Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-377/2026-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB 14036333877, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD KNEZOVIĆ & PARTNERI j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu broj P-1523/2025-16 od 27. ožujka 2026. godine, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojem su utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 5140030242-62000142072/2005 sklopljenog 2. lipnja 2005. godine potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu broj P-1523/2025-16 od 27. ožujka 2026. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i preinačava prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu pod točkom II I. izreke na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

l. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 62000142072/2005, od 02. lipnja 2005. godine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], pod brojem OU-172/05- 1, dana 08. lipnja 2005. godine, zaključenog između tužitelja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, OIB:14036333877, iz [adresa], kao kreditora, i to:

- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 5140030242 - 62000142072/2005, od 02. lipnja 2005. godine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], pod brojem OU-172/05- 1, dana 08. lipnja 2005. godine, zaključnog između tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek OIB: 14036333877, iz [adresa], kao kreditora, i to:

- čl. 2 koji glasi: "…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.",

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: "…podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća…",

- čl. 3. toč. 5. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 7.839,14 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.384,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodiš te primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog i dosudom tuženiku parničnog troška, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti odredaba spornog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu u valuti CHF, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

5. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da mu je pobijanom presudom povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na „pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu odluku“ jer pobijana presuda sadrži sve ono propisano odredbom članka 338. ZPP, te je prvostupanjski sud u obrazloženju presude izložio razloge svojoj odluci.

6. Isto tako nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod točkama I. i II. izreke utvrđene ništetnim odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredba o valutnoj klauzuli, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 2. lipnja 2005. godine sklopili potrošački kredit u svrhu adaptacije kuće – Ugovor o kreditu broj: 5140030242- 62000142072/2005 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 15 godina;

- da je u članku 2. i 13. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora;

- da je ugovorena isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je tuženik odnosno njegov prednik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita, te,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor – potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkama I. i II. izreke – u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF – potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

9. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 7.839,14 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tužitelj i prednik tuženika dana 4. veljače 2016. godine sklopile Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke tim dodatkom utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 22. veljače 2016. godine iznosi 14.096,99 EUR, da postoji pretplata u iznosu od 10.497,51 kuna, a koja će se koristiti za podmirenje budućih anuiteta.

10.1. Tuženik je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, da su provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, zbog čega tužitelj temeljem osnovnog Ugovora više ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

10.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da postoji pretplata s osnove promjene kamatne stope od 1.862,98 EUR te pretplata s osnove tečajne razlike do dana provođenja konverzije u visini 4.725,43 EUR, da na tako utvrđeni iznos glavnice je dospjela zatezna kamata do dana provedbe konverzije u visini od 2.545,92 EUR, da je konverzijom priznata pretplata u visini 1.295,19 EUR, pa kako konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja u odnosu na utuženu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu izmjene kamatne stope već predstavlja obračunsku razliku, koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, te kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, pa kako je tužitelj za iznos priznat konverzijom umanjila visinu svog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.839,14 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužben zahtjev za isplatu.

11.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog uda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

11.2. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

11.3. Budući tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom ne obuhvaća zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju prednik tuženika uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu ukazuje neosnovanim.

12. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačiti presudu djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtijeva i to za isplatom iznosa od 7.839,14 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

13. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je u skladu sa odredbom članka 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Ž i B, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj u većem dijelu izgubio parnicu, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju prava na obeštećenje u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, nije ustaljena, a o spornom se pitanju revizijski sud u vrijeme podnošenja tužbe nije izjasnio. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev u većem dijelu nema razumne izglede za uspjeh, pa je iz tih razloga odlučeno kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić