog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.231,02 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužben zahtjev za isplatu.

11.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužiteljica se prešutno odrekla svojih tražbina koje bi joj pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

11.2. Stoga tužiteljica, koja je sklopila Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su -IV- 33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

11.3. Budući tužiteljica u ovoj parnici tužbenim zahtjevom ne obuhvaća zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužiteljici tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu ukazuje neosnovanim.

12. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačiti presudu djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtijeva i to za isplatom iznosa od 9.231,02 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

13. Ujedno, budući da je preinakom pobijane presude u ovoj odluci odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na prigovor radi prebijanja tuženice – tražbina po osnovi priznate pretplate u konverziji u iznosu od 2.076,74 eura, to je istaknuti prigovor postao bespredmetan, pa o njemu nije odlučeno ovom drugostupanjskom odlukom.

14. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, pa kako je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke, da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić