Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-410/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poslovno učilište Experta – ustanova za obrazovanje odraslih, Zagreb, Kneza Mislava 14, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Povrv-575/2025-15 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Povrv-575/2025-15 od 20. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ivan Adžija broj Ovrv-970/2020 od 9. studenog 2020. za iznos od 2.654,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2020. do isplate. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.572,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026., pa do isplate, dok je pod točkom 3. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist tuženika, podredno da mu se odredi manja, pravična i razmjerna obveza, a tužitelj obveže na plaćanje troškova postupka i troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužitelja za ovrhu od 12. listopada 2020., a nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa] broj Ovrv-970/2020 od 9. studenog 2020., zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 2.654,46 EUR sa tamo navedenom zateznom kamatom po osnovi duga tuženika na temelju Ugovora o stručnom usavršavanju od 20. svibnja 2019.

6. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o stručnom usavršavanju od 20. svibnja 2019. kojim se tužitelj obvezao tuženiku pružiti uslugu jednogodišnjeg usavršavanja, a tuženik platiti školarinu u iznosu od 20.000,00 kn (2.654,45 EUR), najkasnije do 15. lipnja 2020. kada je dospjela zadnja od 10 jednakih mjesečnih rata.

7. Nadalje je, na temelju izvedenih dokaza, utvrđeno da je tuženik bio na bolovanju od 1. listopada 2019. do 8. studenog 2019., a uvidom u elektroničku poštu stranaka, utvrđeno je da je tuženik 30. rujna 2019. i 15. prosinca 2019. obavijestio tužitelja o nemogućnosti polaska ugovorenog programa usavršavanja zbog zdravstvenih i obiteljskih razloga, a da je tužitelj 30. listopada 2019. obavijestio tuženika o početku nastavnog programa ugovorenog usavršavanja.

8. Presudu kojom je održao na snazi predmetni platni nalog prvostupanjski sud temelji na zaključku da niti jedna od ugovornih strana nije raskinula predmetni ugovor u smislu odredbe članka 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO), niti da je do raskida ugovora došlo zbog promijenjenih okolnosti na koje se poziva tuženik u smislu članka 369. ZOO, jer se o takvom raskidu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju, već jedino ako je postavljen konstitutivni tužbeni ili protutužbeni zahtjev za raskid ugovora, a kakav zahtjev tuženik nije stavio. Također, da zbog okolnosti privremene nesposobnosti za rad tuženika, kao ni zbog bolesti supruge i njezine majke, nije nastupila objektivna nemogućnost ispunjenja obveze tuženika na isplatu u smislu članka 373. ZOO, dok činjenica da nije polazio ugovoreni program usavršavanja tuženika ne oslobađa obveze njezina ispunjenja u smislu članka 160. stavak 1. ZOO.

9. Stoga prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 9., 10. i 160. ZOO, a u vezi s člankom 451. stavak 3. ZPP odlučuje kao pod točkom 1. izreke.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

11. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

12. Činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Ne stoji ni žalbeni prigovor tuženika da je prvostupanjski sud zanemario odredbu članka 371. ZOO koju da je trebao primijeniti.

14. Naime, tom odredbom je propisano da će se pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno njegovom raskidu sud rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.

15. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, u situaciji kao što je predmetna, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zahtjev pogođene strane ne može imati karakter prigovora i da se o njemu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju, nego mora imati karakter tužbenog ili protutužbenog zahtjeva, a čega ovdje nema, jer tuženik takav zahtjev nije postavio, pa stoga nema mjesta ni primjeni navedene odredbe ZOO.

16. Stoga žalbenim navodima kojima tuženik ukazuje na izmijenjene okolnosti nakon sklapanja ugovora, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. U odnosu na pozivanje tuženika na odredbu članka 373. ZOO, odgovoriti je da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da zbog okolnosti privremene nesposobnosti za rad tuženika (bolovanje od 1. listopada 2019. do 8. studenog 2019.), kao i zbog bolesti supruge i njezine majke, nije nastupila objektivna nemogućnost ispunjenja obveze tuženika na predmetnu isplatu.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno zaključujući da tuženik kao ugovorna strana nije tražio raskid ugovora u sudskom postupku zbog eventualno promijenjenih okolnosti, a kako upravo tuženik nije ispunio svoju obvezu, to njegovim obraćanjem tužitelju elektroničkom poštom od 30. rujna i 15. prosinca 2019., nije došlo do jednostranog raskida ugovora, a niti do smanjenja obveze plaćanja školarine.

19. Na kraju treba reći da iz samog Ugovora ne proizlazi da bi stranke ugovorile pravo na jednostrani odustanak od ugovora bez plaćanja školarine, odnosno, uz plaćanje dijela školarine, a tuženik ne dovodi u pitanje činjenicu da je nastava bila organizirana u skladu s obvezama iz Ugovora, te da je time tužitelj ispunio ugovornu obvezu za navedenu školsku godinu.

20. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku ne obrazlažući pritom u čemu nalazi eventualne nepravilnosti i nezakonitosti, jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, pa imajući u vidu da sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

21. Stoga, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić