Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-107/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Marko Višić odvjetnik u Splitu, Istarska 3, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2111/2023-26 od 28. kolovoza 2025., dana 18. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2111/2023-26 od 28. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I.1.2 i II. izreke, i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj s osnove neimovinske štete kao posljedica prometne nezgode isplatiti tužitelju iznos od 600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022., s osnove tuđe pomoći i njege 63,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka I.1,2. izreke), dok je odbijen zahtjev u dijelu za više zatraženo od dosuđenog po osnovi troškova tuđe pomoći i njege i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 63,00 EUR do 3. studenoga 2022. do presuđenja (točka I. izreke), te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.062,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužena u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva, podredno, predlaže ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 boda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1320 EUR, zbog čega se primjenjuju odredbe članka 457. do 467. ZPP koje propisuju postupak u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti može se podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka. 354. stavak 2. ZPP osim povrede iz člana 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

6. U pravu je tužena kada ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je opterećena nedostatkom zbog kojeg se ne može ispitati.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja radi naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 600,00 EUR i imovinske po osnovi troškova tuđe pomoći i njege od 116,00 EUR sa zateznom kamatom, u vezi ozljede na radu koju je pretrpio 19. listopada 2022. kada je vozeći se službenim automobilom stradao u prometnoj nesreći koju je svojim vozilom uzrokovao vozač vozila reg.ozn.[registarska oznaka].

8. I u ovom stadiju postupka, imajući uvidu žalbene razloge tužene, sporno je li osiguravajuće društvo kod kojeg je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od automobilske odgovornosti za štete prema trećima, isplatilo tužitelju po osnovi pretrpljene štete iz istog štetnog događaja iznos od 2.500,00 EUR čime bi imajući u vidu u ovom postupku utvrđeni opseg i visinu štete, kao i visinu zahtjeva, tužitelj u cijelosti bio namiren po osnovi pretrpljene štete po oba zahtijevana vida.

9. Prvostupanjski sud polazeći od te sporne okolnosti, zaključuje da je teret dokazivanja navedene činjenice na strani tužene, pa utvrđujući da tužena protivno svojoj obvezi nije dokazala da je tužitelju isplaćen navedeni iznos po istom štetnom događaju, primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da osiguravajuće društvo tužitelju nije isplatilo 2.500,00 EUR na ime naknade štete iz spornog štetnog događaja, nakon čega ocjenjujući da pravična novčana naknada pretrpljene neimovinske štete iznosi 1.139,89 EUR od tog iznosa odbija 539,89 EUR utvrđujući da je tužena taj iznos isplatila tužitelju u mirnom postupku, dosuđuje po toj osnovi zahtijevanih 600,00 EUR a po osnovi troškova tuđe pomoći i njege iznos od 63,00 EUR.

10. Međutim, tužena osnovano ukazuje u žalbi da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz podataka predmeta, ističući da je sve do podneska tužitelja od 21. lipnja 2024. bilo nesporno da je osiguravajuće društvo po istom štetnom događaju tužitelju isplatilo po osnovi štete iznos od 2.500,00 EUR.

11. Naime, iz podataka predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u tužbi tvrdio da mu je tužena u mirnom postupku uplatila upravo iznos od 2.500,00 EUR, te da je pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 3.216,00 EUR, zbog čega zahtijeva razliku u ukupnom iznosu od 716,00 EUR od čega 600,00 EUR neimovinske i 116,00 EUR imovinske štete,

-da je tužena u odgovoru na tužbu osporila zahtjev, ističući da je nesporno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu navedenog dana uslijed prometne nesreće koju je prouzročila treća osoba čije je vozilo bilo osigurano kod trgovačkog društva Euroherc i koje je tužitelju isplatilo štetu u iznosu od 2.500,00 EUR čime da je tužitelj u cijelosti obeštećen za štetu proizišlu iz predmetnog štetnog događaja,

- da je u podnesku od 21. lipnja 2024., kojim se očitovao na predmetne navode tužene, tužitelj istaknuo da je navedeni iznos osiguravajuće društvo do ista isplatilo tužitelju ali po osnovi drugog štetnog događaja, te da je tužena tužitelju u mirnom postupku isplatila iznos od 539,89 EUR koji ne predstavlja u cijelosti nastalu štetu,

- da je na pripremnom ročištu od 1.srpnja 2024. u odnosu na navedeni podnesak tužitelja koji je tuženoj dostavljen na tom ročištu, tužena istaknula da je tijekom postupka mirnog rješenja spora povodom zahtjeva tužitelja, na upit tužene punomoćnik tužitelja izvijestio tuženu da je navedeno osiguravajuće društvo tužitelju isplatilo predmetnu štetu u iznosu od 2.500,00 EUR, ističući da ostaje nejasan navod tužitelja da bi se predmetna isplata odnosila na drugi a ne na štetni događaj iz ovog postupka,

- da je nakon toga tužitelj upozoren od strane prvostupanjskog suda na dužnost predlaganja dokaza u svrhu utvrđenja okolnosti u vezi isplate navedenog novčanog iznosa po predmetnom štetnom događaju u smislu članka 219. ZPP, u odnosu na što je tužitelj predložio sudu dodjelu kraćeg roka radi eventualnog predlaganja daljnjih dokaza,

- da je predmetno pripremno ročište odgođeno i tužitelju dodijeljen rok od 15 dana radi predlaganja daljnjih dokaza u ovom postupku,

- da je na novom pripremnom ročištu od 2. rujna 2024. u odnosu na navode tužene o primljenoj isplati, punomoćnik tužitelja naveo kako dalje čeka da mu stranka dostavi podatke o eventualnoj isplati, nakon čega je bez obzira na navedeno, nastavljen postupak provođenjem medicinskih vještačenja na okolnosti opsega i visine štete.

12. Kako prvostupanjska presuda nema razloga o navedenom, time ostaje nejasno zbog čega bi stvarnu osnovu tužbe predstavljala tvrdnja tužitelja da je namiren po istoj šteti upravo za iznos od 2.500,00 EUR jer od ukupno zahtijevane štete od 3.216,00 EUR odbija upravo taj iznos zahtijevajući daljnjih 716, 00 EUR, dok s druge strane, prvostupanjski sud zanemarujući sadržaj odgovora na tužbu tužene i njezine navode s pripremnog ročišta u odnosu na te okolnosti, kao i svoje rješenje s istog ročišta, primjenjuje na štetu tužene pravila o teretu dokazivanja primljenog po osnovi istog štetnog događaja.

13. Slijedom navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, osnovanu žalbu tužene valjalo je prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Ujedno, budući je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na glavni zahtjev, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer za sada nije izvjestan konačan uspjeh stranaka u postupku od čega ovisi odluka o tom dijelu zahtjeva (članak 154. stavak 1. ZPP).

15. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP, dok žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka I. izreke u dijelu u kojem je zahtjev odbijen), ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 18. svibnja 2026.

SUDAC:

Ana Jeleč-Pecirep