Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-519/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj P-999/2021-21 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P- 999/2021-21 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenim osiguranja novčane tražbine tuženika, kao predlagatelja osiguranja u iznosu od 120.160,26 Kn (15.948,01 Eur), zasnivanjem založnog prava, koje je osiguranje određeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021 od 15. travnja 2021.

2. Tužitelj presudu pobija iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu te proglasiti osiguranje nedopuštenim do iznosa od 36.508,43 Kn (4.845,50 Eur) uz obvezu tuženice naknaditi mu troškove postupka, podredno ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim osiguranja tražbine ovdje tuženice, zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja, kao protivnika osiguranja.

6. Iz prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je povodom prijedloga tuženika, kao predlagatelja osiguranja, Općinski sud u Osijeku rješenjem broj Ovr-591/2021-3 od 15. travnja 2021., temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA: UP/I-471-01/20-18/21 od 17. siječnja 2020., radi osiguranja novčane tražbine tuženika od 15.948,01 Eur (120.160,26 Kn) sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2020., pa do isplate, te troška osiguranja od 2.500,00 Kn, odredio osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja u k. o. [katastarska općina];

- da od iznosa od 15.948,01 Eur/120.160,26 Kn, na glavnicu otpada 15.926,74 Eur/120.000,00 Kn;

- da je, povodom žalbe koju je izjavio protiv rješenja o osiguranju, tužitelj kao protivnik osiguranja, zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021-10 od 14. rujna 2021. upućen pokrenuti ovu parnicu iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona;

- da je, prema dopisu FINA-e, ista provela ovrhu na računima tužitelja, te je tražbina tuženika djelomično namirena i to glavnica u iznosu od 2.572,68 Eur, a na ime kamata 319,04 Eur, dok je ostatak od 14.520,46 Eur, isknjižen zbog nemogućnosti izvršenja;

- da je dio duga zatvoren prodajom teretnog vozila u vlasništvu tužitelja za iznos od 9.438,05 Eur/71.111,00 Kn, a dio od 12. listopada 2021. u iznosu od 21,59 Eur/162,66 Kn;

- da je tužitelj odustao od predloženog vještačenja radi utvrđivanja visine duga ;

- da prema podnesku tuženice od 17. studenog 2021. tužitelj na dan 19. listopada 2021. tuženici duguje 4.874,56 Eur/ 36.727,34 Kn, od čega 4.845,50 Eur/36.508,43 Kn na ime glavnice, te 29,05 Eur / 218,91 Kn kamata.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući kako tužitelj nije podmirio tražbinu (glavnicu i kamate) u cijelosti, radi čega je zahtjev neosnovan. U obrazloženju se poziva na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), i to čl. 346., prema kojima založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, te pored toga i odredbe čl. 346. prema kojima ako nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomoćnošću rješenja o namirenju, time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga.

7.1. Navod tužitelja kako je ovrha nedopuštena u smislu čl. 80.b. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), otklonio je obrazlažući da se sukladno čl. 290. st. 2. OZ, odredbe čl. 80.b. istog Zakona, ne primjenjuju na postupak zasnivanja založnog prava, jer se ne radio o provedbi ovrhe, već o postupku osiguranja.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode žalbe, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni da je počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koje tuženica ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.

8.1. Međutim, osnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, budući se odredbe na koje se poziva odnose na slučaj kad protivnik osiguranja traži brisanje već upisanog osiguranja, a ne kao što ovdje, osporava samo rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava. No, to nije utjecalo na pravilnost odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva, budući je istu odluku trebalo donijeti i pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

9. Naime, odredbama čl. 290. st. 1. OZ, propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, time da se, sukladno st. 2. i 3. istog čl., ne primjenjuju odredbe čl. 80.b. OZ, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

10. Nadalje, prema odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ prestanak tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, žalbeni je razlog protiv rješenja o ovrsi, u konkretnom slučaju rješenja o osiguranju.

10.1. Isto tako, prema odredbama čl. 52. st. 3. OZ ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti, u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga izjavljenih u žalbi.

10.2. Konačno, prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

11. U smislu naprijed navedenih odredaba, u parnici radi proglašenja nedopuštenim osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, na koju je protivnik osiguranja upućen iz razloga predviđenog čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, dopuštenost osiguranja prosuđuje se prema stanju u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju, odnosno, u konkretnom slučaju, na dan 15. travnja 2021. , odnosno da bi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ bio osnovan, prestanak tražbine mora nastupiti prije donošenja rješenja o osiguranju.

12. Iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi kako tužitelj nije podmirio tražbinu tuženice u cijelosti (uopće, a ni do donošenja rješenja o osiguranju), radi čega zahtjev za proglašenjem osiguranja nedopuštenim u cijelosti nije osnovan.

13. Nadalje, tužitelj predlaže sudu, ako ne prihvati osnovanim zahtjev u cijelosti, da sud makar djelomično rješenje o osiguranju proglasi nedopuštenim i to ''do iznosa od 4.845,50 Eur'', budući je tuženica (podneskom od 17. 11.2021.), navela kako tužitelj na dan 19. listopada 2021. duguje 36.508,43 Kn/4.845,50 Eur.

14. Međutim, ni takav zahtjev nije osnovan, budući su u taj izračun uključene uplate izvršene nakon donošenja rješenja o osiguranju (15.4.2021.), poput iznosa dobivenog prodajom teretnog vozila tužitelja koji je uplaćen 13. kolovoza 2021. , radi čega je jasno da je dug tužitelj na dan 15. travnja 2021. kad je doneseno rješenje o osiguranju bio veći od 4.845,50 Eur. Nadalje, kako je tužitelj u postupku odustao od provođenja vještačenja na okolnost visine duga, to nije utvrđeno koliko je njegov dug iznosio na dan donošenja rješenja o osiguranju, odnosno koji iznos duga je do tada bio podmiren, da bi sud mogao rješenje o osiguranju proglasiti djelomično nedopuštenim u pogledu iznosa podmirenog do 15. travnja 2021.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368. st. 2. ZPP, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Šibeniku, 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić