Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vučinić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vilko Kos, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po posebnoj skrbnici EĆ, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, te uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, koji je zastupan po v.d. voditeljici BĆ, dipl. soc. radnici, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1065/2024-39 od 12. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZĆ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1065/2024-39 od 12. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I. Razvodi se brak sklopljen dana 4. svibnja 2013. u [adresa], a koji brak je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Vinkovci za godinu 2013., pod rednim brojem 52, između

SĆ, rođena **.**.1988. u [adresa], Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj]

i ZĆ, rođen **.**.1984. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Zajednička djeca stranaka, mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom, SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a dok se osobni odnosi mlt. djece s ocem ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuju sve do okončanja liječenja oca i procijene nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad da je u interesu djece ostvarivanje osobnih odnosa s ocem.

III. Majka, SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da će samostalno donositi odluke o zdravlju, odgoju i obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, prijavi prebivališta i ishođenja osobnih dokumenata.

IV. Nalaže se tuženiku, ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta, mlt. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 190,00 EUR počevši od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti mjesečni iznos od 240,00 EUR najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospijele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana, sve na račun majke i zz, SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

V. Nalaže se tuženiku, ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta, mlt. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 180,00 EUR počevši od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti mjesečni iznos od 210,00 EUR najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana, sve na račun majke i zz, SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren u Erste&Steiermärkische

Bank d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

VI. Nalaže se tuženiku, ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta, mlt. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 180,00 EUR počevši od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti mjesečni iznos od 210,00 EUR najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana, sve na račun majke i zz, SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren u Erste&Steiermärkische

Bank d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

VII. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu uzdržavanja za mlt. djecu i to u odnosu na mlt. ŠĆ u daljnjem mjesečnom iznosu od 40,00 EUR za razdoblje od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te u daljnjem mjesečnom iznosu od 50,00 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti, u odnosu na mlt. UĆ u daljnjem mjesečnom iznosu od 50,00 EUR za razdoblje od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te u duljenjem mjesečnom iznosu od 54,00 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti te u odnosu na mlt. HĆ u daljnjem mjesečnom iznosu od 20,00 EUR za razdoblje od 19. rujna 2024. godine do 31. prosinca 2025., te u duljenjem mjesečnom iznosu od 54,00 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjet sve s pripadajućim zakonskim zatezanim kamatama.

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga - pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje podredno preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz predmeta spisa i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu za razvod braka zaključenog između stranaka 4. svibnja 2013. jer da je odnos stranaka teško i trajno poremećen, te je bračna zajednica stranaka prekinuta;

- da je u braku stranaka rođeno troje djece, sinovi ŠĆ **.**.2013. i UĆ **.**.2015. te kćer HĆ **.**.2018.

- da se 8. travnja 2024. dogodilo nasilje u obitelji i od tada je bračna zajednica faktički prestala, a djeca stanuju sa tužiteljicom;

- da se tuženik trenutno nalazi u bolnici u Popovači gdje bi trebao biti od 6 mjeseci do maksimalno 3 godine;

- da tužiteljica i tuženik nisu u kontaktu od 2024., a bračna zajednica nije obnavljana niti tužiteljica ima takvu namjeru;

- da je tuženik narušenog psihičkog stanja;

- da je majka primarni skrbnik mlt. djece, te je i tijekom zajedničkog života ista vodila samostalno brigu djeci i kućanstvu s obzirom da je tuženik radi narušenog psihičkog zdravstvenog stanja bio onemogućen voditi brigu o djeci (isti bi gledao Internet po cijeli dan, nije izlazio van radi paranoidnih ideja da ga netko prati i sl.);

- da majka adekvatno i dalje skrbi o djeci;

- da su djeca emotivno povezana s majkom;

- da je tuženik bio suglasan da djeca stanuju s majkom, s obzirom on nije niti u mogućnosti skrbiti o djeci jer se nalazi na liječenju;

- da je i sam tuženik naveo kako je fizički zdrav, ali je psihički i duševno rastrojen;

- da je mlt. ŠĆ starosti 12 godina, polaznik petog razreda, mlt. UĆ starosti je 9 godina, polaznik je trećeg razreda te mlt. HĆ starosti je 7 godina, polaznica je prvog razreda, zdrava su djeca i imaju uobičajene potrebe kao djeca njihove dobi;

- da su potrebe za uzdržavanjem mlt. djece i više od zatraženih te samo za trošak prehrane, režija, higijene, školovanja te odjeće i obuće iznose oko 300,00 eura mjesečno po djetetu;

- da je tuženik nezaposlen, nije ostvarivao prihode prema potvrdama porezne uprave ni u 2023. niti u 2024. a u vlasništvu nema nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti, kao niti ušteđevine, po zanimanju je stakloplastičar, s tužiteljicom je radio na prodaji igara te je zarađivao oko 500,00 do 700,00 eura mjesečno;

- da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje djece od prekida bračne zajednice, a trenutno je u bolnici na liječenju, ali tuženik tvrdi da ima potraživanje prema tužiteljici vezano za bračnu stečevinu vrijednosti od 10.000,00 do 15.000,00 eura pa očito raspolaže imovinom kojom bi mogao doprinijeti za uzdržavanje djece.

6. Prvostupanjski sud na temelju takvih utvrđenja zaključuje da su ispunjeni uvjeti za razvod braka te je odluku pod toč. I. izreke donio primjenom čl. 51. st. 1. toč. 2. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 u daljnjem tekstu: ObZ). Odluku da će mlt. dijeca stanovati s majkom, o roditeljskoj skrbi te o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom do okončanja njegovog liječenja (toč. II. i III. izreke) sud je donio primjenom odredbi čl. 105. st.1. i 3. ObZ te čl. 413., čl. 119. u svezi s čl. 123. ObZ.

7. Obvezu uzdržavanja sud je odredio u mjesečnom iznosu od 190,00 eura za razdoblje od 19. rujna 2024. do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. u iznosu od 240,00 eura mjesečno za najstarijeg sina mlt. ŠĆ, te u iznosu od po 180,00 eura za razdoblje od 19. rujna 2024. do 31. prosinca 2025. godine, te od 1. siječnja 2026. godine u iznosu od 210,00 eura mjesečno za mlt. ĆĆ i mlt. HĆ, sukladno potrebama djece njihove dobi, a posebice mogućnostima i materijalnom stanju oca, te cijeneći da je čuvanje, njega i skrb koju ulaže roditelj s kojim dijete živi vrijednosno izjednačena s iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi, te je o obvezi uzdržavanja odlučio toč. IV. do VI. izreke na temelju čl. 288. st. 1., čl. 306., čl. 307., čl. 311., čl. 313., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ, a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen (točka VII izreke).

8. O troškovima postupka odlučeno je sukladno čl. 366. ObZ (točka VIII izreke).

9. U žalbi tuženik izričito navodi da pobija točke I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke presude, jer je razvod u suprotnosti s njegovim vjerskim uvjerenjima i jer smatra da bračni odnosi nisu trajno ni teško narušeni. Iako se slaže da djeca stanuju s majkom, osporava odluku u dijelu u kojem su mu zabranjeni osobni odnosi s djecom, jer ih on voli i želi sudjelovati u njihovom odgoju i biti uključen u donošenje odluka o njihovom životu, odgoju, obrazovanju, zdravlju i ostalim aktivnostima, sve bez obzira na trajanje njegovog liječenja. U odnosu na odluku o uzdržavanju navodi kako je lišen slobode i ne ostvaruje nikakve prihode, pa ne može ispuniti obvezu uzdržavanja.

10. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nisu osnovani jer je presuda jasna, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza, a koje je sud ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP te je utvrđene činjenice obrazložio jasnim i uvjerljivim razlozima koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi čl. 346. ObZ.

11. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio i materijalno pravo.

12. Neodlučan je žalbeni razlog koji ističe tuženik, a koji se odnosi na njegova vjerska uvjerenja zbog kojih se protivi razvodu braka. Naime, razvod braka u Republici Hrvatskoj isključivo je reguliran građanskim pravom, bez obzira na vjersko uvjerenje bračnih drugova. Prestanak braka, uključujući razvod, uređuje se pravnim odredbama Obiteljskog zakona pa sud može razvesti brak ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je protekla godina dana od prestanka bračne zajednice, kao što je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka.

13. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i u odnosu na zabranu ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom do okončanja liječenja oca i procijene nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR). Naime, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, a s druge, pravo i dužnost djeteta. To pravo djeci i roditeljima jamče nacionalni propisi, ali i brojni međunarodni akti pa tako i Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.), Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj: 18/97, 4/02), Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" broj: MU 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. ("Narodne novine" broj: MU 7/08).

14. Međutim, navedeni pravni akti ograničavaju prava roditelja na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja u slučajevima u kojima je ugrožena dobrobit ili zdravlje djeteta, štiteći najbolji interes djeteta. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava štiti na općenit način najbolji interes djeteta u postupcima odlučivanja o susretima i druženjima u skladu s čl. 1. st. 3.

15. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. toga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Centra za socijalnu skrb, iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, dok je stavkom 2. propisano kada donosi odluku iz stavka 1. ovog članka, sud je dužan: ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera radi zaštite dobrobiti djeteta; voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobiti djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, a stavkom 3. propisano je da odlukom iz stavka 1. ovog članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Slijedom navedenog može se zaključiti da se druženje roditelja sa djetetom, kao pravo i dužnost roditelja koje čini sadržaj roditeljske skrbi, može sukladno odredbi čl. 123. ObZ zabraniti ili ograničiti samo kao iznimka u svrhu zaštite dobrobiti djece kada postoje za to ozbiljni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ugrožena.

16. Sud prvog stupnja pravilno je cijenio okolnosti konkretnog slučaja, jer i po shvaćanju ovog suda postoje ozbiljni razlozi koji opravdavaju nužnost zabrane ostvarivanja osobnih odnosa oca s djecom sve dok traje njegovo obvezatno liječenje . Naime, iz stručne procjene nadležnog HZSR utvrđeno je da je kazneni postupak radi nasilja u obitelji u tijeku, da je otac kršio izrečene mjere opreza, da nije dostupan HZSR, da se nalazio u bijegu te se ne može izvršiti uvid u njegove osobne prilike, osobito njegovu psihičku stabilnost, kao i da ga se i djeca u određenoj mjeri boje, što sve nedvojbeno ukazuje na potencijalni rizik za dobrobit djece, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio, uvažavajući i stručnu procjenu HZSR, da je u najboljem interesu i za dobrobit mlt. djece da se zabrane susreti i druženja s ocem sok traje njegovo liječenje i dok nadležni HZSR ne procijeni da je interesu djece ostvarivanje osobnih odnosa s ocem.

17. Polazeći od utvrđenja da je suradnja i komunikacija roditelja iznimno narušena i otežana, te zapravo gotovo nemoguća jer je otac na prisilnom liječenju i neuravnoteženog psihičkog zdravlja, da je majka od prestanka bračne zajednice donosila sve važnije odluke u životu djece, a to je radila i za vrijeme trajanja bračne zajednice, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u skladu sa dobrobiti mlt. djece stranaka i u njihovom najboljem interesu da majka u smislu odredbe čl. 105. st. 1. i 5. ObZ samostalno ostvaruje roditeljsku skrb osim u pitanjima o bitnim osobnim pravima djeteta iz odredbe čl. 100. st. 1. toč. 1. i 3. ObZ. Stoga se ni u tom dijelu žalbeni navodi tuženika ne ukazuju osnovanim.

18. Pri tom valja naglasiti da činjenica koju u žalbi ističe tuženik – da voli svoju djecu, ne anulira postojanje otežavajućih okolnosti na strani tuženika, posebice onih koje se odnose na njegovo psihičko zdravlje, a ukoliko se psihičko stanje tuženika stabilizira i okolnosti se izmijene, on uvijek sukladno odredbi čl. 113. u vezi čl. 409. i 413. ObZ može tražiti izmjenu ovakve odluke o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb i načinu održavanja osobnih odnosa oca i djece.

19. Odluka suda prvog stupnja o uzdržavanju također je pravilna i zakonita, te je rezultat pravilne primjene odredbi čl. 310. do čl. 317. ObZ. Tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio da zbog liječenja ne ostvaruje nikakve prihode, te da je sud prvog stupnja odredio previsok iznos uzdržavanja. Međutim, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe djece stranaka (čl. 311. ObZ), kao i materijalne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ), te je pravilno naložio tuženiku da za mlt. ŠĆ plaća 190,00 eura počevši od 19. rujna 2024. do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti mjesečni iznos od 240,00 eura mjesečno, a za mlt. ĆĆ i mlt. HĆ plaća 180,00 eura počevši od 19. rujna 2024. do 31. prosinca 2025., te od 1. siječnja 2026. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti 210,00 eura mjesečno. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da nema osnove da se iznos uzdržavanja za mlt. djecu stranaka odredi u manjem iznosu od dosuđenog pogotovo kada se ima u vidu da je isti i manji od propisanog zakonskog minimuma.

20. Konačno, neosnovan je i žalbeni navod tuženika kojim samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku, s obzirom da je sud prvog stupnja uz pravilnu primjenu odredbe čl. 366. ObZ, vodeći računa o svim okolnostima slučaja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

21. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi žalitelja, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

22. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer sa istom nije uspio te je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II.

23. Prvostupanjska presuda pod točkom VII. izreke nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

U Šibeniku 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić